PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (53)

9

Zoran Piperović

Nedjelja, 10.10.
16 h

Sad sam pročitao na jednom portalu priču o međureligijskom suživotu u Ulcinju.

Uvijek sam ga naglašavao.

U tekstu ima nepreciznosti.

Blago rečeno.

Malo strožije – kontradiktornosti.

Naime, citirajući publicistu Radovića, novinar, moj poznanik Samir, kaže da je malena pravoslavna crkva u Bijeloj Gori (još je tamo), pravljena van grada (sada je i to grad), da ne bi iritirala (sic) muslimansko stanovništvo.

Ovo baš i nema mnogo veze sa poentom i namjerom teksta.

Naprotiv.

I nije Samir kriv. Ovaj pasus publiciste Radovića, mogao je biti obrazložen.

I da se objasni prilikama. Turci su bili u Ulcinju.

Podržavam uvijek i njegujem kroz pero i ponašanjem, ulcinjski suživot. Podrazumijevajuće.

Moglo je ovo bolje. Iako je namjera plemenita.

19:30 h

Balkan. To je ono, kada se isti, na žalost, ne vole.

Balkan. To je ono, kada gornju tvrdnju neće niko da prizna.

Balkan. To je ono, kada gore pomenuto nepriznavanje, svakih nekoliko decenija prokulja.

Balkan. To je onda lokva krvi.

Bratske.

Ponedjeljak, 11.10.
15:56 h

Mnogo sam nervozan. Dođe to kod mene.

Razlog je sada manje bitan.

Da sam pas, lajao bih.

18 h

Miroslav je bio brat Stefana Nemanje.

Što znači da je Nemanjić.

Ovaj drugi je imao zadužbinu – Crkvu Svetog Petra. U mjestu koje se kasnije prozvalo Bijelo Polje. I u Crnoj Gori je.

Ima i Jevanđelje, koje je pisano za ovog prvog. U XII vijeku.

Pisano je ćirilicom. I to je sada (a i tada) bio spomenik srpsko-slovenske ćirilične pismenosti.

Već tada se nazirala okupatorska nemanjićka ambicija.

Da bi okupirali i Bosnu, Miroslav – ovaj prvi, oženio je sestru Kulina Bana.

Dokazujući da se ne mora nužno, sve mačem steći.

I ne lezi vraže. Crnogorski komunisti odluče da to Jevanđelje titularno bude nacionalna crnogorska nagrada.

Koja pride omogućava nekoliko hiljada evra dobitniku. Komunisti su dinare davali.

I išla je nagrada od ruke do ruke. Zasluženo. Trebalo je da dođe do zastoja, bar se tako mislilo, kada su ova dvojica i svi njihovi, ispred zvanične politike i nove istorije, proglašeni okupatorima.

Ćirilica, kako to anahrono, neeuropski zvuči.

Ćirilica, kako to nije poželjno.

Osim na groblju naših đedova. Koji nisu znali šta rade.

A što je sa parama uz nagradu?

One su pojele principe. Mržnju prema ćirilici i okupatoru Crne Gore.

Recimo, poslednja dva/tri dobitnika. Prije bi skočili u Lim, u januaru mjesecu, nego li pomislili da napišu riječ, recimo, KONJ, na tom pismu.

I svi prime tu nagradu. I stave pare u desni džep. Mada, ovo je neprovjerena tvrdnja. Možda je bio i lijevi. I zahvale se.

Tako što se sjutradan sprdaju ćirilici. I pljuju po autorima Jevanđelja.

Što je poznati manir onoga ko je ljut na sopstvenu istoriju.

Što mi bi sada odjedanput, u šest po podne, ovo pade na pamet?

Pročitah da je raspisan konkurs za ovogodišnju dodjelu te nagrade.

I znam da će se prijaviti oni koji oslobađaju crnogorsku prošlost od Miroslava i Nemanje. I ćirilice. I biti predloženi.

A možda će da počinu. Da im je eksperti ne uručuju.

Jer su, zbilja, pravi “eksperti”. Kakvih davno nismo imali. A i nećemo skoro.

Pa će drugom zgodom.

A, pare?!

Eeeee, novac sa principima nikada veze nije imao.

Živjela crnogorska mimikrija i licemjerje.

Živjelo neintelektualno, sinekurno ponašanje.

Do poslednjeg Miroslava. I potonje nedosljednosti.

Ne znam da li će mi čitalac povjerovati.

Da je moj intelektualni i nacionalni stav da su Nemanjići okupatori i kada bih radije otkinuo desnicu nego njome ćirilicom ispisao, recimo, riječ – magarac (ma koliko ličio na njega) , ne bih je uzeo.

Taman da je nagrada , sav onomadni imetak Kulina Bana.

Južnosrbijanci bi rekli. Ima gi raznih.

Utorak, 12.10.
23:30 h

Danas sam u Hiltonu slučajno prošao pored stola za kojim su sjedjeli jedan eks ministar i dvojica mojih Ulcinjana.

Bivši ministar je ustao, stao naspram mene, najdublje se poklonio, a zatim mi dao ruku.

Iznenadio me je. Vjerujem, više moje sugrađanine.

Koji će da pomisle, možda, krivo, naravno.

Kako sam nešto i važan.

Mada, ne vjerujem da su baš toliko naivni.

Srijeda, 13.10.
18:40 h

Zvala me Mirsada iz Bara. Ucviljena majka, čijem sinu nestaje svaki trag u Danilovgradu.

Pita me da li mogu da pomognem kako bi, makar posmrtni ostaci, jer izgleda nema nade da joj je sin još u životu, njenog sina mogli da se pronađu.

Bio je frizer. Porodičan čovjek.

Ganut, rekao sam da zbilja ne znam šta da uradim. I dodao da mogu da zamolim nekog u SDT. Ne sumnjam da sve oko toga rade profesionalno.

Teško je neutješno majci dati isto takav odgovor.

Jer sam toliko nemoćan.

Kao što nisam moćan da u razgovoru budem iskren u svom stavu, naslućivanju.

Tuga.

Uplakane majke su jedna od najpotresnijih slika kroz vjekove.

Srijeda, 13.10.
23:55 h

Krenuh u krevet. Stiže mi link o hvalospjevu za jednog aktuelnog političara. Pun komplimentne ode.

Autor je poslovni čovjek.

Ništa zanimljivo. Osim jednog.

Gledam posljednjih mjeseci kako neki biznismeni uspješno gaze po sopstvenoj kičmi.

Valjda je prirodno da ta elita traži biznis hladovinu i kišobran kad zagrmi, kod aktuelnih političara na vlasti!

Brzina i način kako se to ovdje radi, imajući u vidu skorašnju, sada već onomadnu realnost, prosto je degutantna.

Beskonačno prežanje, udvaranje, snishodljivost i ine beskičmene radnje prema političaru A, odmah se resetuje i traži staza “spasa” prema političaru B. Koji je sada džoganj.

Taj otklon i maniri za startovanje ovog drugog, ne sadrže mnogo tog od fenomena čojstva, isprazno inaugurisane naše moralne vertikale.

O dostojanstvu je riječ.

Koje tranju gura od sebe.

Dobro kažu :

Znam ja nas, jebo ti nas.

Petak, 15.10.
16:22 h

Čitam, slušam,sve ovo što se dešava oko akcije Tužilaštva u vezi brisanja zabrane ulaska u CG nekim ljudima iz Srbije.

Pominje se i Enis Baković, bivši visoki funkcioner Uprave policije.

Zvao sam ga, razgovarao sa njim i ponudio mu pomoć (pravnu, naravno) ako za to bude potrebe.

A zašto sam to uradio, preporučujući se?

Kada sam onomad izašao iz zatvora, jedina osoba iz Tužilaštva koja je zvala da pita za zdravlje bio je otac Enisov, Šućko. Potonji ombudsman.

I ja sam u prvoj knjizi “Moldavka” zapisao:

Zvao me tužilac Šućko Baković. Jedini. Zvao me je zato što je Bošnjak. Da je Srbin ili Crnogorac, ne bi zvao.

Subota, 16.10.
16 h

Ako se probudiš ujutru, a čini ti se da ima mnogo nepoznanica koje se tebe tiču, ako te strah obuhvati kada zagledaš u budućnost.

Ako ti se čini da je mnogo DILEMA oko tebe. I neizvjesnost te ubija.

Zapitaj se što nisi mislio na svoju ljudskost.

17:30 h

Makar Dvor sijao najpoštenijem suncem, blago rečeno, nije mangupski, karakterno, dežurno i stalno objašnjavati ispravnost tih sunčevih zraka.

Zaslijepe.

I slijepilo proizvede dvorsku ludu.

21 h

Glumac, slikar, pisac, novinar treba da imaju “objekat” koji njima služi.

Ako svi oni nekom služe, na zadatku su, koji će na kraju ostati bez njih samih.

23 h
Treba da smislim na što da pomislim, da bi ulazak u san bio podnošljiv.

9 KOMENTARI

  1. Gospodine Piperoviću, gdje može da se kupi vaša knjiga vezana za aferu Moldavka? Već duže se raspitujem ali ne uspjevam da saznam, pripadnik sam mlađe generacije koja nije imala dovoljno godina da isprati ta dešavanja, a vrlo sam radoznao nakon što sam odgledao jedan vaš intervju na tu temu. Ako zna neko od čitalaca, može preporučiti.
    Pozdrav iz Herceg Novog!

  2. Mozda se i ponavljam. Ali zaista, briljantno pero, Zoranovo, razmakne crne oblake svakodnevnice. Okupa je…
    Ovakav suptilni izraz ne srijećemo često…ne pretjerujem ako iznesem svoj sud da je Zoran jedan od najboljih stilista pisane ekspresije regionalno…
    Nadam se da će nekad, neko, pažljivo biranim riječima, a prije svega stručnom analizom, staviti Zorana na plato zajedno sa ostalim majstorima pera…

  3. Šipci pucaju i krvare.
    Jesen u cvijetu ciklama a ljudi loši, od licemjerja slabi.
    Nema im lijeka.
    Zašto je licemjerje karakterna osobina mnogih u mom narodu?
    .. ako sanjaš ali ti snovi nijesu sve…
    Pozdrav s mirisom kapljice oktobra.

  4. Neke noci su, ipak, daleko od ,,podnošljivog”. Pamte ono što dan nikada čuti neće. Nekome si tajna, nekome tajiš.

  5. Nema dvora bez plemstva. Onog plemstva duha i principa kojem rijetki poput tebe pripadaju.
    A car licemjera i mediokriteta je go, samo ne smije niko to da mu kaže….

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.