PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (59)

11

Zoran Piperović

Nedjelja, 21.11.
14:47 h

Aranđelov dan, porodična krsna slava.
Ručao sam kod Ines i Đorđija, zvao sam Luku i kazao mu da ode do Hrama.
Nijesmo je proslavljali u odrastanju, tata je branio. I nije bio u tome jedini tata.
Crnogorci od 1945., uglavnom, zaboravili su tradiciju, Boga. Kao iko.
Jer, nije u redu da budemo prvi u onome od čega civilizovani svijet ne bježi.

Evo digresije.
Na Golom otoku, i upravnnici, stražari, robijaši.
Bili su Crnogorci.
A, tako daleko od otažbine.

Na Zidanom mostu, Crnogorci su ubijali hiljade Crnogoraca.
Bez suda.

Tako je rekao Tata.

Evo, i danas. Ja još slušam tatin glas i dan mi je, kao i svaki drugi.
Kako tata kaže.

Utorak, 23.11.
18:10 h

Slave primorski gradovi dane Opština, kada su partizani ulazili u Bar, Budvu, Kotor…
Ušli su i u Ulcinj.

Ali, kao da nijesu. Jer, albanska koalicija, tada na vlasti, kazala je da se slavi maslina.
A partizani na rezervne položaje.
I niko da pisne.
I baš volim kada čujem da su svi za tekovine antifašizma.

Mislim na opoziciju. Koja neće sa fašistima.

Čudo je maslina.

Partizani, i onako su odavno prešli na filmska platna.

19 h

Sada će, glede Dana oslobođenja Bara, biti pozivanja na Tuđemile.

Pročitao sam Tempove memoare , knjigu “Od Pirineja do Cetinja”, legendarnog Peka Dapčevića, memoare Kralje Nikole, memoare divizijara Mitra Martinovića, memoare Vojvode Ilije Plamenca, dnevnik Andrije P. Jovićevića, sve što je napisao serdar Janko Vukotić, memoare Gavra Vukovića. I još mnogo toga.

Nema Tuđemila.

A meni neprijatno !

22:30 h

Jako duva vjetar noćas u Podgorici. Ne volim ga. Osim na moru. Kad je jugo.

Obično smeta. Nervira, prehlađuje prolaznike, ruši stabla, uneredi frizure, raznosi lišće, brzo ogolijeva grane sa kojih preostalo lišće još oklijeva da padne, opkoli nas prašinom, ako je ima. Mršti lice. Kad ne udara u leđa.

Jugo je drugo nešto.
Ako nisi na pučini.

Preobliči more, iz utrobe mu iznese, pred oči koje mazi njegova toplina, talase svih oblika, onih lomnih, sa grmljavinom koja izvire iz pjene, krupnih koji udaraju o stijene, lukobrane, o rivu, šaljući u vis miris soli koji struji ulicama, lijepi se po tijelu.
I konačno. Okrene k sebi hiljade očiju koje kao omamljene gledaju igru prirode, bez drhtavice, šalova, rukavica, žmirkanja.

Odrasti uz južni vjetar.
To je hranjenje uspomenama što i nemuštu ruku natjeraju da prozbori o doživljenom.
Viđenom .

23:30 h

Iznova da citiram Malufa. Aktuelan je. Kao da riječima slika crnogorsku zbilju.

Maluf kaže, da su u društvu, u kojem se vode identitetske borbe – svi “izdajnici”. I jedna i druga strana poštapa se tom riječju. Ništa nije lakše izgovoriti – izdajnik.

Ovdje je vazda njih bilo. Po drugim osnovama.
Nikad oko toga – ko smo, što smo.
Bilo je – izdali Petroviće, pa Tita, Rusiju, Partiju, izdali kralja. I Otadžbinu.
Sad je nacija izvor izdaje. Ko si? Kako god odgovoriš – izdajnik .
Maluf kaže ima dvostrukih izdajnika.

Taj sam.

Kada kažem da sam Srbin, izdao sam sve preostale u državi.
Ako izustim, a to često radim, jer je tako, da sam Crnogorac . Aoooooo. Muka!

Samo će nas obrazovanje spasiti. I ozbiljne knjige.

Mada, ovdje literatura nema dobru njivu. Violentnost, gusle, inat, “kratak fitilj” , poput lave eliminišu ono što nas, kako tako, može upristojiti. I eliminisati izdaju. Koja viri sa TV, portala, novina, partijskih saopštenja.

Koje i koja su namjenjena onima ( a nije da ih nema) , kojima je prase odavno pojelo bukvar.

Pristojnost je produkt obrazovanja. I mjere.

Srijeda, 24.11.
00:10 h

Jeka ima visoku temperaturu, ja imam 160/95 (nije loš), tompus ima mene.
Luka ima rođendan.

19 h

Dobio sam pismo – upozorenje pred utuženje, od kotorskog advokata M.V.

Tolika količina nekolegijalnosti, tvrdnji kao da je bio akter događaja – dogovora, toliko sitnih, a pogrešnih matematičkih zaključaka. Toliko mrzovolje.

A ne zna pravu istinu.
Jer se nije potrudio da malo rezerve ostavi.

Čovjek mi se obraća tvrdnjama.
Koje je čuo od žene.

Koja mi je na prvom susretu navela, kako je opljačkala jedna advokatica iz Kotora.

Sreća po nju, što to nije onomad čuo M.V.

Sve i da je ta žena u pravu, kolega je makar u obraćanju mogao da ostavi minimum kolegijalne solidarnosti, koja bi se ogledala u faktu da njegovo pismo ima makar zrno sumnje o onome što je čuo. Čemu 4 gusto kucane strane?

Uspio je da me baš iznervira.
Naravno. Sve mu prosto bilo.

21 h

Šljunak se vadi, kažu. Čuda se čine.
Na šljunku se najbolje može vidjeti – zna li neko da vlada. Ili ne.

Evo ovako.

Vlada kaže da se on iznova vadi. Uprkos akciji ODT-a i policije. I medijskog naleta.
Da je DPS na vlasti, i da je sprovedena akcija kakva jeste.
Znate li kada bi neko iznova smio lopatu da ubode ?

Nikada.

Znali su da vrše vlast.
I to onda – kada im se baš vršila.

22 h

Danas je Mratindan. Radi se o svetom mučeniku Urošu III Nemanjiću. Bio je sin Kralja Milutina i otac Cara Dušana.

I krsna je slava pojedinih srpskih porodica.
Ali i slava jednog Ulcinjanina. Nije Sloven.
A tek što “voli” Nemanjiće.
Što li će ako mu komšije dođu na slavu.
Eh, kad bih umio o apsurdu kao Jonesko, Pekić, Beket.

Četvrtak, 25.11.
23:45 h

Zahtjevno suđenje. Danas. Sudi se zbog krivičnog djela teško ubistvo.

U sudnici sam, poodavno, kao mašina . Odnekud dođe moć da se sve, baš sve, pamti, upamti izgovoreno , primijeti neprimjetna, a važna sitnica, nemogućnost da bilo što promakne, pravovremena reakcija , akcija, sve unešeno u zapisnik ukucava se na nekoj traci u glavi, mimo htijenja i volje, ali se registruje do zadnjeg slova.

Robot.

Kad se sve završi. I izađem iz zgrade suda, redovno ne znam gdje sam parkirao kola, kome treba da se javim, što sam kome obećao.
Tada najradije sjednem, zavalim se u fotelju, otjeram automate iz sebe, opustim noge.
Ispijem flašu mlake vode . Bez prisustva čaše. I uživam u sopstvenim nedostacima.
Koji se posle sudnice vrate na početne položaje.

Petak, 26.11.
15:40 h

Peđa Bošković, poslanik DPS, moj poznanik, uvrijedio je danas u Skupštini Crne Gore, i mene.
Jer, kazao je kako je patrijarh Porfirije isporučen na Cetinje.
Prevazilazeći sve uvrede koje se isporučuju Srpskoj crkvi, mora se izvesti zaključak:
da je stranka koju sam glasao 30.8.2020. definitivno ostala građanska . A građani – Srbi, kako hoće. Mogu da ostanu u DPS i kad im se njihove vladike isporučuju.

I dalje …

da su posrbice, svetosavci ( u formi – tuđinci) , iako su članovi – glasači, kojima je , recimo, slava 27.januara – Savindan, “dobrodošli”. Jer, mi smo za multivjerski i multikonfesionalni, međunacionalni sklad.

Što je Bošković, ovim potvrdio.
Jer, od ovoga nema bolje potvrde.
Mogao bih još. Ali će mi nervi napustiti pristojnost, pa olovka može da “skrene s puta”.

Povukao sam dva dima iz tompusa
Koji su tražili od mene da se zaustavim.

Subota, 27.11.
13:50 h

Svi smo puni mana. Najveća je, kriti ih.
Svi znamo da uradimo nešto što je ružno, a nije podlo (lukavo).
Svi ne znamo da zamolimo da nam se oprosti.

14:14 h

Ako treba da nam je svaki korak presudan, onda ne koračajmo.

14:54 h

Pretvorio sam bol u podstrek.

Stoga me još ima.
Kolikogod.

15 h

Rolke su postale, iznova, važan detalj garderobe. Baš se nose.

Moldavka je kazala kod Ane V. da sam bio prepoznatljiv po tome što je nikada skidao nisam.

Ja i rolka?

Jednog septembarskog dana 1977. godine, obukao sam je u Beogradu.
I odložio je u arhivu.
Gušila me.

A onda su mene gušili njome.
Ko se toga više sjeća.

Osim mene samog.

Nesoji to u arhiv odlože.

17 h

Neka čudna magla pojavila se niotkuda, prikrivajući grad nekom mekanom, neprobojnom bjelinom.

More se umirilo, utihnulo, tamo iza nje. Jato vrana kružilo je zbijeno, mijenjalo oblike, nestajalo. I ono, iza uporne, nepokretne, te iste magle, koja je sada već nalegla na krošnju stogodišnjeg javora, pijesku, trošnim krovovima.

Htjeli smo da u pećini na rivi , duboko u njoj, ni samo nijesmo znali gdje tačno, sakrijemo paklicu cigareta – “Filter 100”.

Ličnoj drami težinu je davao trenutak kojeg je priroda darivala .

Esad je kazao da stražarimo , da će sam da uđe i sve završi.

Vratili smo se našim pristanskim kućama.

Kada je magla otišla, nismo znali gdje, kada su se vrane, more, naš javor i ribarski kvart jasno pojavili pred očima dvanaestogodišnjaka, zaboravili smo paklicu.

Koju smo kupili kod čika Dušana Vukoslavčevića.

Jer nas je po nju, tobože, “poslao” čika Stevo Stejić.

Prije ravno 53 godine.

17:20 h

Poslali su mi link promotivnog spota Liberalne partije.

Djevojka pored istorijskog zdanja. Drži knjigu.
Kamera ide na uklesanu tablu , knjiga se otvara.
Sve na pismu koje niko ne gaji u toj partiji.

I prije bi se ukinuli, nego da nešto tim pismom napišu.
Eh, pusta istorija. Crnogorska.

Nemilosrdna!

11 KOMENTARI

  1. Piperoviću kako s toliko pameti i poštenja ne vidiš ipak politiku i to onu velikosrpsku posred vaše crkve.
    Da Porfirija su isporučili,dopremili i kao kufer iz vazduha bačili pred manastir.
    Zastiđe kakvoga nije bilo nikad a i neće u istoriji Crne Gore.
    Je li moguće da to tebi ne smeta i da te vrijeđa ustina koju eto ne vidiš ili nećeš da vidiš.
    U crne krpe preo glave.
    Ima li toga iđe? Kao čavke ulećeše u manastir.

    • Crnogorče bez problema, odnoso, zemljače Peđa, ti li si ? E … sram te bilo.
      Što ovo što si sada napisao, ne izgovoriš u Pljevljima?
      Zastiđe crnogorsko, a bruko srpska!

    • Crnogorče … ne obranučavaj se sa autorom nego sa stavom. Piper je svoj stav kao građanin i Srbin iznio u Dnevniku, a tiče se ustoličenja. On se tebi obraća kao političaru, iz partije svih vjera i nacija. Da si jednog Srbina uvrijedio, a očito jesi njega , koji je vaš glasač, ima pravo da kaže što misli. Ako i nakon ovoga bude glasao za vas, grđi je od vas.

  2. Uvijek Zoranova riječ ima jak eho na ovaj napeti trenutak bez presedana, na opštem nivou, u Crnoj Gori. Mnogi su pisali o nacionalnom jedinstvu i raskolu. Ali Zoranova riječ je put u središte duše. Djeluje, naročito, proročki u smislu emotivnog iskustva koje nudi, izvan polaznog suda o postojanju izmaštanog poretka u kojem živimo.

  3. Jugo juži i tiho tuži
    Ruzina u duši….
    Za prestupnike nekada olakšavajuća okolnost na sudu!

  4. Nostalgija za jugom.
    Poezija nemirne duše.
    One duše koja svoje rajeve traži tamo gdje su zauvjek prisutni u svom bolno lijepom odsustvu.
    U sjećanjima.
    Divno pišeš, Zorane

  5. Samo relaksirano, Piperu. Sad će Dritan partizane u Vladu da uvede, kad već u naš Ulcinj nikako da uđu.

  6. Povezuješ, Piperu, ono što bi najradije bez veze da ostane. Od Ulcinja i Nemanjića, do Tuđemila i Tita, šljunka i ćirilice, uvijek natjeraše princip da se u magli ukaže.
    Nadam se, ne zalud. Makar zbog magle, ako ne principa.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]