Pogled na urbanizam ”Bloka 5” u Titogradu (II)

0

Urbanizam je interdisciplinarna nauka analiziranja postojećega, predviđanja i planiranja budućega razvoja gradova – iskazanoga: što Pitagorinom matematikom, što Nostradamusovom vidovitošću, a prikazanoga: Mondrianovim ”mapama” (pravougaonicima i linijama). Nema toga lošega urbanizma kojega može ”izvući” ne znam kako dobra arhitektura – niti te nagrđene arhitekture koju može ”spasiti” ne znam kako dobar urbanizam!

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh. – iz Građanah (Riječka nahija)

Kroz pripadajuću mogućnost osmišljavanja i oblikovanja gradova i njihovih pojedinih djelova (čak i detalja), urbanizam jest umjetnička vještina, ali je jednomašice (u isti mah) i nauka!

Radi se o interdisciplinarnoj nauci analiziranja postojećega, predviđanja i planiranja budućega razvoja gradova –

iskazanoga:

  • što Pitagorinom matematikom;
  • što Nostradamusovom vidovitošću,

a prikazanoga:

  • Mondrianovim ”mapama” (pravougaonicima i linijama).

Desetljećima već, s vremena na vrijeme, slušam i čitam hvalospjeve i slavospjeve, koji idu skoro sve do oda – o stambenom (i djeličkom poslovnom) naselju ”Blok 5”.

Valjda mi se toliko skupilo, tj. bio sam više sitan svega (i pričala i piskarala), da teke nijesam moga’ više izdurati, a da ne prozborim i pozborim (evo napišem) koju riječ – onako kako razmišljam o tom dijelu Titograda.

Začelo se je još u mojim studentskim danima, a za sve ove protekle godine – nijesam nimalo promijenio svoje mišljenje.

Ovđe mislim na moj kritički odnos do urbanizma ovoga naselja.

Na osnovu prethodnoga moglo bi se reći: da nije baš dobro ni pohvalno što se stav arhitekte po nekojemu stručnom pitanju, tokom njegovoga sazrijevanja od studentskih dana (a za toliko sile doba) – nije promijenio ni za zeru.

Naprotiv – lično me je, period od ta tri desetljeća i kusur, samo dodatno učvrstio u mojemu ubjeđenju.

Kako je ”Blok 5” kontaktna zona dijela prostora pomeđu kuće RTCG i Momišića, tj. dijela toga vaskolikoga zahvata u prostoru, na koji se upravo odnašala tema mojega diplomskoga rada: ”Urbanistična zasnova poslovnega centra ”Kruševac” v Titogradu”, na njegovoj odbrani na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani – u klasi profesora Vladimira-Braca Mušiča, član diplomske komisije profesor Fedja Košir, mi je (neočekivano) postavio pitanje:

”Kolega, što mislite o urbanizmu ”Bloka 5”?”

Kratko pokazujući rukom zonu ovoga bloka na izloženom grafičkom prilogu – moj odgovor je ka’ iz topa bio:

Ovo su za mene: ”gliste”.”

Izraz glista/e i nije baš neki akademski termin, ali – meni je bio taman adekvatan ili pravi da iskažem svoj stav i odnos do toga urbanizma.

Ni slova više nijesam prozborio – a, prilično (još tadijer) napučen na urbanističko rješenje ”Bloka 5” – ni ima’ tu namjeru.

Nakon kratke stanke, profesor Košir mi se je sa jedva primjetnim zadovoljstvom na licu, koji je bio (kako sam ja to toga trena skonta’) izraz njegovoga slaganja sa odgovorom i ovak(o)vim mojim razmišljanjem ili stavom – zahvalio.

Napominjem: nikad prije s nikim iz stručnog miljea nijesam slova jednoga pozborio u vezi sa bilo čim glede urbanizma ”Bloka 5” – tako da je i klica moje kritike ovoga naselja i sve što je nakon te klice uslijedilo – nastala/o mojim izolovanim promišljanjem.

Zašto ovo naglasih?

Zaradi toga što nikad ni poslije od nikoga pomeđu kolega i koleginica ne čuh (a teke – ne pročitah) niđe ništa negativno o urbanističkom oblikovanju predmetnoga naselja, pa ovijem usamljenim stavom (može biti) prizivam, a s veljijem zadovoljstvom ću pričekivati eventualne: argumentovane i analitičke kontrastavove i pokušaje stručnoga (sveobuhvatnoga(!)) opovrgavanja štiva, kojega se evo dovatih!

S utemeljenim razlogom se veli – da se urbanizam i arhitektura ne razdvajaju (ne rastavljaju).

Ova tvrdnja pa još kako drži vodu i apsolutno je tačna, u smislu: da – urbanizam (svojim djeličkom) ipak zavisi od arhitekture i, da – svakoju kuću/kuće moramo posmatrati i vrednovati u odnosu (i) na urbanizam (urbanistički model ili osnovu).

Urbanizam i arhitektura su povezani na način da čine cjelinu ili – oni su djelovi jedne iste cjeline.

Drugojače rečeno: urbanizam (nauka i umijeće) i arhitektura (umjetnost) ne mogu se posmatrati sasma odvojeno!

Ovi put ću, pišući samo o urbanizmu, napraviti izuzetak ili prekršaj – a, što mnim o samoj arhitekturi ”Bloka 5”, napisa’ sam u kritičko-teorijskom tekstu:

Pogled na crnogorsku arhitekturu 20. i 21. stoljeća, objavljenom u/na:

  • Časopisu za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Gledišta (broj 1 – decembar 2018.);
  • dnevnom listu Pobjeda (21-25 februar 2019.);
  • portalu Antena M (2019.);
  • portalu Aktuelno (2021/2022 – prošireni tekt).

Samo da dodam: nema toga lošega urbanizma kojega može ”izvući” ne znam kako dobra arhitektura – niti te nagrđene arhitekture koju može ”spasiti” ne znam kako dobar urbanizam!

Ako je post-moderna, čak i u doba najvišega i zapjenušanoga poborništa za njom – želim reći: nejnerealnijega stanja i shvatanja ili zabluda njezinih pobornika, za iđe ičem i imalo imala pravo, onda se to samo (i donekle) odnašalo – na njezinu kritiku urbanizma iz doba modernizma.

Ovo podrazumijeva ukazivanje na: više no prećerane dimenzije zgrada (agresivne gabarite); neprijatne razdaljine pomeđu njih; manjkamenat gradskotvornih prostora; … – ukratko: na nehumanost, (manju ili višu) otuđenost (i osuđenost) stanovnika tijeh i takvijeh stambenih kvartova ili naselja.

Ipak, stvoreno u urbanizmu u ta moderna doba – bilo je stvarano s najboljom namjerom i iskrenim ubjeđenjem (ali, i utopističkim zanosom) – da je tadanji planersko-urbanistički koncept i način razmišljanja – bio upravo human i optimalan (čak i idealan), s tijem naglašavanjem spoznaje – da je bio i odraz nametnutih objektivnih okolnosti ili stvorenih neminovnosti, nastalih usljed drastičnih društvenih promjena i zahtjeva tehnološkog napretka-razvoja toga vremena.

Problem je samo što kod (bilo kojih/kakvih) naglih, šokantnih ili naprečac izdešavanih silnih društvenih promjena, bez obzira na početnu ushićenu ponešenost (i/li taman usljed nje iste) – treba umjeti zastati i zapitati se:

Je li ovo što sad činimo – baš ono pravo i pravilno?!

Prilikom takvih događanja, kad je planiranje prostora i urbanističko projektovanje u pitanju (konkretno mnim na period nakon Prvoga svjetskoga rata i sve one promjene koje je čovječanstvu (u svim segmentima ljudskoga djelanja) donio onakvi začetak i uopšte prva polovica 20-og stoljeća) – pitanje je trebalo da glasi:

Je li ovakvo (tadanje) planiranje i urbanizam (ka’ ekonomska kategorija, društvena disciplina i akcija): bajka ili realnost, odnosno – utopija ili stvarnost?

A, utopija je utopija tek u dodiru sa stvarnošću, tj. uz spoznaju stvarnosti.

Ta spoznaja je uslijedila približno pola stoljeća poznije.

aktuelno

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]