Postanak Primorca

3
Primorac iz 1954. godine

Davne, neke 1945. godine nije u Kotoru zvanično postojao niti jedan plivač, da ne govorimo o vaterpolistima.

Bili su samo kupači, djeca i odrasli, koji su se kupali na plaži koju smo zvali Banj, i koja se nalazila u produžetku kupališta u blizini današnjeg otvorenog bazena.

U Kotoru, u okviru zidina, postojale su 1946. g. grupe dječaka koje su međusobno igrale futbal po kotorskim pjacama.

Imali su svoje timove i zvale su se različitim imenima, uglavnom po imenima pjaca.

Bile su to grupe sa pjace Sv. Josipa, sa pjace Sv. Tripuna, sa pjace Sv. Nikole, sa škaljarske pjace, i drugi.

Čitav Kotor je bio jedan veliki stadion, a sve pjace zauzete djecom raznih uzrasta, koja su po njima igrale, razbijale prozore loptama krpenjačama, i bile tjerana sa ulica od strane opštinskih redara.

Jedna grupa bila je i na škaljarskom području i imala je na raspolaganju cijelo igralište, koje se nalazilo na prostoru sadašnje glavne pošte.

Jednog dana,  na inicijativu pokojnog profesora fiskulture u gimnaziji, Borka Kovačevića, ponovo je oformljen klub “Primorac”, klub koji je sa istim imenom postojao i prije drugog svjetskog rata.

Najprije je cijela grupa djece sa pjace Sv. Nikole je, po nagovoru Borka Kovačevića došla da se kupa na mjesto ispred sadašnjeg otvorenog bazena.

Njima su se kasnije priključili i mnogi drugi dječaci i djevojke i to je praktično bio osnov kadra koji je “Primorac” imao u početku.

Zašto ovo pričam?

Da se prisjetimo svih onih koji su tada bili plivači i vaterpolisti “Primorca”, onih koji su počeli, a čiji sinovi i unuci su nastavili da se bave plivanjem i vaterpolom.

Djeca koja su tada plivala bila su uveliko hendikepirana netom završenim ratom, nedovoljno uhranjena, fizički nerazvijena u odnosu na današnju djecu, po nisu u početku ni mogla da pokažu dobre rezultate.

Vremenom se to mijenjalo i poboljšavalo, pa danas od tih prvih “pionira” plivanja i vaterpola imamo kao nasljednike ovu novu generaciju koja je proslavila Crnu Goru.

Ali to ne znači da, ako su sada mnogi među vaterpolistima iz Kotora reprezentativci, treba zaboraviti sve one koji su dali temelj ovom sportu u Kotoru.

Pritom mislim prije svega na pokojnog profesora Borka Kovačevića, na Iliju Lučića i Miša Krivokapića, na Vasa Rajhela i druge koji su toliko uradili da se održi ova grupa i oforme novi plivači.

Ne treba zaboraviti da su ti plivači imali za plivanje i treniranje u početku samo “Vašku”, mali mandrać dug oko 20 metara koji je služio kao kupalište građanima Kotora.

Da bi mogli da treniraju, nabavljene su iz fabrike “Rivijera” zatvorene bačve, dok smo grede, ponte i daske  preko Banja plivajući vukli sa “Militarskog Parka”, i od njih pravili kostur “catara”.

A “catare” su bile pontoni koji su se postavljali na dvije strane kupališta, na udaljenju od 50 metara i služili kao okretišta za plivače, odnosno kao graničnici za vaterpolo igralište.

Koliko je tu samo održano takmičenja, bilo u lokalnom ili u crnogorskim pa i jugoslovenskim okvirima, tokom desetak godina!

Jer je tek 1953. počeo da se gradi mandrać za barke, koji je zatim postao otvoreni bazen “Primorca”.

Ja ne bih mnogo duljio, ostavio bih ovdje prostora za sve one žive plivače i vaterpoliste Kotora, koji su u to vrijeme bili aktivni na stvaranju “Primorca”, da se svojim sjećanjima uključe i evociraju ove davne dane.

Za sada mogu samo da priložim jednu sliku ovih momaka i djevojaka iz 1954. godine, gdje će se, vjerujem, prepoznati mnogi od njih ili će barem njihovi sinovi i unuci vidjeti da se onda stvarao duh “Primorca” i da nije nikakvo čudo što danas imamo toliko mladih plivača i vaterpolista poznatih kod nas i u svijetu.

Prije svega želio bi da se ovdje jave Mišo, Dragan, Zdravko, Zvonko, Dare, Vlasta, Marko, Pavle, Slobo, Bobo, Đokica i td. i td., pa da zajedno podijelimo sjećanje na to vrijeme.

Bit onda zanimljivije i bez potrebe da se izmišlja, a bit će i jedan podstrek vjernim “Beštijama” da shvate da ovaj duh nije samo iz ovog vremena, da je to plod rada onih koji su davno nekad, bili pioniri ovog sporta u Kotoru.

Vlatko Matković

Očekujemo fotografiju iz 1954. godine

3 KOMENTARI

  1. Greška, Primorac nije za gašenje, naprotiv. Bio je prvak Evrope, ali zapitajte se pod kojim uslovima i sa kojom ekipom. U Primorcu je tada postojao jedan finansijer, koji je praktički njime upravljao i omogućio mu da dovede dobre igrače iz inostranstva, koji su bili okosnica tima. Svaka mu čast za ono što je učinio za Primorac i za Kotor, jer je pokazao da i kod nas ima dobrih igrača i trenera koji su napravili od Primorca ono što smo svi slavili. No znači li to da sada, kada nema igrača iz vani, mi nemamo kapaciteta da sami, iz svojih redova, iznjedrimo nove reprezentativce. Da li će to biti ove ili narednih godina,nije važno. Ponovo ćemo na našem bazenu uživati u igri novih Vičevića, Paskovića, Janovića, Brguljana, jer oni samo čekaju svoje vrijeme da pokažu što mogu i znaju. Možda su uveliko bili u sjenci Štajneca,Kiša, i ostalih pa nisu mogli da iskažu svoju vrijednost. Ali doći će vrlo brzo jedan novi Miro Čirković da ih izvuče iz mladog tima i da sa njima opet pokažemo da smo kolijevka vaterpola, ne samo za Crnu Goru, nego mnogo, mnogo dalje. Živi bili pa vidjeli!

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.