Priča o mišu koji je znao da laje

8
Miš koji je naučio da laje

Predizborni i postizborni divertimento uglađenih političara šporkoga jezika, uglavnom minijaturne pismenosti, godinama već nehumano trpaju sve i svašta u našu svakodnevnu kulturnu deponiju. Po pravilu, najglasniji su oni jedva primijetni, koji jure bjesomučno cenzus kojim bi da porastu preko noći i da postanu faktor bez koga nije moguće tvoriti vlast. Malo rukah, malena i snaga, poručuje im pjesnik, uzalud doduše, jer oni ne čuju druge od sopstvene dreke kojom kuraže svoju sitno sopstvenost.

Potom dolaze iz prvih redova oni sa prstom na čelu, jer bi po pravilu tu trebao da boravi um, poručujući onako poluodmjereno drugima da se mora uspostaviti vladavina prava, istrijebiti korupcija i kriminal i da se neće tolerisati više niko i ništa. A niko i ništa bojovnički sa taraca zasluženih višespratnica i raskošnih opštevlastitih stanova i poslovnih objekata za razvoj slobodne misli i djela gledaju krišom u lice narodu ne bi li im osjetili bilo i napravili zaokret, ako treba sve u njihovom interesu. Jer, poslije njihovih, valjda je interes naroda na prvom mjestu, rekoše odmjereni i sofisticirani i napraviše platformu za inovativne pregovore koje se još nijesu viđeli na ovim našim a ni europskim prostorima.
Tu se rodila inspiracija za priču koja slijedi.

Priča o mišu koji je znao da laje

Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Rodio se miš. Niko nije znao što će s njim da rade, đe da ga smjeste, pošalju? Čudu su se čudili. Promišljali, vijećali ali nikako da se sjete, jer je miš bio nezainteresovan, lijen a ni poslije tridesetak godina nije naučio ni da čita ni da piše. Miš je zato, i to je bilo neobično seljacima grada, naučio da laje. Zavijao bi ujutro od četiri, pa lajao do 18 ura a onda prelazio u kevćanje do jutra. Komšije su se bunile, zvale šintere ali oni po sistematizaciji nijesu bili zaduženi za miša. Miš bi lajao i lajao, zavijao i kevćao sve do jednoga dana kad ga je primijetio komšija iz stambenog bloka na ulazu u grad, kome se neobično dopadalo lajanje i preporučio ga prijateljima za vršioca dužnosti dežurnog lajondra na sokolaćalu zemlje seljaka na brdovitom Balkanu.
Tadašnje životinjsko carstvo, čvrsto u stavu da treba da modernizuje opštedruštvenu scenu i uvede u opticaj minijaturu čiji se glas čuje do iza njega samoga, oduševljeno prihvati miša i dade mu sredstvo za rad.
Miš, iako i dalje nepismen, oduševljeno poče da laje ali ne više da zavija i kevće. Shvatio je da je lajanje najpoželjniji oblik komunikacije i da se najviše isplati.

Ništa ne moraš znati, ako znaš dobro da laješ, govorio mu je prijatelj šef. I bio je u pravu. Golemo iskustvo naučilo ga je da poštuje ponuđene vrijednosti i da se prema njima ophodi sa dužnom pažnjom. Stečene vrijednosti su postavile šefa na pijadestal lajozavijanja, mislio je miš i nastavio da korača stopama idola. Radio je to, na opšte zadovoljstvo životinjskog carstva solidno i zbog toga je miš,  gradio svoj lajavi imidž, svakim danom podižući nivo.
Vrtio je lijevo, desno, gore, dolje. Obrtao se oko sebe grizući rep od jada kad bi ga neko nadglasao. Nije mogao da podnese više ni sopstvenog idola. Nije ga podnosio jer mu je ovaj zamjerio da mu nivo lajanja sve više opada. Koliko se god trudio, ipak je lajanje svakim danom sve više ličilo na kevćanje.
Miš je počeo da tuguje. Napijao se sopstvenom gorčinom sve do dana kad je, vrteći se u krug grizao sebi rep pa napravio korak više i sam sebe progutao.
Od tada više nema miša.
Prelajao se pa nestao u sivom sutonu svakidašnjice.

Postavlja se pitanje, što će se dalje dešavati na domaćoj političkoj sceni? Miš je istina ostavio iza sebe potomstvo, ali su oni, svi zajedno njegova blijeda sjenka.
Opozicija u žalosti nepomirena što im se vođa samoprogutao, lekeće u potocima suza koje su ih kolektivno odvele nizvodno u mišju rupu.

Slavko Mandić

8 KOMENTARI

  1. “Opozicija u zalosti nepomirena sto im se vodja samoprogutao….”? A ,jel bas tako?Oni sa Parila kazu DA…? Oni sa pjace od cakula i radica,zucenice,mrkve kazu NE…? Oni sa pjace od pulicije..licnih pratilica kotorskih “barmena”(potla fajronta…poponoci svake noci?)…”neutralni, i za sebe”,po ugledu na kolege iz Srbije brale…? A oni od vrata od Suranja..zbore da misa vise nema u prolazu prema Socijalnome,jerbo su konacno komunalci poceli da rade, zasto su placeni, i ciste ta vrata od svakog smeta oliti vonja..?
    E,ali vi je ovo sve zaludu,ako ne pasate preo pjace od svetoga Tripuna oliti bivse Fabrike vestita…dje se na jednome mjestu mozete uvjeriti da je opozicija ziva i tekao zilav(k)a ka i sama opcina od Veriga do Veriga ,Bunovica,Dragalja,Malije i Veljije Zalaza,Mirca,Kavca, i donjije i gornjije banda drevnoga Grblja,pa sve do Jaza brez mora i spljaze,i kuce Istorije drevnoga Grblja..manastira ispod Lastve?
    Zl(p)ocesti jezici gore,da u kucu od kafane “Buzdovan”,abitava prava pravcata opozicija(misevi),koji su u opoziciji nasprama svojih Patruna(pantigana) u kucu od bivse Fabrike vestita?
    Ko ovome ne vjeruje,neka pojde na “usce” reke(rike i leleka!) velje Skurde i tamo ce vidjeti pravu pravcatu opoziciju(miseve) ovijema iz Fabrike vestita(pantigana)…?
    Svaka slicnost ovega f o j a, sa sadasnjim stanjem u opcini Kotor i sa likovima sa idilicne stalne postavke-muzeja eks Kotora…je puka slucajnost i nenamjera,da se deskriditovani “eksponati” (dis)kfalifikuju na sledecim izborima za gradonacelnika opcine Kotor koji se, na zalost, preklapaju sa “kostanjadom” u Stolivu-u kojemu bi bilo lipse(lipsi trpiguzu)..da su izbori u doba izbora Dame od kamelije-jopet i za vazda u Stolivu…zafaleci patrunici iz Mula-a nije Muljanica nego romano spisateljica nasih dana izgubljenih u dimovima “Industrijske zone” Donja Sutvara-sunovrat nase zbilje sa pocetka ove price-ovega foja?
    Adio vam,posebice vama “naivnim umjetnicima”,cije ruke abitavaju u tudjim praznim spagovima….mnogo ljeta …..ziveli,ziveliiiii…?

  2. Bogu fala i Svetomu Vasiliju da se ponovo ćujete i vidite na pablik i web stranicu. Bilo mi je kao na sprovod u kuću bes vas dragi moji iz Skala radija !!!

  3. Nijesu ti oni gospodine Slavko ni na Parilo da vladaju. A žali Bože neki su baš na ove pjace rasli nego ništa više ne nauči pačurlija ta nego što je i prije znala ga ga ga

  4. Bravo Mandiću, svaka ti čast.Miševa i pantagana je koliko te goć volja oko nasd. Ovi su zaista naučili da laju što jest i da lajanje dobro unovče.

Leave a Reply to tete Tonka Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].