Radonjić: Ako sad poklekne Crna Gora se ne ispravi

3
Radovan Radonjić

Molebanskim litijama po Crnoj Gori pokušava se stvoriti utisak kao o silnoj, ogromnoj, neukrotivoj i nepobjedivoj krstaškoj vojsci, predvođenoj samim ‘kosovskim legionarima, pred kojom Crnoj Gori ne preostaje ništa drugo do da pognute glave kapitulira i baci joj pod noge sav svoj istorijski ugled i međunarodni prestiž, svoj ponos i svoju neukaljanu čast srećna što joj je pripalo da bude njihova i da njima služi, ocjenjuje u intervjuu Vikend novinama prof. dr Radovan Radonjić. Profesor poručuje da se varaju oni koji misle da “zato što je mala obimom i ponekad ne baš dovoljno apriorno budna prema prevarantima raznih ‘fela’ i ‘kalibara’” mogu lako sa Crnom Gorom.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao je lavinu napada na Crnu Goru. Uz svu propagandu, tu su i litije i veliki broj građana koje je Amfilohije izveo na ulicu. Kako Vi gledate na ova dešavanja?

RADONJIĆ: Stari Latini su imali običaj da kažu: Qalis homo ipse est, talis est iues oratio! (Kakav čovjek, takav govor).

“Lavina napada na Crnu Goru”, kako rekoste, jedini je govor koji nude “bogoljubivi” molebanski litijaši: pun prevara, zlih namjera prema ovoj državi, licemjerja i oholosti kakvu ovi prostori ne poznaju. Oni: – umišljaju da su božji ljudi za koje ne važe zemljski zakoni, a ne grupa za pritisak koja ne priznaje državu, ne poštuje njene zakone i hoće iz nadustavne pozicije da diktira što suverena država Crna Gora ima pravo, a što ne, pri čemu mnogi od njih nijesu ni vjernici, ni njeni građani; – pokušavaju da uvjere građane Crne Gore i važne međunarodne adrese da je SPC osam stotina godina prisutna u našoj državi, koju je stvorila skupa sa njenom kulturno-istorijskom baštinom, a pri tome ne pružaju nijedan dokaz: da su prije AB revolucije bilo kad i u bilo kom svojstvu bili u Crnoj Gori, s obzirom na to da je vjerska organizacija pod nazivom Srpska pravoslavna crkva stvorena tek dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića, 17. juna 1920. godine, pa ni tada kao pravoslavna crkva Srbije, već kao vjerska zajednica jugoslovenskih pravoslavaca; da su za vrijeme NOB bili uglavnom saradnici okupatora koji su rušili, a ne gradili Crnu Goru; da su u vrijeme druge Jugoslavije bili na samoj društvenoj margini, ali ne zato što je “komunizam zabranjivao religiju” već zbog kvislinške hipoteke koju su imali; da su poslije AB revolucije istjerali Crnogorce iz njihovih crkava, a ove u ime tobožnje opravke i restauracije teško devastirali;

– nastoje da ikonografijom i retorikom prikriju činjenicu da najveći broj njih ili ne smatra sebe građanima Crne Gore, ili nijesu građani Crne Gore, radi čega i nastoje da svoj navodni problem rješavaju vaninstitucionalnim putem i sredstvima i time još više i očiglednije, omalovaže, naruže i, koliko mogu, iznutra potkopaju temelje ove zemlje;

– nastoje da uz logistiku stranih država i njihovih građana stvore utisak o molebanskim litijama po Crnoj Gori kao o silnoj, ogromnoj, neukrotivoj i nepobjedivoj krstaškoj vojsci, predvođenoj samim “kosovskim legionarima”, pred kojom Crnoj Gori ne preostaje ništa drugo do da pognute glave kapitulira i baci joj pod noge sav svoj istorijski ugled i međunarodni prestiž, svoj ponos i svoju neukaljanu čast srećna što joj je pripalo da bude njihova i da njima služi.

Predsjednik Crne Gore je u intevjuu Javnom servisu poručio da “onaj ko izvadi mač iz korica, mora znati kako taj mač da vrati” i da svako nosi svoj dio odgovornosti. Kome je sve ova poruka upućena?

RADONJIĆ: Hrišćani ovo dobro znaju. Gospodin Đukanović se samo poslužio jednom poznatom sentencom iz Svetog pisma. Za nehrišćane, a nadajmo se da njih među molebanskim litijašima i njihovim sponzorima nema, riječi predsjednika Đukanovića znače: Bilo bi dobro da svako ko misli da ima “neraščišćene račune” sa Crnom Gorom razmisli o dvije stvari: onoj da li je i koliko u nečemu što je njegovo pravo stvarno oštećen od strane Crne Gore, tako da mu nema druge no da štetu namiri; i onoj da se sve štete u Crnoj Gori ne namiruju pravom jačim od državnog, niti putem koji izlazi iz njenih ustavnih i zakonskih okvira. U protivnom, ulazi se u zonu bezakonja, a ono se u normalnim državama ne trpi. Dakako, pri tome valja imati u vidu da je Crna Gora, takva kakva je uprkos pokušajima mnogih i spolja i iznutra da je prikažu kao provizorijum, “fildžan-državu ili “statističku grešku” sasvim normalna država. I da se s njom ne treba igrati. Drugim riječima, varaju se oni koji misle da zato što je mala obimom i ponekad ne baš dovoljno apriorno budna prema prevarantima raznih “fela” i “kalibara” – mogu s njom lako. Bar utoliko što s nje niko do sada nije ponio ni slavu, ni poštenje.

U nedavnom intervjuu Pobjedi izjavili ste da srpski stratezi igraju na kartu “sad ili nikad”. Sa kakvim se svez izazovima može susresti Crna Gora upravo posmatrajući aktuelna dešavanja kroz prizmu: “sad ili nikad”?

RADONJIĆ: Izazovi s kojima se Crna Gora danas suočava jesu veliki i, na momente, možda čak i dramatični. Niti ih je moguće sažeti u samo jedan ili dva, niti bilo koji spade u lako ili “jednokratno” rješive. Takav slučaj je, van svake sumnje, i sa problemom što se javio povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ovo, uprkos tome što je taj Zakon, sam po sebi, ne samo na prvi pogled, sasvim jasan i čist kao suza. Problem je, međutim, što ni SPC u Crnoj Gori, ni njeni izvanjski sponzori, nemajući druge izgovore za “završni napad” na ovu zemlju, sa ciljem da pokore i onaj njen dio koji još ne kontrolišu, pokušavaju da razlog za to nađu u ovom Zakonu. Odlučnost koju Crna Gora pokazuje u nastojanju da kao suverena država o svome dobru misli na svoj način, snažno demonstriranu na primjeru ovog Zakona, navela je njene vanjske dušebrižnike na razmišljanje da ako propuste ovu priliku da ostvare svoje namjere u pogledu Crne Gore, drugu vjerovatno neće imati. I nijesu sasvim u krivu. Doduše, to “sad ili nikad” dobrim dijelom važi i za Crnu Goru. Klone li sada, pitanje je kad će se ponovo uspraviti. A, ako do toga jednom i dođe, neće se uspravljati ni Crna Gora, ni Crnogorci. Naprosto njih tada neće biti.

Predsjednik Vlade najavio je dijalog sa predstavnicima SPC u Crnoj Gori. Što ne smije biti mjera kompromisa?

RADONJIĆ: Svaki razgovor nije dijalog, kao što se ni svi problemi ne mogu rješavati dijalogom, odnosno kompromisima. Kad ne bi bilo tako, svijet bi vjerovatno bio bez ratova, a ratovi, ako bi ih slučajno bilo, ne bi više završavali na način i pod uslovima koje diktira pobjednik. Zato bi bilo dobro da zagovornici bezuslovnog dijaloga i kompromisa povodom ovog problema, uz svoju glasnu benevolentnost iskažu, makar u formi inicijalne naznake, gdje to i u čemu vide konkretnu mogućnost za takvo rješenje. Ovo barem iz dva razloga.

Koji su to razlozi?

RADONJIĆ: Jedan razlog je što obje strane apriorno ostaju kod početnih stavova, uvjerene, ne bez razloga, da ako ih napuste u ovom “slučaju” nemaju više što da traže.

Drugi razlog je: ako bez ikakvog dijaloga i kompromisa izgubi strana koja imperativno neće da svoja prava dokazuje tamo gdje se jedino može pred nadležnim organima države, što joj se nudi iako u toj državi nema ni svojstvo pravnog lica dobili bi svi jer bi time prostor Zapadnog Balkana imao manje jednog nasilnika, odnosno nekoga ko je, dokazano, jačima od sebe uvijek bio lojalan; ako bi, pak, druga strana pristala da joj, u ime dijaloga i kompromisa, neko sa strane, kojega ne bole njene rane, diktira stvari i suprotno njenom Ustavu i zakonima, onda bi se imale tri velike štete za sve: derogirala bi se velika civilizacijska tekovina sub lege libertas; zatrovao bi se novim mitovima i manipulacijama jedan od rijetkih prostora na kojima se bije stvarna bitka za širenje ljudskih prava i sloboda; nestala bi jedna mala država džinovskih učinaka u borbi za dostojanstvo čovjeka i slobodu čovječanstva.

Vjerujete li u priče da postoji izvjesno nesaglasje između patrijarha SPC Irineja i mitropolita Amfilohija?

RADONJIĆ: Ne bavim se spekulacijama bilo koje vrste, pa ni tom. Ako nekakvih nesuglasica tamo ima, unutrašnje su prirode i za nas u biti nevažne. Obojica crkvenih velikodostojnika prema Crnoj Gori se odnose u znaku: “Ima da je nema”! Hoće li ona završiti odričući sebe same, ili će pokleknuti pred “višom silom” udruženih srpskih snaga njima je svejedno: u oba slučaja njihova misija biće ostvarena. O tome da bi jedan od njih, ili obojica, eventualno imali neke ambicije za ličnu promociju u Crnoj Gori, teško je vjerovati: duhovne veličine njihovog nivoa ne padaju na pozicije fašista i komunističke kopiladi. Obično su zadovoljni onim što imaju: da budu “;obani” svog “stada”.

Ponovo ću se vratiti na intervju predsjednika Đukanovića Javnom servisu, u kojem je poručio svim granama vlasti da su dužni da prepoznaju ugrožavanje nacionalnih interesa i u skladu sa svojim ovlašćenjima djeluju, konstatujući da se to nedovoljno radi. Da li nam se neke stvari vraćaju kao bumerang upravo iz razloga što nijesu na vrijeme prepoznate i spriječene?

RADONJIĆ: Sve krizne situacije u društvu javljaju se kao kazne za neki i nečiji oportunizam. To je i ovdje slučaj. Naivno je bilo nadati se da, kod toliko politički preživjelih AB revolucionara u Crnoj Gori, gubitnička, ali nikad sasvim poražena unitaristička strana, koju od 1997. godine do sada čine isti, uvijek spremni da, podstaknuti od nekoga spolja, pod blagoslovom SPC, ili čak s njom na čelu žestoko uzvrate za prekinuti im “crnogorski san”. Kad je riječ o odnosu Crnogorca, (u smislu građana Crne Gore) prema izazovima s kojima se u ovom slučaju susrijeću, ne bi trebalo biti odveć strog ako se ponekad i ljutnu na svoje pretke što su im ostavili ogromno etičko i političko nasljeđa kojega treba da budu dostojni jer to stvarno nije lako.

Zahtjevnost toga posla, međutim, nijednog građanina ove zemlje ne oslobađa obaveze da učini sve što je do njega da se to grandiozno nasljeđe ne samo sačuva, nego i obogati novim vrijednostima s jasnim pečatom ove generacije.

Razumije se, ne samo iz zahvalnosti prema precima, već i radi toga da, kako reče predsjednik Đukanović, dobro povedemo računa da svome potomstvu, umjesto demokratske, moderne i prosperitetne Crne Gore, integrisane u civilizaciju koja, uz sve mane, ima lijepu budućnost, ostavimo olupinu okrenutu srednjem vijeku. A upravo tamo su je to svjesno i odgovorno ističem više od ikoga u njenoj istoriji po ruskoj busoli i sopstvenoj želji za obnovom Dušanovog carstva upućivali mitropoliti Petrovići. Ne kažem to ni zbog toga što sam Radonjić, ni zbog toga što sam dementni starac koji nije svjestan svojih riječi, ni zbog toga što nijesam u stanju da obuzdam neku svoju malograđansku žudnju za slavom. Kažem to na osnovu naučnih saznanja, kojih se ne mogu i neću odreći kako zbog sebe samog, tako i zbog dobra Crne Gore.

Jeste li prestrogi prema Petrovićima?

RADONJIĆ: Petrovićima, u principu, svaka čast i poštovanje. Ljudi su svog vremena i radili su ono što bi na njihovom mjestu vjerovatno (u)radila, ako ne svaka, a ono veliki broj najuglednijih porodica Crne Gore onog doba. Ipak, s njihovim etičkom i političkim racionalizacijama, savremena Crna Gora nema kud ni nazad, ni naprijed. I dokle god Crna Gora i oni koji je predvode to ne shvate i transparentno ne prihvate, ostaće skupa sa svojim građanima, na poziciji Buridanovog magarca. Jer razmišljati o mogućnosti bilo kakvog kompromisa između države koja hoće i može da bude suverena i crkve iz strane države koja u njoj nije čak ni registrovana i koja radi sve što je u njenoj moći da Crne Gore više ne bude, pa čak računati na mogućnost potpisivanja s njom tzv. temeljnog ugovora idiotizam je koji se u savremenom svijetu može sresti samo u Crnoj Gori. No dobro. Ako neko misli da ovaj, ovdje ne prvi put izrečeni sud može opovrći argumentima, odnosno da me za “svetogrđe”, ili zato što možda navodim građane na “pogrešni put” treba osuditi spremno stojim na “crti”. I za jedno i za drugo.

Svako treba da odgovara za ono što radi, pa i crkva

Uprava policije u jednom trenutku je objavila da prekida sa obezbjeđenjem litija, prebacujući odgovornost na organizatore, a potom da obezbjeđuje samo prijavljene skupove. Vaš komentar?

RADONJIĆ: Nema tu što da se komentariše. Iz četiri razloga. Prvo, što će policija mirnim molebanistima litija šima kad “nikome ne smetaju” i niko ih ne napada?

Drugo, svako treba da odgovara za ono što radi, pa i SPC za svoj tako ambiciozni poduhvat da neodobrenom uličnom promenadom suvereno uređuje crnogorsko zakonodavstvo!

Treće, policija treba da radi svoj posao, što u konkretnom slučaju znači da štiti Crnu Goru i njene građane od huligana koji, iz sjenke mirnih molebanskih litija, lagodno šaraju ovu zemlju kojekakvim stranim nacionalnim i državnim simbolima ili po njoj ispisuju neprijateljske joj poruke.

Četvrto, ovom solucijom visoki funkcioneri SPC u Crnoj Gori biće pošteđeni veoma neprijatne uloge javnih molilaca svojih mirnih molebanskih litijaša da kod crtanja tuđih zastava po crnogorskim javnim površinama izbjegavaju sukobe s policijom.

Promjena odluke policije u smislu da samo obezbjeđuje prijavljenje šetnje ne mijenja princip gore rečenog.

Uvježbani anticrnogorski refren

Kako ocjenjujete poruke visokih zvaničnika Srbije upućenih Crnoj Gori? Nijesu rijetki oni koji smatraju da je neprimjerena retorika dijelom posljedica približavanja izbora, te da će nakon njih “strasti splasnuti”. Šta Vi mislite?

RADONJIĆ: Donekle formalno različitim retorikama iste suštine, Srbi ovo, s izvjesnim prekidom u vrijeme druge Jugoslavije, rade gotovo 200 godina. To je jedno. Drugo, ova ujdurma pod krinkom tobožnje izborne retorike prolazi neka žnjeno i kod onih koji to ne bi smjeli da tolerišu. Treba li se onda čuditi što su kod takvih izbornih sloboda elektori poput molebanskih litijaša, tako rječiti da svako svoje horsko glaskanje završava uvježbanim anticrnogorskim refrenima.

Vesna Šofranac

3 KOMENTARI

  1. 1832 Njegos je ukinuo guvernadurstvo koje su Radonjici koristili da unijace crnogorce….
    Evo i dan danas isto to zele….Nece moci

  2. …U IME KOGA SI 1989 FODNE SI0…1O. SIJEČNJA.1989 GDINE NA ONE SKALINE OD SKUPTŠINE SR CRNE GORE-ĐE SU U NJOJ PODNIJELI TVOJI BIVŠ IDRGOVI-OSTAVE NA SVE FUNCIJE I REKA;.”VATRPPIRCMA SR CRNE GORE..ODMORIMO -PRED NAS SU NOVI ZADATACI-OBNOVE…TO TI NAMA RECI- RADOVANE SA VRH KRSCA…ĐE SU DANAS ZALAŠKA JEZEREA…
    LAKO LI JE PO TUĐOJ UDARATI-O TUĐEMU TROŠKU TROŠITI TUĐE-OBRAZE..?!

  3. Kad covek prozivi veliki deo zivota a nisa pod milim bogom neshvati. Crna gora je crnogorski narod a o n kleci i kleci … Da ispravice se kad ukine ovaj Zakon i nesamo Zakon.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]