Raskoš i otmenost “Pontapeta” Dubravke Jovanović

22
sa promocije knjige "Pontapeti" Dubrave Jovanović

Na kotorskoj citateli, mjestu đe bedemi uranjaju u more s jedne, a s druge strane dodiruju obronke Lovćena, sinoć je održana promocija knjige pjesama “Pontapeti” Dubravke Jovanović.

Otmeno, kako priliči drevnom Kotoru barokna scena obavezivala je na dostojanstvo i duhovno preplitanje onovremenog i ovovremenog u gradu vila i mistike koja je činila da se publika osjeća opčinjeno i prati raskoš života koji je davno već u zaostajanju za nama današnjim.

Uzdasi i sjete za minulim pa i po koja suza onih starijih najbolji su dokaz koliko je Dubravka uspjela da probudi emocije i porukom da čuvamo bogatstvo istorije, tradicije i kulture UNESCO-vog Kotora zamisli prisutne i upozori ih na obavezuju da čuvaju melodičnost bokeljskog jezika i sve one vrijednosti koje su drevni grad uzdigle na pijadestal Mediterana.

Govoreći o “Pontapetima” Dubravke Jovanović, Slavko Mandić, novinar i publicista je kazao da je  riječ ostala kao posljednji bastion odbrane kojom se lirsko pero kotorske poetese suprostavlja onima koji bezdušno raskubaju višeslojnu poetiku kamena i mora, mjeseca u mijenama i zore bijele u bokeljskom zagrljaju sna i jave. Usamljena je, ali i svjesna da je vrijeme iz doba njene početne slojevitosti izgubilo bitku. Pa ipak, ona ide kroz misaone usjekline hrabro se suprostavljajući svima čija je rascijepljena ovovremenost prepoznata opasnost koja zbori tugu i pretače je u jauk koji se noću čuje iz kotorskih bedema. Čuvajući  danas autentičnost i mirisnost  Boke Kotorske, bogatom leksikom koja opstaje samo zahvaljujući njoj, Dubravka nastoji da Kotor govori jezikom svile, tanano, melodično, poetično, na momente skokovito i uzavrelo, pa opet nježno i muzikalno sa nekom čudnom toplinom kojom uspije da razgali naša srca toliko jako da povjerujemo u vaskrsnuće. I traje to tako, dok traje priča i poj poetskog slavuja, dok se sjedinjuju ljubavi  Gospe od Škrpjela i Svetog Đorđa. Dubravka metafizički proučava neku njoj ispreplijetanu stvarnost kroz milenijumsko vrijeme unatrag, ali i ispred nje koju sama vidi i poetski je čini dostupnom, istina samo malim dijelom ili dodirom samo nama koji uspijevamo da je osjetimo i da se potom istinski zapitamo što je to što se zaista nalazi  iza i iznad svake realnosti. Postoji li to nešto što uporno traje a što nam je Dubravka  osvijetlila kroz ciklus SVETE BOKEŠKE LJUBAVI? Da li su se zaista prožimali duhom Hipnos i Teuta lutajući svemirom i dan danas, kako je Gospa od milosti svijetlila Svetom Roku ili Gospa od snijega grijala nebosklon blaženog Gracije? Kako su se družili Sveti Matija i sveta Klara, Gospa od zdravlja i sveti Ivan. Dubravkino pisanje prepoznalo je Ministarstvo kulture kao nematerijalnu vrijednost koja se ogleda kroz pisanje jezikom koji odumire upravo zahvaljujući Bokeljima koji ne pokazuju gotovo nikakvo interesovanje da ga očuvaju i tu milujuću melodičnost prenesu na pokoljenja koja dolaze. Ostaće Dubravkin miris mora, Kotora, Boke Kotorske i Mediterana kao poj slavuja koji sjajno zvuči, ali se jako rijetko čuje.

Nadahnuto i samo onako kako ona umije, publici se obratila književna kritičarka i profesorica mr Aleksandra Vuković riječima da je Dubravku osjećala i prije nego je za nju čula, šetajući ulicama Kotora koji su, kako je pjesnikinja kazala krvotok kojim struji život drevnog grada.
Kada je vapor poezije ujezdio u porat Dubravkinog života svi kotorski baladuri propjevali su u jedan glas istoriju gledanja, slušanja, mentaliteta jednoga grada, kazala je Vukovićeva. Grad je prozborio glasom jedne žene. Grad koji pamti “osmeh Kraljevića Marka“, nastao u grozničavoj igri smrti i ljepote, zaplamtio je sa jezika njegove razigrane gospe, koja nam je kao “najmanji krvni sud pod kožom grada“ otkrila njegovu krvnu sliku. K-o-t-o-r, K-o-t-o-r u ritmu stiha, u taktu strofe Dubravke Jovanović, muzika Mediterana. Zvuk mediteranske Crne Gore, oblikovane vjetrovima i valovima Jadranskog mora, toga „mora bliskosti“, sav se izrazio u šumovima i tonovima Dubravkine poezije, koja se pod težinom leksičkog blaga koje nosi sva savila u zidine grada, da u njima osigura svoje duuugo kotorsko trajanje. Kotorsko trajanje Crne Gore, u stvari. Ovo nije Dubravkin prvi put u poeziji, ona se oglašavala kada god je Kotor u njoj kazivao svoje najvažnije priče, ali nam se čini da je ovoga puta pjesnikinja  najdalje otišla kroz kanižele jezika grada i poezije Boke. Ženski glas ni na jednoj stranici ove poezije ne posustaje. To je glas koji se čuje i koji čuje ženske tugovanke i ćakule. Što li se sniva pod bijelim rekamom uzavrelih strasti, pod udovičkom cacarom kojom zabijeli (izblijedi) i potonja nada, jedina iskra na dnu ćupa ženskih čežnji, kada ljubav zanoći tamo đe se pjesma završava? Možda se tada najintenzivnije sanja, kao u molitvi Bogorodici, toj pojamnici svakoga ženskog žala… I što se živi na “visoke take kada gospe prođu”, kada gradom prostruji energija njihovih svila i kadifa i čuju se botunade na sve strane? Možda se tada najviše plače ispod kušina i nižu se perle tuge na kolajnama života… Poseban ciklus pjesama čine “Svete bokeške ljubavi”. U kolopletu ispjevanih svetaca i svetiteljki čije se tiho prisustvo ośeća u svakom kantunu Boke, razaznaje se ideja njihovog jedinstva, stalne i učinkovite borbe da se održi duh Boke, njenoga religioznog nadahnuća. Kraljica Teuta, Gospa od Zdravlja, Gospa od Škrpjela, Gospa od Snijega, Sveta Klara, Gospa od Milosti i Blažena Ozana Kotorka čiji se kult njegovao stoljećima trajanja grada i pamćenja ljudi, u savezništvu sa Svetim Ivanom, Svetim Đorđem, Blaženim Gracijom, Svetim Matijom, Svetim Rokom čine jedinstveni svijet udružene ženske i muške energije, postignute harmonije. U ovim pjesmama stihove gradi eros, taj mag stvaralačke energije, bez čijeg drhtavog prisustva umjetničko djelo ne bi imalo smisla. Eros među svecima, kao uznemirujući val na moru, kao njegova poželjna dinamika. U pjesničkom svijetu Dubravke Jovanović sve vrca od nostalgije, od izbrušenog śećanja na najbolje dane Kotora, na doba šinjora i šinjorina, kafane Dojmi “ljepše od kuće, toplije od stana”, i na tajne starih škafetina u kojima se svjesno i nesvjesno zapatala sva rumen đetinjstva i sjaj mladosti. Pjesma je Dubravkina i ljubavno tkanje koje se ne rasipa ni na jednom važnome mjestu, čak  ni na granici sa samoćom. Jezikom se može najdublje u “ljubavnu ljubav” ući. To je, rekli bismo, i najdublje mjesto života. A tamo, tamo se ne smije slabom riječi, samo onom jakom, “prejakom” koja se piše i kada niko više ljubavnu ne piše. Mjesečevom košuljom ogrnuta, tim ženskim prekrivačem, ona noću ispisuje svoju žensku istoriju bola i čežnje, koju joj diktira strah da će se zaboraviti. Pjesme su ove pontapeti, filigranski simboli jedne ženstvenosti.

Obraćajući se brojnim Kotoranima i gostima, koji su odabrali ovu veče autentičnu kotorsku, a ne dvije međunarodne manifestacijem modu i klape u Perastu, i nijesu se, kako rekoše ni na tren pokajali, Dubravka Joanović je ispričala priču o povezanosti dva života, kotorskog i njenog. To je neraskidiva veza koja će trajati dok traje ona. Posvečena gradu koji joj je ušao u vene ona ne prestaje da stvara i da mu posvjećuje sebe cijelu. Otuda su njeni stihovi pretočeni u kompozicije sa kojima grad pjeva.

Organizator ove večeri je Gradska biblioteka i čitaonica Kulturnog centra “Nikola Đurković“, čija je sjajna ekipa, vođena umješnom rukom mladog direktora koji zna i umije Miloša Dževerdanovića znalački odradila svoj posao. I mnogo više od toga.

Sjajan je bio i kozer i glumac na bokeljki način, novinar i publicista Mašo Čekić, dvojac Skala radija Karolina Radulović i Branislav Knezović, a pontapet na večeri su biule šarmante Bisernice Boke koje su sjajno otpjevale prjesme komponovane na stihove Dubravke Jovanović.

Dragulj je svakako i sjajna Dragana Bokan koja je mamila uzdahe pjevajući o Gospi od Škrpjela i Svetom Đorđu.

Pontapeti
Karolina Radulović i Branislav Knezović
novinar i publicista Mašo Čekić
oduševljena publika
zakantale sjajne Bisernice Boke i Dragana Bokan
prelijep ambijent
prepuna kotorska citatela
Uživali

22 KOMENTARI

  1. Pojedinci dragi, sto do podna mrzite sebe, a od podna i sebe i druge, činite li što?
    Ima li vam se famelja i društvo pofalit kakvim vasim djelom, podvigom, ili pak pjesmom?
    Aj toćajte glave malo u more, odmarajate glas! I stidite se što nečinjenjem tiho i sami doprinosite uništenju grada!

  2. Koliko poganog naroda u ljubomornog u nas Kotor jos nijesam vidjela. Za dobrim se prasina dize mozete samo svirat pod skura !!! Predivna vecer na zidinama staroga Kotora !!!

  3. Bravo , bravo, bravo. Veče o kojoj se priča, Kotorani su doživjeli da se skupe na svojoj fešti pravoj. Tako ću reći. Dubrvaka čekamo tvoju novu knjigu i molim te da ne čekamio dugo. Živjeli svi koji ste ovo pripremili na ovaj predivan način, pun ljepote.

  4. O čemu vi ljudi sipate hvalospjeve kao iz šupljeg rukava?
    O sebi? O smiješnim narcisima na sirotojCitadeli?
    Ajde, oladite malo i spustite se na zemlju i malo objektivnosti, molim !

      • Demokrate, što niste objavili moj drugi komentar?
        Što najviše boli? Ime prof. književnosti Katurić ili što drugo?
        A biće da ste joj poslali pozivnicu, Ona baš ide uz ovu ekipu, malo sutra!

        • Čestitke Dubravki dragoj i preporuka da se ne obazire na pojedine pogane ljude i njihove gnjile komentare.

  5. Što reći, osim da je Jovanovićeva lučonoša bokeškog jezika, kulture, običaja i onoga staroga čega sve manje ima na ovim prostorima. Odlična poezija, jedno prelijepo veče i još otmenija publika, upravo ono što je ostalo od starog Kotora nažalost !!! Bravoo !!! Jedna od rjetkih crnogorskih pjesnikinja koja daruje kroz stihove ljepote ovoga kraja.

  6. Kao turista u Kotoru i prelepoj Boki Kotorskoj a kao profesorica knjizevnosti u penziji, prisustvovala sam promociji knjige poezije za nezaborav. Divna poezija, nesvakidasnja, divna pesnikinja, neobicna i otmena, divan ambijent medj starim zidinama drevnoga grada. Jdno vece koje se pamti dugo. Bravo za Kotor i one koji su organizovali nesto ovako u ovoj poplavi od sunda !!!

  7. Bravo Dube . Takva je Boka vazda bila i ostaće . VIdim ti u publici sve moguće fele.Gospodu i puk, pravoslavne, katolike i razne političke opcije itd. Žalim da nijesam mogla doći tek sada kada vidim ove slike i čitam što se govorilo mnogo žalim. Neka ti je sretna ova knjiga koja slavi stari Kotor i njegove ljude i Boku našu najljepšu.

    • “Gospodu i puk,pravoslavne,katolike i razne političke opcije….”? E bo..ali niđe neviđe-ne pročita u napisu..Svetog Luku,Nikolu..Petra i Pavla Risanskoga,crkve i manastire Boke od Gradišta do Savine Novske-Bokokotorske-a usput i Pravoslavne…”U kolopletu ispjevanih svetaca…u svakom kantunu Boke,njenog religioznog nadahnuća…. njihovog jedinstva,stalne i učinkovite borbe da se održi Duh Boke,,,”?! Zato ne zaboravimo-da je Boka prvo bila Kršćanska/ Hrišćanska…pa se kasnije-poslije(nekolika vijeka) dolaska u Kotor-Boku Svetog Tripuna podijelila na Katoličku i Pravoslavnu…Sve drugo je šporka politika…importovana u Boku iz okruženja u poslednji kvarat od vijeka-dileme nema đe se budućnost našeg potomstva gradi na kvavim klero nacionalističkim podjelama-neofašizmu i neonacizmu..provjerenom u II svjeckom ratu i potonjem našem “izbornom demokrackom ratu” 1991-1999 godina…!

  8. U vremenu koje “prebačuje” 90 godine XX vijeka-ciljno šaljući ih u “zaborav”-od Vardara do Triglava-u odnosu “na parićavanje”-koje je u toku-u prvoj četvrti XXI vijeka? Čuvajmo se puške-od nje se strada,a uz malo seće,se i preživi… Još više se čuvajmo “osobene riječi-u množini”,jer od nje se gine-bez mogućnosti da se preživi?! Pokušajmo-i zastanimo(glavu u sostvene šake?)-prije nego “izustimo-ispovidimo se” pred sobom i ljudima,jer riječ(nepromišljena) nema milosti..zato i reprintujem(zarad sebe i svojih “ošeta trenutka”):” U kolopletu ispjevanih svetaca….ošeća se u svakom kantunu Boke…ideja njihovog jedinstva,stalne i učinkovite borbe da se održi duh Boke,njenoga religioznog nadahnuća…”? Pa zar se pominjući “jedinstvo”-isto može ostvariti bez “Druge grane”njenog religioznog nadahnuća-Pravoslavlja u svakom “kantunu Boke”? Pa zar je dovoljan-samo”osmjeh Marka Kraljevića”-da se “održi duh Boke”? Valda nije Boka-samo Kotor i Kotorski zaliv? Nego mnogo šire-dublje i više…Sve od Gradišta i Buljarice,Paštrovića,Grblja,Brajića,Maina,Krtola i Luštice ,Krivošija ,Ubala i do Savine i Debelog brijjega…? Zato čuvajmo se(u ove posne dane-bez ljudi?) izrečene i napisane riječi-u slavu JEDINSTVA-jer jezik je nepresušna rijeka-a nekad muka,kojoj nema lijeka”-reče jedan mudac…u vrijeme kad je mudrost bila vrlina! A danas…?

  9. Pozdrav Dubravki uz želju da se jos dugo dugo godina cuje njen glas,glas koji nas Bokelje budi i održava a talog nekulture primitivizma i snobizma ce jednog dana kao i svaki fundać biti opran i prosut,,i tada ce zasjati naša i jedina Boka,a pjevat ce se pjesma.: zasjat će palače : iz punih pluća.

    • …ovima iz “taloga nekulture-kulta predaka…iz vremena “viškova-nad manjkovima…? E bo..a danas …UTOPIJA! Manjkovi su narasli-viškovi izčezavaju-asimililiraju se zarad “učinkovitosti du…a” ?

  10. Kotorska elita, puno mi je srce kad vidim nesto ovakvo.

    Prave vrijednosti Kotora su potpuno zapostavljene.

    • Ako ti je ovo KOTORSKA ELITA,gdje su onda kotorsko snobovi? Ima po koji zalutali Kotoranin sto gleda u more i slusa valove, a to sto je Kotor BIO NEKAD, samo Nebo zna !

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].