Razbaštinjenje kulturne baštine po Lidiji Ljesar

19
Odjeljenja Uprave i Centra u plati Drago u Kotoru

U naručenom tekstu Lidije Ljesar, direktorice Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture: “Nijesu sva kulturna dobra Crne Gore u Kotoru”, koja je, opšte je mišljenje Kotorana, uradila sve da potcijeni vrijednosti grada svjetske kulturne i prirodne baštine i uspori njegov razvoj, jasna je nevješta, ali i neistinita odbrana koja je imala za cilj da dezavuiše sve one koji nijesu dovoljno upoznati sa ovom materijom. Bez sumnje da mr Ljesar poznaje kulturna dobra, ali vjerovatno mnogo više radnog i rodnog Kosova  nego Crne Gore u čijem Ministarstvu kulture stoluje i pritom platom i učešćem u brojnim projektima puni sopstveni budžet, kreirajući politiku kulturne baštine po principu jedan naprijed a dva koraka nazad.

Mr Ljesar počinje „maestralno“ priču o Kotoru, priznajući javno da je :“Istina da Kotor ima vrijednu kulturnu baštinu, no ipak, moramo prihvatiti činjenicu da i druga mjesta u Crnoj Gori nude ne manje vrijednu baštinu“. Zaista nevjerovatno da mr Ljesar ispravlja UNESCO, koji je odabrao baš Kotor kao univerzalnu vrijednost i uvrstio ga, od Veriga do Veriga u svoju prirodnu i kulturno-istorijsku baštinu.

Navodi potom Ljesar primjer Crvene Stijene, opštinu Nikšić, stare gradove Ulcinj, Bar, Herceg Novi i Budvu. Da li je mr Ljesar svjesna da je Crvena stijena arheološko nalazište, a Kotor urbano gradsko jezgro i da to nijesu uporedive kategorije.

Da li zna da Kotor baštini više od polovine ukupnog pokretnog i nepokretnog  kulturnog blaga Crne Gore. Ne zna, po onome što govori  magistrica da je Kotor pod zaštitom UNESCO-a, jedini u Crnoj Gori i da samo traži da mu se u svojoj državi prizna status koji mu pripada. Želja mr Ljesar i sve njene aktivnosti upravo su bile okrenute naumu da Kotor izjednači sa drugim krajevima Crne Gore, ne priznajući mu ama baš ni jednu jedinu vrijednost više od ostalih. To neka radi svijet, ali mr Ljesar neće.

Što mr Ljesar misli o Kotoru, pokazala je prilikom organizovanja „Dana evropske baštine“ 10. oktobra na Cetinju. Ovakve manifestacije su se prethodnih godina održavale na Njegušima, Cetinju, Baru, Plavu, ali nikada u Kotoru! Kada je u pitanju nematerijalna kulturna baština, upravo činjenica da je 4 od šest prijedloga došlo iz Kotora je valjda dovoljno jak argumenat da je manifestacija morala biti organizovana u Kotoru.

Dva su razloga zbog kojih je magistrica izabrala Cetinje da ove godine razastre svoje uvodno izlaganje na okruglom stolu, na temu “Vrijednosti nematerijalne kulturne baštine”. Prvi je uvjerenje da joj niko neće reći riječ zamjerke za Cetinje, jer se radi o našoj prijestonici, o našoj svetinji koja nam je ponos i simbol državnosti.

Drugi razlog zašto izbjeći Kotor je činjenica da je drevni grad nikada nije prihvatio kao stručno lice ni iskrenog prijatelja, jer ona to uistinu nije. Navešću niz primjera  iz kojih se jasno vide njene namjere.

Mudra misao magistrice da kulturna baština Kotora ne pripada samo građanima Kotora, već svim građanima Crne Gore, a i svijeta, zasjenila je i velikog Aristotela. Magistrica Ljesar kaže u naručenom razgovoru da je ipak, zbog visoke koncentracije kulturne baštine na području Kotora, kroz osnivanje institucija iz oblasti kulturne baštine u Kotoru, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Pomorskog muzeja Crne Gore, država jasno pokazivala svoj odnos prema naslijeđenim vrijednostima Kotora, od kojih je očekivala da ingerencije date od države sprovode na stručan i na zakonu utemeljen efikasan način. Ko je očekivao? Dvojac Mićunović-Ljesar valjda?

Magistrica ne zna da je Kotor osnovao 1979. godine, neposredno nakon katastrofalnog zemljotresa Opštinski zavod za zaštitu spomenika kulture i da je na njenom čelu tada bio prof. dr Milenko Pasinović. To je bilo najbolje rješenje za Kotor i Boku Kotorsku jer su domaći stručnjaci najbolje mogli sagledati svu problematiku koja je bila od posebne važnosti za obnovu zemljotresom porušenih i oštećenih kulturnih dobara. Tada na sreću nije bilo stručnjaka poput mr Ljesar i njenih „stručnih“ bokobrana pa je posao mogao da se obavlja shodno strogim principima struke.

Opštinski zavod djelovao je sve do 1989. godine kada je preimenovan u Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor. Ministarstvu kulture je, naročito za vrijeme vladavine dvojca Mićunović-Ljesar to bio stalni trn u oku pa je smišljen plan „poboljšanja“ boljeg očuvanja kulturnih dobara. Ugasili su Republički zavod  na Cetinju, Centar za arheološka istraživanja u Podgorici i Regionalni zavod u Kotoru a formirali Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Centar za  konzervaciju i arheologiju. U okviru Uprave i Centra, UNESCO-vom Kotoru su dodijeljena odjeljenja. Dvojac pod hitno smjenjuje tadašnjeg direktora Centra za konzervaciju i arheologiju , čovjeka koji je znanjem i energijom učinio da je struka permanentno dobijala na važnosti i udario temelje Odjeljenja za podvodnu arheologiju u Kotoru. Počinje „sječa knezova“. Stručni moraju da ustupe mjesto klanovskim grupacijama.

U Kotoru se na mjesto upravnika odjeljenja za konzervaciju i arheologiju, umjesto slikarke-konzervatore, čija je stručnost opšte poznata i daleko van granica naše zemlje, dobitnice prestižne nagrade “Milorad Medić” za izuzetne rezultate u oblasti konzervacije i restauracije,  postavlja lice izvan Kotora, koje je, ne bez razloga dobilo ime gostujućeg upravnika. Od tada u ovom odjeljenju umire svaki ozbiljan rad. Ali Ljesar to ne brine. Ona gura svoje.
Odjeljenje za upravu kulturnih dobara nema rukovodioca od osnivanja, pune tri godine . Čime to može da se brani? Neće valjda mr Lidija Ljesar da kaže da u Kotoru nema stručnjaka, a sva je prilika da će Kotor u tom odjeljenju dobiti uskoro nekog novog gostujućeg stručnjaka.

Mr Ljesar govori o ozbiljnoj posvećenosti Kotoru, pa kaže da je na prijedlog Ministarstva kulture donijet lex specialis, Zakon o prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, koji tretira sva značajna pitanja područja pod UNESCO zaštitom. Zaboravlja pritom da su, po njenom rješenju kulturno-istorijskim područjem Kotora trebali da upravljaju članovi Savjeta koji većinski nijesu iz Kotora. Probudio se Kotor tada i spriječio je u naumu.

Kada je u pitanju izrada Menadžment plana za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, Ljesar je namjerno preskočila da kaže da su urađena dva plana. Na koji je od ova dva mislila? Da li na onaj koji je radila sa direktoricom kotorskog Reginalnog zavoda  koji nikad i niđe nije usvojen od strane nadležnog organa, ili na ovaj drugi koji su radili očito da poprave greške iz prvog.

Niije tačna konstatacija da je u ovom usvojenom Menadžment planu data petnaestogodišnja strategija upravljanja izuzetnim naslijeđenim vrijednostima Kotora. Dat je kratak uvod koji podrazumijeva sve ono što je upravljanje a ostale stotine stranica, izuzetno skupo plaćene su samo čisti istorijat.

Kotor je izgubio mogućnost realizacije značajnih infrstrukturnih objekata bar deset godina unazad. Stopiran je razvoj jer je Ljesar, tada bez mr, prijetila UNESCO-m ako se bude gradila zaobilaznica, a njena saradnica, tada direktorica Regionalnog zavoda u Kotoru nije dala pozitivno mišljenje za žičaru do San Đovanija. Sada čekamo PUP jer je mr Ljesar sve svoje raspoložive kapcitete bacila na završetak neopravdano zakašnjele Revalorizacije kulturnih vrijednosti kulturnih dobara Crne Gore.

Mr Ljesar se nije oglasila kada je Luka Kotor podigla objekat na luži bez konzervatorskih uslova, što predstavlja krivično djelo. Ćutala je. Kazaće opet da to nije u njenoj nadležnosti, a podsjetiću radi se osobi koja je na čelu Direktorata za kulturnu baštinu.

Ljesar kaže da je izrada Studije zaštite kulturnih dobara za potrebe PUP-a Kotor počela prije par godina. Par i četiri godine, mr Ljesar, morate to znati, nijesu isto. Trebali ste počet 2011. a završiti 2013. Nijeste ni do današnjeg dana, a podnijeli ste izvještaj Vladi da je skoro završen ali eto, još nije potpuno, a kad će ne znamo. Nezapamćeno je u praksi da se usvaja nezavršeni izvještaj, ali eto i to izgleda može, a o tome mr Ljesar ćuti.

Kada kažete da se neke kvalifikacije odnose na Vas, valjda ne mislite da možete da se distancirate od Ministarstva kulture kada se posao ne radi kvalitetno ili se uopšte ne radi. Pa Vi ste dio Ministarstva i to njen značajan dio.

Zašto mr Lidija Ljesar ne objasni stručnoj, a i laičkoj javnosti Kotora pa zašto ne i UNESCO-u zbog čega je promijenjena granica zaštićenog prirodnog i kulturno istorijskog područja kao UNESCO-vog dijela prirodne i kulturne baštine. Podsjetiću da je granica zaštićenog područja za vrijeme dvojca Mićunović-Ljesar prepolovljena i smanjena sa 12.000 hektara na 5.800. Zbog čega mr Ljesar?

Mr Ljesar kaže da je u toku procedura obrazovanja stručnih timova koji će raditi na elaboratima o valorizaciji, pa bi izdvojila one koji se odnose na izradu gusala i pjevanja uz gusle, izradu crnogorske nošnje, izradu ošvica, zatim na crnogorski oro, kolo gusara, pripremu kačamaka i cicvare, predanja o smrti Smail-age i predanja o Lazaru Sočici i dr. Udrobiće mr Ljesar, samo da bude puna teća i ono što jeste, i ono što nije.

Za kraj, možda i najvažnije pitanje na koje nema odgovora. Kako je moguće da je Regionalni centar zaštićene UNESCO-ve kulturne baštine zamišljen u Podgorici, a ne u Kotoru i na čijem ste čelu namjeravali da budete? Na sreću nijeste.

Slavko Mandić

19 KOMENTARI

  1. Lidija Ljesar je najveci devastator kulturne basine i struke u Crnoj Gori ! Bravo Slavko za tekst !!!

  2. Tako je jasno da je vaš radio tako slušan i populara,zbog ovakvog otvorenog pisanja i agumentovanog stava za brojne probleme. Samo je poštovani gospodine Mandiću problem što vi njeste zaboga Kotoranin i to kod mojih na žalost falsih i u dobrom dijelu neobrazovanih a strašljivih Kotorana i onih što se samo ukotorsko busaju i niša više od toga .Nastavite tako vi i vaša ekipa za nas zaista Kotorane koji želimo dobro svome gradu a ne samo iz ličnih interesa i kompleksa.

  3. Ne slažem se u svemu sa Vama poštovani gospodine Mandić.Gospođa Lidija Ljesar radi, ako to ona radi, ono što joj dozvoljavaju Kotorani, oni na vlasti, oni u opoziciji kao i oni politički neangažovani.Ako je tako, onda je stanje zabrinjavajuće, „ narod se ništa ne pita „. Ne želim da vjerujem u takvu dijagnozu.
    Više vjerujem u dijagnozu da „Kotorani ne cijene svoje“ ne vole one koji su ponikli u Kotoru, poklonili mu svoje znanje i ljubav. A, kako drugačije objasniti da u Kotoru 19 značajnih mjesta pokrivaju ljudi koji nijesu rođeni, niti odrasli u Kotoru. Ne mislim time da diskvalifikujem druge, još manje da im osporim osnovna prava, ali, dozvolićete, neka odgovorna mjesta traže, osim formalnih kvalifikacija, i neke dodatne osobine: poznavanje socio- kulturne slike određene sredine, poznavanje kulturnih osobenosti dotične sredine, poznavanje identiteskih osobenosti ljudi koji naseljavaju područje opštine Kotor. A ko je za to pozvaniji od mještana?
    Kotoru je u tradiciji iseljavanje institucija: Pozorišta, Filharmonije, TV, Grad teatra, Pjesme mediterana, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, ili promjena statusa: Istorijski arhiv,Pomorski muzej, itd.I, gle čuda., pretežno u opštinama koje danas iskazuju ogromne gubitke.
    Takav odnos prema zaslužnim ljudima, kakav je u Kotoru, teško je naći u drugim sredinama. Zbog čega Kotor nema nazive ulica? Kome smetaju imena poznatih pisaca, pomoraca, umjetnika, ratnika,naučnika i da ne nabrajam? Odgovor je: „ Njegovim stanovnicima, odnosno onima koji ih predstavljaju u organima koji o tome odlučuju“.
    Sjećateli se možda kada je, koje godine, neko iz Kotora dobio Trinaestojulsku nagradu ili “Oktoih“ ?
    Kako to da se niko iz Kotora nije suprostavio gospođi Lidiji Ljesar za ideju ili saglasnost o pomjeranju granica zaštićenog prirodnog i kulturnpo-istorijskog područja Kotora ? Nije, jer gospođa nije Kotoranka .
    Što se tiče upoređivanja Kotora, njegovih kulturnih vrijednosti, bilo sa kim drugim, nema potrebe, jer su se o tome izjasnili svjetski eksperti, a elaborat pisali trojica Kotorana, iz ljubavi prema svom gradu, ne za bilo kakvo priznanje ili pare. Upoređenje Kotora sa nekim što nije za upoređivanje, činom proglašenja područja Kotora za dio UNESCO-ve prirodne i kulturne baštine, ne ide u prilog poznavanju struke onoga ko se bavi takvim upoređivanjem.
    Kako su pojedini Kotorani uspjeli da se u Kotoru otvori Srednja muzička škola, napravi Koncertna dvorana, osnuje Fakultet za turizam? Zato što su osjećali ljubav prema svom gradu i vjerovali u ono zašta su se zalagali, i ubijedili one sa kojima su razgovarali, odnosno o tim pitanjima odlučivali. Čemu čuđenje što Kotor nije sjediše Regionalnog centra UNESCO-a? Cetinje je zaslužilo da bude Prijestonica Države, a Kotor Prijestonica UNESCO-ve pridorne i kulturne baštine u toj državi. Zar ne ?
    Znaju ovu „boljku“ mnogi u Crnoj Gori, otuda nije za čuđenje ponašanje gospođe Lidije Ljesar, ali, pomenuta gospođa nije kriva za odluku o preseljenju „ JUGOPETROLA „ iz Kotora. Reagovanje poslanice gospođe Ljerke Dragićević i poslanika gospodina Andrije Popovića, potvrda su onome što je iznjeto. „Diste bili kad je grmilo“?

    • E moj ex Kotoraninu! Dobro je što si ex. Zašto širiš defetizam i na osnovu tvojih pitalica oćeš da zadržiš postojeće stanje i da amnestiraš Ljesarku kao elementarnu nepogodu.
      Zašto ne rezonuješ na način da je ovo što radi Skala i Slavko buđenje i početak grmljavine. Zašto si tako kontradiktoran? Pa zar ne vidiš da se on upravo zalaže za ono zašto se ti pitaš. Pa zar se Skala upravo ne bori za adekvatan odnos prema Kotoru i zaslužnim i stručnim ljudima iz Kotora.
      Sumnjivi su mi tvoji motivi.

  4. …ali je tragedija-prihvatiti da vas Altair(i) bran(e)i-sažaljeva(ju)? Čuvajte se danajaca kad vam podilaze-zle su im namjere?

  5. valjda LICNOST govori ono sto ne bi trebalo ALTAIRE, a ne PROBLEM. . A on izvjesno postoji, ali ako OVAKVA PERSONA=LJesarka treba da ga rjesava, posli smo skroz apiko !!!!!!
    Pozdrav Slavku

  6. Nije mi jasno što u cijeloj situaciji radi Anastazija koja dobro zna što je Kotor ako ga i ona nije zaboravila i iz sjećanja izbrisala.

  7. Govoreći o čuvenoj transformaciji bivše tri institucije u sadašnje dvije, Ljesarka kaže da je to bilo zbog nedovoljnih rezultata i izražene neefikasnosti.
    Iole upućeni građani, a o stručnjacima da ne govorimo, svjedoci su bezobzirnog urušavanja službe zaštite, kako u pogledu strategije, tako i rezultata. Ministar Žaga, doministrica Ljesarka i sekretar Miljić, vratili su službu zaštite, po svim pitanjima, na nivo na kaji nikada nije bila od njenog osnivanja (u negativnom smislu). Žargonski rečeno – razvalili su je do tog nivoa da će se teško oporaviti u dogledno vrijeme.

  8. Tekst zaslužuje pohvale i podršku. Argumentovano i uljudno autor iznosi probleme kulturno-istorijske baštine uneskovog grada, za koje velikim dijelom snosi krivicu
    pomenuta gospođa i institucija kojoj je na čelu.
    Iznenađuje puštanje uvredljivog pisanja nekih komentatora, koji vulgarno atakuju na
    ličnost a ne na problem.
    Valjda se gospodin Mandić drži besmrtne Volterove maksime: “Ja se ne slažem ni sa jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš.”

  9. Čestitke Slavku i Skali. Sad sam pročitao intervju u “Pobjedi” ove neznalice (magistrice Ljesar). Na pitanje novinarke: “Čime se Direktorat sada bavi?” ona odgovara – procedurom obrazovanja stručnih timova za izradu elaborata o valorizaciji, đe posebno izdvaja one za “izradu gusala i pjevanje uz gusle” i “pripremu kačamaka i cicvare”.
    Skandalozno!
    Direktor Direktorata za kulturnu baštinu, daje odgovor da je sada osnovni posao Direktorata “sviranje u diple”, pardon “pjevanje uz gusle”. Ovo je eklatantan primjer o stepenu stručnosti ove individue, koja je na čelu državnog direktorata za kulturnu baštinu i koja posao direktorata svodi na navedene aktivnosti: formiranje stručnih timova. Pa to je radila pet i više godina sa Đagom, samo da bi se “punili” svoje džepove. Njih nije ništa drugo interesovalo, niti interesuje.

  10. Slavko još nam kažite ko je instalirao i ne miče izvjesnu Ljesar da nam kroji kapu u Kotoru.Inače hrabro i vođeni istinom.Znam jer sam u ovim vodama.

  11. Nermojte osipat paljbu na Lidiju Ljesarku alijas Kosovku Djevojku. No ćemo je o kitit božurima i poslat da prečeka Miru sa cvijećem u kosu da se vrati u postojbinu pa da zastupa našu milu Crnu Goru !!! Od kakvijeh će još i šta trpjet naša Crna Gora strah me hvata a o Kotoru gradu starodrevno našemu da i ne zborimo. Za nju bi važila ona stara izrjeka našla se Mila u čem nije bila !!!

  12. Poštovani slušaoci Skale, mislim i sigurno stojim iza toga da ne treba puno važnosti davat dotičnoj Lidiji Ljesar direktorici Direktorata za kulturnu baštinu Ministarstva kulture (pompeznijeg naslova nijesam čuo još), tzv magistrice a blage veze sa strukom nema. Volio bih da dodje u Cuce na bijelu stijenu pa da ga proglasi kulturnom baštinom jer tu sada brste koze draču Jova Blagotinog. Ne treba se uzrujavat sa biserima koje izvaljuje dotična koju ne mogu nazvat gospođom jer to nije!!!

  13. A ona jos tuguje za Kosovom pa nema kad da se obrne put Kotora. Nemote joj zamjerit. Brinuce se ona o Kotoru i Crnoj Gori taman ka sto je brinula o Kosovu!

  14. Je li ova ,,g-dja” sama po sebi dosla tu dje je? Ima li ko da je ,,skine” ? Ne mislim kao afera ,,snimak” uh, ne bi to:, nego da je makne, pa neka cuva ovce po Zanjevom dolu ili vec tamo odakle je dolecela.
    Najvaznije je da je Budva ,,prestonica turizma”, Cetinje, koje kao grad volim a od titule prestonice nema nista, kao izgleda ni Kotor od Unesco-a.
    A da kontaktirate Unesco, mozda bi lumena Ljesarku rado zaposlio?
    Kotor bi mogo biti ,,prestonica gradova koji umiru”-tome tezi Ljesarka, a cuvanje ovaca je postena rabota, ovo njeno je fukarluk i kompleks !!!!!

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.