Renesansna rapsodija uskršnje radosti

1
Dobrotska čipka

Dobrotska čipka u 130 komada koja se čuva u riznici crkve Sv. Eustahija u Dobroti, datira iz XIV stoljeća i predstavlja najvrjedniji dio tekstila koji se uopšte pojavljuje u istoriji.

Don Pavao Medač

Različiti narodi u različitim vremenima pokušavaju ukrasiti tekstil kojim se odijevaju ili služe u životu a obično se čipki daje naziv prema mjestu gdje nastaje, priča za emisiju “Stare ure“ Skala radija don Pavao Medač, župnik  crkve  i župe Sv. Eustahija u Dobroti.

Čipka dobrotska biva priznata u svjetskim naučnim i kulturnim krugovima 1910. godine na velikoj izložbi u Beču, gdje ovi predmeti bivaju naslovljeni kao dobrotska čipka, a 1912. najbolji svjetski stručnjaci koji su se u to vrijeme bavili čipkarstvom, takođe dobrotsku čipku zapisuju kao jednu posebnu vrstu čije je jedinstvenost  u načinu izrade.

Ova čipka u Dobrotu dolazi iz Venecije preko Dalmacije i pripada čipki koja se  radila na čitavom području Meditera u XV, XVI, XVII i XVIII stoljeću.

Na osnovu naučnog rada koji je  ostavila gospođa Marijana Gušić podrobno je obrađeno 58 komada ukrašenih čipkom.

U radu se govori o nastanku, stilu i izradi, ali i namjeni ove čipke.

Riječ je o odjevnim predmetima.

Dobrotska čipka

Žena, Dobroćanka je radila čipku čiju izradu je primala od svoje babe i majke i prenosila na svoju kćer i svoje nasljednice.

Dva osnovna predmeta su ženska marama i ubrus ili peškir koji je pripadao muškarcu, Dobroćaninu, objašnjava don Pavao.

Jedno i drugo nosilo se kao ukras.

Ručnik se nosio i preko ramena kao lenta u nekim prigodama.

Ti predmeti na kraju završavaju u crkvi  kao obredni, ne samo kao običan zavjet koji se donese u crkvu.

Poslije  pokopa završavaju u crkvi da bi se njima ukrašavali oltari.

Oltarnici koji se čuvaju u crkvi Sv. Eustahija su izuzetno stari, oko 500 godina i u riznici postoji po riječima župnika Medača prava renesansna rapsodija uskršnje radosti u čipkanim predmetima.

Riznica čuva 130 komada predmeta od čipke i to one koja je rađena iglom i koncem u lanenom platnu.

Dobroćanka, kada je izrađivala ovaj vez, izrezivala je određene djelove lanenog platna i u njemu čipkom ugrađivala onaj motiv koji je sebi zadala.

Dobrotska čipka

Po stilu je čipka svrstana još iz vremena gotike, zatm najveći dio u renesansom periodu i u vrijeme baroka.

Zadatak je da se ova čipka katalogizira i razvrsta, a za sad je samo konzervirana, kako bi se sačuvala za buduća vremena.

Strogi geometrijski uzorci su prisutni u gotici na izrezivanom platnu, a renesansu karakterišu rađeni uzorci u osnovi platna u obliku krugova, ruža, koje neodoljivo podsjećaju na kormila brodova kojima su plovili dobrotski kapetani i mornari, a njihove žene ih vjerno čekale vezući.

Bila su to vremena kada je bilo vremena.

Za dugih dana Dobroćanke su koristile samo jedan dio dana za izradu čipke koja se nije mogla raditi u svako doba dana jer se nije moglo dobro vidjeti, podseća naš sagovornik.

Riječ je o vrlo zahtjevnom poslu i vještini, a žene tog vremena su ostavile svoj trag i svoju poruku u dobrotskoj čipki.

Dok  čeka svoga dragoga, muža ili vjerenika  koji je na moru, ona izrađuje čipku.

Za jednu maramu ili ubrus trebalo je i do tri godine.

Obuično bi svoj rad započinjala  kada bi njen moreplovac  pošao na more a završavala onda kada se vraćao kada bi mu ga i poklonila.

Emocija, osjećaji i misli koje su bile upućene njemu  čekajući ga sa dugog vjađa, satkane su u motive i čipku.

Ne smije se zaboraviti da je u toj čipki vidljiva i vjera u uskrsnuće one koja je radila.

Zato je ovaj vez uskršnja rapsodija i pjev.

Naučni radovi i izložbe na kojima je bila izložena dobrotska čipka iz ove riznice, govore da se najljepši predmet ukrašen čipkom čuvao za posljednji dan života to jest za pokop.

Kada je riječ o ženi to je bila ženska marama i taj njen najljepši rad koji je u životu uradila bi se koristio za pokrivanje raspeća, križa koje se nosio na počeku pogrebne povorke, na sprovod za njezinu sahranu.

Po sahrani, marama se darivala crkvi i marama postaje oltarnik.

Spajanjem dvije,tri marame se danas može ustanoviti koji je dio od koje marame spojen finim, gotovo neprimjetnim šavom, u jednom oltarniku, objašnjava don Pavao Medač.

Čipka nije rađena da bi bila oltarnik, ali ona to postaje.

Kada umre muškarac onda se na raspeću nosi peškir – ubrus koji takođe završava na oltar.

U ovom carstvu  umjetnosti, tradicije , vrijednosti, ne može se  oko  nagledati ljepote i starine.

Teško je izdvojiti bilo koji predmet, ali prema riječima don Medača postoji jedan oltarnik koji je najljepši po svom čipkanom uzorku čiji su motivi uglavnom iz doba renesanse.

Zna se koliko je renesansa interesantna u arhitekturi, u kamenoj plastici, ali kada se to vidi u tragovima  čipke onda je to fascinantno.

Takođe je veoma zanimljiva ženska udovička kapa koja se zove cacara, izrađena u dva stila čipkanja, a dobrotska je uvijek čipka na iglu, a ne na batiće koja je poznatija u sjevernom dijelu Evrope kao npr. lepoglavska takođe veoma vrijedna čipka.

Cacara se nosila ispod marame i ne znači da se nosila samo noću za spavanje.

Postojali su zanati za izradu alata kojima su se čipkarice služile, danas nema takve  čipke pa ni tog pribora za rad, iako treba pohvaliti sve one žene koje nastoje da se ne zaboravi bod i uzorak čipke dobrotske, kazao je don Medač.

Govioreći o važnosti ove čipke i njenoj  povezanosti sa crkvom, don Pavao je naglasio da ona podsjeća na radost uskrsnuća.

Kada je Isus uskrsnuo u njegovom grobu su nađeni ubrusi i povoji kojima je bilo zamotano njegovo tijelo.

Isus je uskrsnuo, a ubrusi i povoji su ostali i oni su bili u direktnom dodiru sa Isusovim tijelom, što je za vjernike veoma važno.

“Za nas vjernike je veoma važno i to da su oni bili svjedoci Isusovog uskrsnuća. Niko nije vidi kako je Isus uskrsnuo, a ti povoji su danas na oltaru. To bijelo platno koje se stavlja na oltar na koje u svetoj misi,  euharistiji sveštenici opet polažu Isusovo tijelo , su spomen  na te povoje kao svjedoke isusovog uskrsnuća, a oltarnici koje je izradila dobrotska čipkarica  su svjedoci njene vjere u uskrsnuće“, ispričao je gostujući na Skali don Pavao Medač.

Neizmjerno vrijedna riznica broji vjekove, a čipka dobrotska tka poeziju minulih vremena.

Razgovor u cjelosti možete poslušati u našoj emisiji “Stare ure“.

1 KOMENTAR

  1. Bože koliko naša Boka ima vrijednosti.s guštom sam ovo čitala. Nešto i novo saznala o čipki iz Dobrote.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]