Filo Biskupović
U malom, autentičnom ribarskom mjestu Muo u kome se danas, istina sve manje na pontama i mandraćima suše ribarske mreže, a u kašetama nema sarduna, ribari i mještani su solili ribu, posebno sardelu ili sardun – inćun.
Bio je to pravi gušt i specijalitet kojeg je sve manje danas na trpezama i u konobama.
Posljednji koji se bavio ovim poslom i razvio ga gotovo do kućne proizvodnje, malog preduzeća, je ribar muljanin Filo Biskupović.
On je ribu solio u plastičnim kantama devedesetih godina, kada je od tog posla živio i izdržavao porodicu.
Po tradiciji pravo mjesto za soljenu ribu su drvena barela.
Biskupović se za Skala radio sjeća načina soljenja u vrijeme kada nije bilo frižidera, a riba je morala da sazri i da odstoji u drvenim bačvama.
Tada je bilo ribe na Muo i ko nije imao mogućnosti odmah je pripremao za brodet koji je mogao da stoji samo dva, tri dana na hladnom i tamnom mjestu ili bi je solio, da bi se upotrebljavala na duži period i koji mjesec poslije soljenja.
Biskupović sa žarom priča o procesu soljenja ribe krupnom morskom solju i to sardele koja je mirisala kao duša, priča ovaj zaljubljenik u more i ribu.
Danas se na žalost rijetko ulovi prava sardela, a u međuvremenu se pojavila divlja vrsta ove ribe renge ili haringe.
Specijalitet je bila slana sardela i slani sardun bez premca.
Popularna sitna gavica nije mogla da se na pravi način soli, jer je presitna da izdrži teg čija je uloga da istisne krv iz ribe.
Kada je pod tegom u bačvi, nakon mjesec do dva, riba zrene i tada je upotrebljiva za ishranu.
Ukloni se salamura, riba se očisti, prelije maslinovim uljem i ostom (sirćem) po želji se služi sa kapulom, čipulom i razumijer se uz bocu domaćega vina, priča Biskupović.
U svom malom poslovnom prostoru za 4 ipo godine je Filo sa familijom posolio oko 3 ipo hiljade kilograma ribe, od koje se, kaže solidno živjelo.
Njegov porodični biznis mu je dobro išao ali na žalost sardela, pa čak i renge su se potpuno izgubile negdje 1995-96. godine.
Jednostavno su nestale iz zaliva, posebno za veću količinu od oko 200-300 kilograma koliko mu je za ovaj posao bila potrebna.
On je solio toliko ribe za dan, pa sljedećeg takođe i tako sve dok nije počela da nestaje.
Sa njom je nestalo i soljenje ribe, pa se danas na Muo još jedva mogu naći jedan ili dva mještana koji samo za svoje potrebe usole 4 do 5 kilograma sardele, tek da zamirišu i posjete na stare dane radi gušta i prijatelja.
Gušt za svoju dušu je i dalje ribanje koje u cik zore zove Fila čije su društvo mačke na rivi gdje iz ruke, karolom riba.
Sjecam se dobro,tih godina ,kada je ribe -Sardela bilo jako puno.Desavalo se,da bi ribari iz Mula morali bacati ribu neprodatu u more.O slanoj ribi svi starij Kotorani znaju tu ,da kazem ,poslasticu.Velika je steta,da danas u nasem zalivu nestaje ili je vrlo malo te Saerdele ima.Mozda se vrqati Sardela u nas zaliv,pa ce opet biti slane Sardele?!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]