Sa djecom od najranijeg uzrasta treba razgovarati bez tepanja, čisto, pravilnim rečenicama

Dragana Marković

Koliko god je odraslima simpatičan dječiji način govora, nepravilno izgovorenih riječi i glasova, često originalnih i duhovitih kovanica, to nikako ne bi trebalo da se podržava, kazala je za Skala radio logopedica Dragana Marković iz Resursnog centra “Dr. Peruta Ivanović“ u Kotoru.

Prve i slatke riječi koje djeca izgovaraju obično su nepravilno kazane, sa po pravilu lošim izgovorom glasova, prednjače glasovi r i l.

Roditelji i ostali  odrasli svijet podržava ih i imitira izgovarajući riječi i glasove kao djeca.

Naime, logopedi vježbama sa djecom lako izazovu sporni glas kroz riječi i uopšte položaj govornih organa, ali je najsloženiji proces upravo automatizovanje izgovora, objašnjava Markovićeva.

Stoga se glasovi vježbaju kroz rečenice, pjesmice i sve uz igru čime se automatizuje pravilan izgovor i tako se čiste riječi.

Sa djecom od najranijeh uzrasta treba razgiovarati bez tepanja, čisto, pravilnim rečenicama, jer slušajući i imitirajućui odrasle, djeca razvijaju svoj govor, jezik, objašnjava naša sagovornica.

Ona smatra da je djecu na logopetske vježbe za pravilnu artikulaciju potrebno upućivati već od četvrte godine, kada je dijete dovoljni zrelo da prati instrukcije i vježbe.

Djeci nikada ne bi trebali da govorimo “ne, to nije ispravno, ne kaže se tako nego ovako“, zbog toga što možemo da im skrenemo pažnju na loš izgovor određenog glasa na negativan način i tako da se isprovocira pojava mucanja, savjetuje logopedica Marković.

“Za pojavu mucanja postoje kritične faze, s tim što svaka nepravilnost u govoru na tom  najranijem uzrastu nije  mucanje i često je prolaznog karaktera. Pravo mucanje je kada dijete u potpunosti postane svjesno da muca”, navodi ona.

Na naše pitanje što izaziva mucanje, Markovićeva je odgovorila da djeca u najranijem uzrastu imaju mnogo toga da kažu, puno naučenih riječi, a govorni aparat još uvijek nije dovoljno zreo.

U toj potrebi i brzini da kažu što više, djeca mogu da zamuckuju.

“Prvi kontakt sa logopedom fokusiran za izgobor glasova, na pravilnu artikulaciju prate testovi. Njima se provjerava pokretljivost govornih organa, sve je uz igru i uz proces imitacije, kako bi se djeca opustila. Potom se radi test artikulacije u kojem logopedi izgovaraju riječ, a dijete je ponovi i na taj način se procjenjuje kakav je izgovor. Potom se djeci daje slikovni materijal da se čuje kako oni izgovaraju riječi bez modela koje im logopedi prezentuju. Veoma je važnio da roditelji budu aktivni učesnici i pomažu logopedima na način da vježbe nastave kod kuće, kroz stalu komunikaciju sa djecom”, poručila je Markovićeva.