Sjećanje na zemljotres iz 1979. godine

29
Kolo Bokeljske mornarice nakon zemljotresa 15. aprila 1979. godine

Prvo lavež pasa, cvrkut ptica, kukurikanje kokošaka, zavijanje uznemirenih životinja.

Slika druga- aprilska, tanka, jutarnja svila sa mirom nedjeljnim u ariji.

Bez ptičijeg poja, ni kučak ni kokot, ribe se povukle s morem.

Ovo će neko čudo, zborili su ribari rani.

I bi 15. april 1979. godine.

Bila sam studentica i došla doma  na feštu sestrine mature sa veštom od organdina boje oljuštene breskve, anđeoskog kroja i pepeljuginim cipelicama za nju.

Feštavalo se u starom, pravom hotelu “Fjord”, preko puta zgrade “Jugopetrola” do zore.

Maturanti, profesori, roditelji, prijatelji.

Gaudeamus i još jedna generacija kotorske Gimnazije u raskoši osamnaesto godišnje zrelosti, spremna za život novi, veliki, ali nespremna za strašni sud kome se niko nije nadao na samo tri ure od fešte, kada nas je iz prvog sna prenula treska, škripa, huk, grmljavina planina.

Iz sobe glas moje majke koju je otac vukao preko tinela starinske kuće, do sobe moje i sestrine, a sila vraćala za jedva pređen put od dva, tri koraka do nas.

Izginusmo djeco, ali smo zajedno!

Zatvorite oči čuh u njenom zagrljaju, a onda izgubih svijest u očevom naručju.

Moja dobra baba u panici, zatečena na skalama kamenim nas je dozivala da silazimo.

Napustili smo staru, kamenu kuću urušenog krova u Škaljarima sa počulom koji je selo popjio i portikom od kamenih ploča, sa starinskim, teškim vratima što su se klavom zatvarala, a malim gvozdenim zvonom otvarala, pa skalama od kamena do našeg stana sa kostratom i šufitom.

Kuća ispred koje su pižuli, stara stoljetna murva, oleander bijeli i jorgovan.

Samo jedan pogled na krov koji je u par sekundi odletio, a sa njim moje djetinjstvo u prašinu potresa.

Tatu sam slabo gledala  nakon prvog šoka, ali sam  novim traumama strijepila za njega, jer je pod vatrogasnim šlemom i u radnoj monturi komandovao vatrogascima, penjao se na krovove, bedeme, zvonike, kule ovog grada za spas ljudima i imovini, i bio šef štaba za civilnu zaštitu.

Mama na svoj radni zadatak vodila je budžet i finansije u Opštini Kotor i preko olovke joj je prošao svaki lijek, svaka deka, šator, namirnice što su ih jugolsovneski narodi i narodnosti u izobilju i konvojima sa natpisom “Pomoć za ugroženo područje” slali nesebično, kopnom, morem, vazduhom.

Baba moja, divna je kuvala za nas i komšije na ognjištu improvizovanom u garaži, kasnije staroj kužini sa škafom kamenom i velikom trpezom.

Moja Brankica i ja kao i naši drugovi, komšije, Zdravko, Vesna, Sveto, Janko, Željko, Ljilja, Bato, Mijo, Olivera, Bela, Lidija, do juče pod smokvama i trešnjama proljećnih radosti i nestašluka, ovih potresenih dana na posao.

Dom kulture u Škaljarima gdje smo na igranke odlazili, za tren se pretvorio u veliko skladište, prostor u koji je stizala pomoć, a omladina iskrcavala šatore, ćebad, sanitetski materijal.

Tako danima, a noćima na skale škaljarske u blizini škole naše, tačnije na tužnim ruševinama negdanje škole i njenog dvorišta uz miris marende i nezaboravnih učitelja, uz gitaru “zasjat će palace, antike tarace!..”

Pjevali smo u više glasova i prkosili sili, obećali novo svijetlo na patinu drevnog nam grada.

Zvona sa Gospe od snijega u predvečerju s mirom na dobru molitvu su pozivala.

Bilo, ne ponovilo se.

I zasjale su palace u gradu svetaca i vila u gradu sila, scila i haridbi.

Dubravka Jovanović

*  *  *

Zemljotres u Crnoj Gori 1979. godine je bio najrazorniji potres na teritoriji današnje Crne Gore, tada dijelu SFRJ.

Zemljotres, jačine 7 stepeni rihterove skale dogodio se 15. aprila 1979. godine u 7 sati i 19 minuta, petnaestak kilometara od crnogorske obale između Bara i Ulcinja.

Potres je trajao deset sekundi, i uglavnom se osjetio duž crnogorske i albanske obale.

Teško su oštećeni stari gradovi Kotor, Budva, Herceg Novi, Bar i Ulcinj.

Prema izvještaju UNESCO-a iz 1984. ukupno 1.487 objekata je oštećeno, od kojih su skoro polovina domaćinstva.

Trideset posto od ukupno oštećenih objekata je upotpunosti srušeno.

Preko 1.000 spomenika kulture je oštećeno.

Na kraju je ukupno 101 osoba u Crnoj Gori poginula, 35 u Albaniji, a više od 100.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom.

nakon zemljotresa

29 KOMENTARI

  1. Vratio se kurir-bombas Bijelrikalo Humac-Ilija alijas kurir “jovica”sa otkazanog mimohoda iz Zagreba,pod okriljem HCSP?! Kurir-bombas,napisa na ovom portalu da je rodjeni kotoranin rodjen u Kotoru 1967 godine?! Nagradno pitanje:koliko je ovaj rikalic imao godina 15.aprila 1979 godine?Dakle,ovaj rikalic od 3 izgovorene rijeci pet DEBELO SLAGA!!! JESUS I ALASI sa skalina i mnadraca kod hotela “splendido”-Glavati oliti g e n i?!!

  2. Pse smo procerali, kokota vise nema ptice poubijasmo unisti smo im stanista. Sad ce nas depesom obavjestit o cunamiju i zemljotresu..

  3. Od zemljotresa se oporavismo nekako ,zahvaljujuci tome sto smo zivjeli u drzavi,ali od ovoga sto nas snadje poslije necemo skoro.

  4. 1979-e godine Kotor je pogodio jak zemljotres koji je devastirao grad,stoga je sva bivsa Juga odvajala od plata kako bi grad bio vracen na stanje prije zemljotresa… 2012-e Kotor je grad koji je kulturno devastiran,arhitektonski nagrdjen(divlja gradnja), i grad bez perspektive u turizmu koja je osnovna grana industrije u ovom grada,uz to nema vise Jugooceanije…ima li ko ideju ili hrabrost da u par recenica kaze kako da grad izadje iz ove agonije???

    • Sram te bilo tebe i tvoje političke zlice.Nikad ljepši, istina sa stagnacijom privrede odavno a ti i tvoji su se pobrinuloi u Miloševićevo vrijeme i nadalje retrogradnom, unazađenom politikom da ugase Jugooceniju i sve ostalo.Okreni se oko sebe i vidi grad i njegove zgrade , fasade i ostalo. Osvjetljenje zidina i na tvrđavu i duž rive, novo popločanu staru rivu i ono što se ne vidi ispod galerije . Od turista ne možemo proći a brodova i jahti nikada više.

      • Miro nema turizma bez hotela,zapamti to! a moji nikad nisu bili za Milosevica,tacnije Jugooceaniju nije unistio ni Milosevic ni niko iz Srbije vec pioniri tranzicije u Crnoj Gori,tj sadasnji prvaci DPS-a,u prvom redu Misko Vukovic,koji je dugo bio direktor UO Jugooceanije! a sto se tice rive,kome su smetala dva topa na ulaz od starog grada?meni nisu kao ni vecini gradjana ovog grada! sto se tice tvrdjave jedino sto je na njoj uradjeno je rasvjeta i nista drugo,nema nikakav prateci sadrzaj da bi privukli turistu da sto duze ostane i potrosi koji euro vise! podjite do Dubrovnika pa cete vidjet njihove bedeme(ne zaboravite da je Dubrovnik bio razoren 91-e godine)

    • Vrlo lako,
      Vrlo lako.
      Vrlo lako,
      Treba imati plan da se izadje iz ove/koje “agonije”hehehe
      Nema te vise Alija druze moj!!!
      Blazen Isus i Marija!!!

      Naravocenije
      -Supruga….. je nabacivala šta bi želela za godišnjicu braka koja se
      približavala.
      Rekla je:
      -“Ja bih nešto sjajno što ide od 0 do 150 za 3 sekunde.”
      Suprug joj je kupio vagu za merenje težine.

    • Slušaj Eustahije jasno je da ti želiš zlo i mrak Kotoru . čim ovakve redove pišeš.
      Oćeš li to reći da nije od ove slike na radiju Skala učinjeno ništa i da nije upaljeno svijetlo u Kotor. Jeli te strah jadan od Boga?

      • kao prvo nikom ne zelim zlo i mrak,kamoli gradu Kotoru,kao drugo ove slike iz arhive koje je prikazala Skala radio podsjecaju nas na jedan strasni dogadjaj,koji treba da zapamtimo dobro! kao trece,dje sam to pogrijesio?! sto sam rekao da je grad privredno propao,ja to ne lazem djela sama govore( Hotel Fjord,Livnica,cuvena zaobilaznica oko grada,dvorana koja se gradi ko Skadar na Bojani(gradi se dje joj mjesto nije),divlja gradnja(cuveni poluotok ili poluostrvo(kako god hocete) u Lipce,pojedincima se dozvoljavaju gradnje palata,vila i zgrada bez ijednog papira a nekom obicnom gradjaninu da na Vrmac sagradi kolibu odmax bi inspekcija dosla da rusi jer je to divlja gradnja! ok postujem ja to srusite vi tu kolibu ali ajde prvo da vidimo smijete li srusti mocnicima zdanja na pjenu od mora?!) sto se tice kulturoloskog propadanja,to se odnosilo na trg od oruzja,dje cete iz kafica cut najnovije hitove Grand produkcije! dok sam mladji bio to se ni u najgorim snovima nije moglo desit,omladina je imala dje izaci…) e sad mi vi recite dje sam ja to pogrijesio?!

        • Drago mi je da postoji ovaj servis komentara na skali… naime do sada nisam mogo svatiti koliko retardiranih ljudi u kotor ima i to u kojoj mjeri, nije slucajno ovdje ludnica … bokezica i anto podjite na jedan pregled, bice vam lakse ….

  5. Od kad se Kotoričanin javio sa njegovom malo dužom replikom, saznadosmo nas 3, kako je ipak tačna ona naša konstatacija da je Kotoričanin dao sebi ovaj čudni nadimak, baš zbog toga što je upravo “kotorsko rikalo”(kotor-riče) iz Staroga grada, uličica mala ali frekfentna toliko koliko se mora proć-vozić od kante od smeća. Odatle nas i ne čudi šta mu MRAKA pada od buke i arije, a taman je mislio da ode ležat posle ludo provedene noći po najbližim birtijama, da je jedva-teturajući se potrefio portuo. Nije mu lako kad se sjeti da je zamalo preteko onaj glavni zemljotres iz `79., a oće li se srušiti Kotor od onih njegovih kulturnih pajtosa do jedne ure, a onda polude i počnu da valjaju i lome na čega naiđu dok im on drži stražu iliti strah….nedaj bože da ih sprečava u tome, jer bože moj on je čovijek u godinama i šta će to njemu….?! Glavno – da mu je zanimljivo i da se nešto dešava u dosadnom Kotoru, a njegovim sugrađanima taman da se i krov sruši, zgrada ispuca od buke, muzike – koje crne muzike od 100decibela, ima li tu donje propisane granice pa da i mi zavolimo sve melodije taman da su nam uspavanke za laku noć!?
    Nego najvažnije je da nas on poštuje i cijeni i pomalo plaši – jer ga zabrinjavaju one dvije babe sa punim kantama i ona dva rusa- tajkuna koja ga vrebaju iza ćoška a on nemoćan da se fizički odbrani al` zato ima jezik da se cio zaliv opasa, no što će bit ako ga ne razumiju…………?!?!!!
    Toliko o zemljotresu………..izvinjavamo se ako smo bile šture i škrte na riječima, pomogao gospod Bog!!!

    • Ljubi Vas i voli, sve tri skupa, Vas kotoričanin.

      Bilo bi dobro da procitate ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE U ŽIVOTNOJ SREDINI, objavljen u Sl.Listu CG od 28. decembra 2011. godine. Stupanjem na snagu ovog ZAKONa prestaje da važi UREDBA o zaštiti od buke (“Službeni list RCG”, br. 24/95, 42/02 i 25/03). Znaci, nije vise Uredba nego Zakon. Nama, kako Vi kazete, koji volimo da divljamo i devastiramo voljeni grad POD ZASTITOM UNESCO-a bice dovoljno i citavih 50Db (decibela). Ovo zato, da ne nasjedate na price o nekih 70 – 80 dozvoljenih Decibela. Dobre i drage moje bliznakinje3 – kotoricanke, Zakon je taj koji bi trebao stititi nas dobre, mlade, pametne, lijepe, kulturne i zeljne razarajuce buke od Vas agresivnih i dosadnih starih starogradjana. Stalno se nesto zalite i stalno Vam nesto smeta. Hm… Vi bi da idete u postelju kao sav normalan svijet u 21 – 22 sata. Vi bi da ustanete ujutru i odete na posao naspavani i odmorni… Umjesto da se Vi ljutite na mene sto Vam ne dam spavati, ja se ljutim na Vas.

      Jos jednom, ljubi Vas i voli, sve tri skupa, Vas kotoričanin. :kiss:

  6. I bjese Bjeladin Humac…i bjese ostao u gradu sa 7-8 drugova sve stariji od njega…i bjese Bjeladin ulazio u kuce staroga grada sa drugovima i spasavao narod da izadje …i bjese …da cak smo iznijeli i jednog pokojnog u skrinji …
    ma sto zborim….. ipak ne sjacam se da bjese tada onih milicajaca Stanka i drugih, ne bjese tada ni staba, ni vatrogasaca u gradu, ali bjese Bjeladin sa drugovima koji se prvi spustio da izvadi tijelo stradale Nade K…. i bjese Bjeladin koji se prvi popeo sa trafike kod ulaznih gradskih vrata da ugasi pozar u zgradi Milicije iako mu je to branio tadasnji komandir Markovic, jer je bilo i bomba u stanici i bjese…….e da bjese Bjeladin tada dobio odlicje heroja…sa jos nekoliko drugova…licno do predsjednika Opcine Macica.
    Odlicje sam .. ne sjecam se za koliko sam ga istog dana prodao i sve normalno popio.
    E a posle nekoliko sati bjese i Stanka i Staba i Komiteta….. sa lopatama…. toliko se sjecam…. a ipak je bilo lijepo….druziti se i pomagati.
    Eto ti Jole puta do otkrica tajne hehehe
    Hvaljen Isus I Marija!!!!

    • Pokojnik kojeg ste iznosili u skrinji je bio stari Gospodin Tagic.
      Milicajaca je definitivno bilo. Niko Milosevic zvani Mlazni je stajao ispred uvazenog Starog Grada pokusavajuci da organizuje kakvu takvu ekipu za spasavanje povrijedjenih i iznosenje smrtno stradalih osoba. Stradala Nada K. je bila Lenkina, Stevova, Duskova i Miskova prva komsinica.
      Nego… jedne lijepe ljetnje veceri te 1979. godine u sadasnjoj trafici pored Stuba srama, na Trgu od oruzja, sjedase cika milicajac Stanko cuvajuci grad od svega i svacega. Iznebuha ZVONO. Jednom, dva, tri.. stoti put… Stanko se hvata oruzja i onako milicajskim glasom: “Silazi dolje! U ime Zakona – silazi dolje”. Naravno, na zvoniku nije bilo nikoga. Lijepo je bilo posmatrati lica ozarenih kotoranki i kotorana koji stajahu pred vratima zamandaljenog Starog Grada u nevjerici komentarisuci “Cudo nevidjeno”. Sat je jos 7 ili 8 godina stajao neispravan pokazujuci 7 i 20.
      Stari Grad je bio grad pun duha, pun medjusobnog postovanja i uvazavanja, grad kulture, grad mangupluka, grad sa stilom… sada je stari grad.

      • E moj Kotoricaninu….
        Ja se samo sjecam da je medju nama bilo nekoliko pomoraca i to sve braca koji su bili odlicni organizatori. Podijelili su nas po trojicu i svako je dobio svoj dio grada, da obidje sve ulaze u kuce do vrha da nije ko slucajno ostalo.
        Svi smo bili djeca sa pjace… drugovi pravi i dan danas i divno cudo neke starije osobe koje su bile ostale i od straha nisu znale sta da rade su nas slusale kao djeca da izadju , uzmu najpotrebnije i zakljucaju vrata.
        Mlaznoga nisam vidio vjerovatno iz prostog razloga, jer je kako ti kazes bio
        ispred vrata od grada, a ne u gradu. Vjerujem da je i Stanko bio ispred vrata staroga grada i sigurno mnogi drugi, jer ko ce se svega sjetiti.
        Tacno je i to da su pok.Nade K.prvi komsije bili J…..i, ali se ne sjecam da sam ih tada vidio.
        Mozda i grijesim …oni ce to bolje znati.
        Vidio sam tadasnjeg sudiju Z.J. koji je pomagao da se pok.Nada iznese preko bedema izmedju ostalih.
        Sjecam se dosta toga, ali svako ima svoje sjecanje koje blijedi sa godinama .
        Kada smo obisli cio grad i kad smo bili sigurni da niko nije ostao u gradu, pogotovo starije osobe, svi smo se nasli ispred sata.

        E tek sam tada vidio da su stigli iz Staba i Komiteta i predsj.Macic i j.. ga zaboravih im imena ali pocelo je polako da se organizuje.

        Tek su tada stigli vatrogasci a malo kasnije pozar je izbio u stanicu milicije. Stigli su i Cetinjski vatrogasci tada ispred vrata od grada i sjecam se da su mi dodali smrk.
        Tada se popeo istim putem sada vec pok.Rade i pomogao mi da ugasimo pozar. Bombe kao sto znate nisu eksplodirale, ali jeste komandir Markovic koji kad nas je vidio posle dolje i poslao u p.m. sto ga nismo poslusali hehehehe
        Blazen Isus i Marija.

        • Ipak je proslo toliko decenija a uspomene ostaju. Spominjete starije osobe koje su ostale u tadasnjem Starom Gradu… bili su to Bucini (mislim da se jedna zvala Vase) i zivjeli su gore, pri brdu – blizu Vojne zgrade na Gurdicu. Ne mogu se trenutno sjetiti da li je jos neko ostao a ako Vi znate, molim vas podsjetite me. Moji ulasci u Stari Grad sa pismenom dozvolom su bili svakodnevni pocevsi od 16. travnja 1979. godine. Sjecam se uzrasle trave na pjaci od City Bara, nekada poznatijoj kao pjaca Sv. Tripuna i ne samo toj pjaci i na pjaci od Cezare-a i na pjaci od Marinaja i Skorpiona…. Bio je to nevjerovatan prizor koji vjerovatno niko nije, bar fotografijom, ovjekovjecio. Ah da… cini mi se, ako se ne varam, da ste Vi nesto kasnije, krajem osamdesetih godina znali svakodnevno da se ispenjete do San Giovanni-a (ne kafane) i tamo provedete izvjesno vrijeme. Ako se varam slobodno kazite.

          :hvala:

  7. Bili su ljudi, bio je grad… a onda 15. april 1979. godine. Jutro u Napretkovoj samoposluzi (sada CKB). Kamene gromade sa kuce Bjeladinovica tik pred nogama. Prodavnica obuce u kojoj je radio pokojni Blazo. Krug preko pjace Stare Poste. Jeza… izvlace stradalnicu Nadu K. Preko pjace Tripuna uzurbanim koracima milicajci Stanko, Dobrasin, Mitar… usmjeravaju ljude ka izlazu iz Starog Grada i stadionu Bokelja pod Vrmcem.
    Bio je grad… i ljudi… i kraj.

    • I bila je Jugoslavija,i bila je pomoc svih republika Cjnoj Goji,a Hrvatska i Bosna pomogase cak 5 godine duze svojim novcima od bratske vam Srbije…i bi nakon toga 1991…i Crnogorska zahvalnost Hrvatskoj i Bosni…i kraj.

      • Matija,
        Napisali ste neistinu i to namjerno.
        Zakon je bio donesen u svim republikama da se iz licnog dohotka izdvaja 1% za postradalo podrucje.
        Srbija je izdvajala duze 5 godina od ostalih.
        Zbog cega pisete ove neistine?

      • Gospodine Matija,
        ljudi su ljudi, ma koje nacije, vjeroispovjesti, boje koze… oni bili. Jedan grad cine stanovnici, medju kojima ima ljudi i arhitektura. Tako je i sa drzavama, narodima i nacijama. Ne valja generalizovati i politizovati stvari.
        Od 1990. godine ne posjetih ni Hrvatsku ni Bosnu ni Srbiju (redosljijed je sasvim slucajan). Imao bih mnogo razloga da to uradim. Ne osjecam strah ili licni stid… hm, stid da li i taj osjecaj postoji? Da li smo stanovnici ili ljudi?
        Neizmjerno hvala ljudima i Radnim Organizacijama “Bratskih Republika” koji materijalno i svojim radom pomogase obnovu Crnogorskog primorja u teskim trenucima postojanja.

        • Gospodine Kotoricaninu, najvise para je otislo za Podgoricu i u pokrivanju budjeta…..
          Kotor se ni dan danas nije oporavio od tog zlog zemljotresa.
          Koliko jos kuca ima koje su tada ostecene i nikom nista.
          Sto se tice “pomaganja” tada je vladao komitet i naredba je pala od VRHA(Tito) pa je glede toga rijec “pomaganje” upitno?

          Bokelj je u pravu sto se tice davanja 5 godina duze(samovoljno direktivom manjeg Vrha-Komiteta Srbije), a i da nije tako,
          Srbija je tada brojila vise od polovine cijele Juge,(a sada broji polovinu tadasnje Srbije radi halapljivosti njenih “vodja” hehehe).
          Pa je normalno da je Srbija i najvise pomogla bratsku Crnu Goru.
          Kako postajem (radi Kick boxera i slicnih) licemjeran hehehe.
          Blazen Isus i Marija!!!!

    • Nama ne treba više takvog zemljotresa što ga pamte ovi što podržavaju vandale, huligane, kriminalce, pijandure, lezileboviće……..od kojih trešti i razara se grad u gluvo doba noći pa im je izgleda to muzika za uvce kad su se izvukli od onog pravog daleke /79. ne ponovilo se!!!!!!!!!

      • Draga i dobra i vrlo cijenjena moja sugradjanko… kotoričanko,
        ne znam da li ste culi zemljotres koji je poceo jutros oko 4 casa i trajao skoro do 5. Tada su, nekako, motornim vozilom naisli Gospoda komunalci (ne i policija) sa kontejnerima. Ne morate imati muzickog ukusa da osjetite BUKU. Ovako, laicki, izvlacim zakljucak da Vam smeta MUZIKA ali ne i BUKA. To nije bas dobar i precizan vid komunikacije prema “nadleznim organima”. Neko ce Vas pogresno shvatiti i reci da mrzite MUZIKU. Iz toga ce izvuci jos mnogo negativnih zakljucaka na Vas racun… takvim nacinom komunikacije Vi postajete onaj remetilacki faktor koji unosi nemir u divan i harmonican nocni, vecernji, a Boga mi, i jutarnji zivot grada.
        Da… BUKA koja je pratila podrhtavanje zidova toga jutra 15. aprila 1979.godine, trajala je svega 20-ak sekundi. A postoji i ona kompozicija pod nazivom “Ljuljaj me njezno” 🙂

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.