Skica za socio-mentalitetski ram: Crnogorci ne smiju dozvoliti da ih se pokoljenja stide!

12

Crna Gora je ozbiljno oboljela od neke čudne bolesti koja odavno nije bila prisutna na ovim našim prostorima. Po onome čemu svjedočimo svakodnevno, primjećujemo neshvatljivu ravnodušnost Crnogoraca na pojave koje bi nekoj drugoj civilizaciji toliko zasmetale da bi građani na ulicama tražili odgovornost neodgovornih i istrajavali sve dok se ona ne realizuje. Kod nas je priča drugačija. Ponašanjem dokazujemo da nam građanska svijest manjka i da ipak većinski pripadamo onom promišljanju koje će tumačiti nus pojave iskrivljene društvene stvarnosti iz udobnih fotelja, po pravilu uz neku jeftinu tursku seriju ili još jeftiniji politički talk show. Zgražavaćemo se nad, ne rijetkim, besprizornim ponašanjem značajnog dijela aktuelne vlasti. Žestoko će nam zasmetati pojave i poruke istovremeno koje prijete čak i našem biološkom opstanku, ali će sve trajati samo dok ovu ne zasjeni druga, ništa manje spektakularna vijest o ponašanju novih vlastodržaca i njihovih „kreativnih“ rješenja na planu detaljno smišljenog urušavanja crnogorske državnosti, njenog identiteta, tradicionalnih i kulturno-istorijskih vrijednosti. Ali se dalje od te grimase neprihvatanja stvarnosti, neće koraknuti. Javiće se tu i tamo hrabriji od onih brojnih apanažnih mislilaca iz prethodnog vremena, i tu će se za taj dan, do onog sljedećeg, sve završiti.

Što nam se to dogodilo da se žestoko ne usprotivomo odluci ministarke zdravlja da ne prihvati donaciju vakcina koje bi spasile ne malih broj kasnije preminulih od koronavirusa? Zašto nijemo prihvatamo da naše najbliže sahranjujemo gotovo ilegalno. Da niko ne vidi. Čak i bez rodbine, jer su nam tako naredili mjerama oni koji ih krše na svakom koraku. Oni koji odlaze na masovne sahrane popovima umrlim od korone, zbog kojih se bolest razumljivo širi i dostiže za nas astronomske cifre. Zašto im to dozvoljavamo? Je li u pitanju kukavičluk, ili nam se pod kožu uvuklo licemjerstvo od koje se svemir stidi? Zar zaista više nijesmo sposobni da iskažemo bunt. Da kažemo dosta je više! Ne prihvatamo da nas slijepci stranputacima vode. Ili se možda pojedi nadaju da neće njih dotaći svemoćna ruka „oslobodilaca“ čija je namjera jasna. A ona se sastoji u teoriji koju uspješno sprovode u praksi, da nas oslobode od nas samih, ili da nestanemo trajno kao jedan od najstarijih naroda i preselimo se u biće drugoga, iz susjedstva, koje se takođe upinje da nam pomogne u nestajanju. Izostao je čak i onaj minimum reakcija na drsko kršenje zakona i Ustava naše države.

Primjera je bezbroj. Oduzeli su nam crkve i manstire i naše duhovno i materijalno nasljeđe poklonili drugoj državi. Sramota koju ozbiljan narod nikada ne bi dozvolio. Izašli su Crnogorci na dan usvajanja nezakonitog zakona, u manjem broju od potrebnog, da makar zaplaše naumare, i kad su se umorili, razišli su se. Više ih je bilo iz drugih krajeva Crne Gore nego iz same Podgorice. To nam je dovoljno govorilo o organizovanom protestu, njegovoj suštinskoj snazi i odlučnosti. Sjetimo se samo kao su se pripadnici tuđe crkve u Crnoj Gori na političkim litijama složno borili protiv svega crnogorskog. I po kiši, vjetru, snijegu. Nije im ni korona smetala da pokažu odlučnost da otmu ono što nije njihovo. A đe je bila naša odlučnost da odbranimo svoje? Nije je bilo i zato su oni, unatoč kijametu svake vrste, odnijeli prevagu i uselili nam se u kosti zakorovljeni i jasni u naumu da tu žele da ostanu za vijeki vjekova.

Ćutali smo kad su nas za milijardu zadužili. Kad nam je Dritan kazao da su mu nudili 21 milion da podrži Mila, ali nije kazao ko mu je nudio, čime se stavio iznad zakona. Nijesmo reagovali odlučno i snažno ni na nepriznavanje genocida u Srebrenici od strane ministra pravde Leposavića, koji je opalio Crnoj Gori šamar i ovakvim stavom sve nas zacrvenio pred licem svjetske civilizacije, šaljući poruku da nam je ipak mjesto tamo đe ljudima nije.
Ćutimo i na skandaloznu izjavu ministra Spajića koji je jasno saopoštio da je Vlada dijelila novac iz budžetskih rezervi pred izbore u Nikšiću.

O vd direktoru Agencije za nacionalnu bezbijednost Vukšiću i njegovoj krivičnoj odgovornosti koja je zabrinula NATO i EU zajedno, da ne govorimo.

O otkazu vojniku, Crnogorcu Matiji Dragniću iz Nikšića, takođe.

Pa što je to onda što nas je pretvorilo u ćutologe? Zašto smo ravnodušni i zašto ne kažemo vlastima da im nećemo dozvoiliti da se ovako poigravaju sa crnogorskim ponosom, koji je znao da zadivi čovječanstvo? Zašto tako brzo zaboravljamo?

Koliko je ovakvo naše ponašanje opasno i što iz njega može da se izrodi, više je nego jasno. Relativizacija svega, pa i krivične odgovornosti, a primjera je veliki broj, dovodi nas u situaciju bezvlašća, ili još gore, nesmetanog činjenja svega što pojedincima iz vlasti odgovara.

Tako dolazimo do budućeg popisa i jasno proklamovanog zadatka koji je Srpskoj pravoslavnoj crkvi najvažniji politički projekat. Zato je sve svoje snage lani bacila u odlučni boj za dobijanje izbora. Sad kad je ostvarila naum, ide se na glavni cilj, a to je popis i smanjenje broja Crnogoraca. Tako, kroz vlast koja je istinski klero-nacionalna, da ne upotrijebim neku težu riječ, u susret popisu za koji neće nedostajati novci i podrška Vučića, Dodika, raznih Porfirija, Joanikija, Pinkova, Alo, Vijesti, Marića, Vučićevića, Antića, Bećkovića, Rakovića, i ostalog ljudskog zastiđa, priprema se još jedan udar, još žešći od prethodnog.
A mi ćemo ga posmatrati kao da se dešava nekome drugome.
Ili ćemo, poput raznih peticija i potpisa podrške, poput one sjajnom Milivoju Bešlinu, smatrati da smo završili posao.

Zar je moguće da ćemo tako braniti državu?

Zar je moguće da ćemo zabrinutost dešavanjima i udare na nezaštićenu Crnu Goru, koja od nas traži samo da budemo ljudi i ništa više, da dijelom makar ličimo na naše slavne pretke i ne pokleknemo pred sramnom okupacijom domaćeg zla, „hrabro“ sve odćutati i zabiti se u mišju rupu, što nam pokoljenja nikada neće oprostiti.

Zato Crnogorci, pokažite dostojanstvo i građansku hrabrost. Nedajte da vas gaze i zgaze. Odbranite čast protestom protiv svakog zla. Protiv kršenja naših zakona i rušenja naše domovine.

Danas je opet aktuelna, i aktuelnija no ikada poruka Svetog Petra Cetinjskog: “Ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite tuđe šake, ne budite tuđa sreća, vrćite se sebi i svome. U pamet se Crnogorci”!

Slavko Mandić

12 KOMENTARI

  1. Ovaj Drinjak dugo već nije dobro.
    Stvar je moderatora zašto mu daje prostor a moja je da na ovaj tekst samo kažem bravo.
    Čojski i junački.

  2. Izgleda, zaboravio je narod, kako su “džemperaši” došli na vlast. A i oni presvučeni u lister odjela su izgubili pamćenje. Rekli su sa ulice “jagnjo-fucima”: “Čekamo da vi odete”. Zahvatila ih je demencija. Sa izdajnicima države nema pregovora. Izdajnike treba tjerati. Jer ideologija: “Svi srbi-janci u jednoj državi”, je fašisoidna doktrina.
    Ta ideologija, prema Crnoj Gori stara stoljećima, nastavio ju je pok.-Risto, koji je zakivao Crnogorce za Vezirov most. Rukopoložio je Kapića-sveštenika i novu vlast-elu da dovrše njegov amanet. U kam im se stislo.

  3. Tako se govori, dragi Slavko! Nemam potrebe da u ime bilo koga “na koljenima” tražim oprost za “zločine”, kojima nijesmo ni u če mu doprinijeli, jer smo od početka rata bili među onima koji su se tome žestoko protivili a neki bogme i šikanirani i robijali zbog svog antiratnog angažovanja! Prema tome, oni koji su bili saušesnici u svemu su se sa pozicija vlasti izvinili. Što treba još da se uradi, kako bi “savjetodavci” koji su “junački” ćutali u tom vremenu prestali tražiti da ostatak svog živogta provedemo “na koljenima”, premda smo često rizikujući živote protestvovali protikv rata: Sjetimo se samo ranjavanja ispred Certinjskog manastira 91. blokade i pucanja na nas u kotorskom tunelu, naoružanih bandi na Slijepač mostu… Preporučljivo bi bilo da su tada antiratno angažovani, prije svega oni koji su radili u vojnim odsjecima ili civilnoj zaštiti! ONO i DSZ! Al, “vuna, Baćo” ona se “uljegne” na visokoj temperaturi!

  4. Samo lajemo po kuloarima.
    Loš smo narod i gotovo.
    Vjerujem u ovu čistu mladost, ali ih treba naučiti pametno a ne glavom u mrak.

  5. “MiR…MiR…”NIKO NIJE KRIV-ŠTO JE SVAKOLIKA CRNA GORA BILA NA KONAVE I DUBROVNIK-“BRANEĆI SER BPSTVO -(OD 1991 DO 1999.godine)-I KOSOVO”-ODEĆI “ČASNO I PONOSNO STAZAMA CARA DUŠANA I PETRA PRVOGA ETROVIĆA-ALI NE I DALJE OD PELJEŠCA I KORČULE-JER RONITI I PLIVATI NE UMJEŠE?

    • Nije istina Jole Dreinjak, da je “svakolika Crna Gopra bila na Konavle! Ja sam sa Jevremom Brkovićem i Miloradom Popovićem bio “na Konavle” neđe početkom avgusta te godine, da ih upozorimo kako se sprema zlo! Niko nam nije vjerovao. Mi smo otišli i desilo se kasnije to što se desilo! Zato ne tandaraj Jole Drinjak! Zašto se ti kao tadašnji radnik vojnog odsijeka ili civilne zaštite, svejedno, nijesi “isprsio”? Prestani se brukati i iznositi neistine! Bilo nas je koji smo glasno i jasno protestvovali protiv toga!

  6. U NADANJU JE SPAS-CRNOGRSKE NACIJE…ALI PREDHODNO-MORATE-DA ODUSTANETE OD “LIJEPOG PISANJA”!!!…KOJE JE USTVARI.”U LAŽI SU KRATKE NOGE-BJEŽEĆI OD SOPSTVENOG ZRCALA(Njegoš?)!

    LJEKA IMA ZA “TRADICIJU” CRNOGORACA…U “KRATKIM SKOKOVIMA”-SKAKUTJĆI NA KOLJENIMA..OBIĆI KONAVLE I DUBROVNIK,I TO NA DAN SVETOG NIKOLE I NA STRADUNU KLEČEĆI TRAŽITI OPROST OD BRAĆE KOMŠIJA-DUBRVČANA..ZA POČINJENA NEDJELA..KOJA SU “CRNOGORCI POČINJELI-OD 1991-1992-1995-1999 godine-DILJEM BIVŠE JUGOSLAVIJE-LIŠI SER BIJE , MAKEDONIJE I SLOVENIJE!!!
    DA SAM U PRAVU-GOVORE “POĆESTE POŠETE CRNOGORSKIH VLADARA”OD 1991 DO 2O21 GODINE-“POKOŠENIM KOSOVIM POLJIMA”-DO BANIJE-BARANJE-I OSTATKA HRVACKE,BOSNE I HERCEGOVINE..KOSOVA-I TAKO ERDOM DO OSLOBAĐANJA-SPAŠVANA SER BPSTVA I KOSOVA..?

    “VRNUŠE SE SEBI I SVOME.U PAMET SE “DADOŠE”CRNOGORCI-KOJI SU VAZDE LJEŠE PISALI -NO PAMETNO I RAZBORITO -RABOTALI U SVOJU KORIST?…SOPSTVENA ŠTETA IM JE OD VAZDE BILA SESTRA BIZNICA?

  7. Bolno i zastrasujuce istinito. Pred ocima Crnogoraca se desava zlocin nad njima samima, a oni se brane fb statusima. Dakle, junasto, şedi jedan. No je meni cojstva najzalije. Ili, modernije, nema solidarnosti, u tome zaostajemo za svijetom vec dugo i sumnjam da cemo mu se ikada vise primaci. Gledamo kako se sprovode cistke kolega, progon komsija ili cak familije, i cutimo. Pa tako cuti komplet DKP mreza na odstrjel “nepodobnih” ambasadora i pitam se ko su svi ti ljudi bili prije a ko su sad. Vjerovatno, niko i nista. Kad bi se svaki Crnogorac i Crnogorka usudili da dignu glas, da bojkotuju sistem, da iz protesta ostanu kuci i ne odu na posao dje im sefuje cetnicki cistac, u roku od dva dana nestalo bi ovo zlo sa politicke scene. Dakle, samo da ostanu u svojim toplim domovima, i sacuvaju dostojanstvo. Ali, ne, ni toliko. I pitam se kakvo opravdanje sebi nalaze, za saucesnistvo. Jesu li svjesni da cutanjem odobravaju?

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]