Sklad rogova u vreći

0
Sa ranijeg sastanka pokreta Odupri se i opozicije

ANALIZA: ZAŠTO SU PONOVO ZARATILE CRNOGORSKE OPOZICIONE STRANKE

Zoran Darmanović, novinar Pobjede

Odluka o formiranju Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, usvojena u Skupštini Crne Gore nekoliko minuta prije ponoći 31. jula, dominantno glasovima vladajuće koalicije, na inicijativu Bečićeve Demokratske Crne Gore, izazvala je sukob u opozicionim strankama i napravilaje gotovo nepremostiv jaz među partijama koje su se, do juče, zaklinjale na jedinstvu u svrgavanju crnogorske vlasti predvođene DPS-om.

Naročito žestok rat saopštenjima, u kojima jedni druge optužuju za „izdaju opozicionih interesa” i da su „Đukanovićeva omiljena opozicija”, vodi se već desetak dana na relaciji Demokratski front i Demokrate. Ali i druge partije iz opozicionog korpusa nijesu samo nijemi posmatrači, već aktivno učestvuju u međusobnom trvenju.

Demokrate tvrde da je izmjenama u radu odbora za izborno zakonodavstvo napravljen pomak s ciljem pripreme novih zakona koji će omogućiti održavanje slobodnih i fer izbora, a Demokratski front optužuje Demokrate da su napravili tajni dogovor sa vladajućom koalicijom i pritom praktično onemogućili ispunjavanje osnovnog zahtjeva formiranje tehničke vlade koja će nadzirati budući izborni proces.

UPROPAŠTENA ENERGIJA

Da je opozicija definitivno upropastila ogromnu energiju od prije nekoliko mjeseci, kada je podgoričkim ulicama protestovalo više hiljada građana u organizaciji pokreta Odupri se i da je Sporazum o budućnosti koji su potpisali svih 39 opozicionih poslanika, samo mrtvo slovo na papiru, pokazao je nedavni sastanak koji je sazvao lider pokreta Džemal Perović.

Na razgovor nije došao ni jedan od lidera opozicije, osim Janka Vučinića, predsjednika Radničke partije. Propao je taj pokušaj izmirenja, a rat saopštenjima je nastavljen i to još žešće.

Zanimljivo je da, dok su trajali TV prenosi sjednica Skupštine, poslanici DF su žestoko napadali kolege iz vladajuće partije, premijera Markovića i predsjednika države Mila Đukanovića. Čim su se kamere ugasile, glavna meta napada postale su im Bečićeve Demokrate, kako kažu „izdajnici opozicionih interesa, saradnici DPS-a, omiljeni Milovi opozicionari…” Ali, ni Demokrate im nijesu ostale dužne upotrebljavajući sličan vokabular. Podsjetimo, za ostatak opozicije SDP „više nije opozicija”, jer je nakon smjene Vladimira Jokića sa mjesta gradonačelnika Kotora „sam sebe isključio iz Sporazuma“.

NIŠTA NOVO

Za dobre poznavaoce političkih prilika u Crnoj Gori, trenutno se ne dešava ništa što već nijesmo gledali. Naime, opozicija je i ranijih godina pokušavala da se ujedini, ali čim bi se približili neki izbori, parlamentarni ili predsjednički, svejedno, zaboravljali su na potpisane soprazume o nenapadanju i žestoko se u kampanjama obrušavali jedni na druge, a samo uzgred na „zajedničkog neprijatelja” – koaliciju okupljenu oko Demokratske partije socijalista. Samo jednom su uspjeli da zakopaju „ratne sjekire“ i okupe se oko zajedničkog kandidata, Miodraga Lekića, na predsjedničkim izborima 2013. godine. Tada su osvojili 154.289 glasova, samo 7.642 glasa manje od pobjednika, kandidata DPS-a, Filipa Vujanovića. Međutim, iz te lekcije nijesu mnogo naučili. Kasniji pokušaji ujedinjenja propadali su jedan za drugim pred neke izbore, bilo parlamentarne 2016. godine, predsjedničke 2018. godine, ili lokalne, a u kampanjama oštrica napada više je bila usmjerena na opozicione kolege nego na DPS.

Politički analitičar Ranko Đonović kaže da opozicioni lideri „sa svojim majušnim partijama i partijama koje su u nestajanju, poslije toliko puta izgubljenih političkih bitaka imaju – potpunu gubitničku svijest”.

“Jedino su svjesni još jednog narednog izbornog poraza koji ih čeka. Iz mjeseca u mjesec sve su slabiji njihovi rezultati koji im pokazuju njihove tajne ankete. Zato i pokušavaju da ucjenama i raznim drugim metodama uzmu mrvice vlasti pred same izbore”, kaže Đonović.

MRŽNJA

Prema njegovim riječima, razlog za svađu unutar opozicije je što su svjesni da, sa programom kojeg nude biračima, ne mogu povećati ukupni broj glasova i zbog toga se bore za isti kolač da otmu glasove jedni od drugih.

“Nije istina da se opozicija međusobno ne voli. Pravi je izraz, oni se međusobno mrze, kao što mrze i one koje 30 godina ne mogu da pobijede. Oni dakle samo proizvode mržnju, od izbora do izbora, na većem nivou”, smatra Đonović.

Ovaj politički analitičar očekuje da će do narednih izbora glavni posao u opozici biti kako da jedni drugima preuzmu koji glas, te da je neko šire opoziciono jedinstvo nezamislivo.

“Kada bi u hipotetičkoj ravni uzeli to kao moguće i prije izbora u takvoj zajednici desio bi se samo veliki prasak. Svi znamo šta to znači. Ne šalim se kada kažem da bi vjerovatno Crnoj Gori bilo bolje da nema nikakvu opoziciju, nego što je ima ovakvu. Tada bismo znali da živimo u jednopartijskom sistemu, pa bi se valjda ubrzo pojavila neka valjana opoziciona partija koja bi, sigurno, dobila mnogo značajniju podršku, od ove koju ima današnja opozicija”, naglašava on.

Đonović kaže da je udružena opozicija skladna kao „rogovi u vreći”, iako u nekim lokalnim upravama u Crnoj Gori vrši vlast.

“Građani Crne Gore su svjedoci da niđe nisu popravili prethodno stanje, ali poneđe jesu pogoršali, međusobno se dovativši na nivou zavidnog primitivizma. Takav je zapravo politički moral najmanje četiri petine crnogorske opozicije”, smatra Đonović.

NE MOŽE POMOĆI NI EU

Za samostalnog poslanika Neđeljka Rudovića, trenutni sukob unutar opozicionog korpusa predstavlja davno viđenu sliku odnosa u opoziciji.

“Ovo što trenutno gledamo i slušamo nije nikakva povrijeđenost i uvrijeđenost, nego pokušaj da se napravi šteta konkurentskom političkom subjektu iz opozicije. To je, mogu reći, već decenijama, suštinski problem crnogorske opozicije. To što je opozicija više okrenuta tome kako da pobijedi konkurenta iz opozicije, nego kako da se razvlasti Demokratska partija socijalista. Ponovo svjedočimo tome. Tako da nam u tom pogledu Evropska unija ne može pomoći i ne možemo očekivati da opozicija nametne ono što je potreba svakog demokratskog društva, a to su uslovi za slobodne izbore”, rekao je nedavno Rudović za Slobodnu Evropu.

Politički analitičar Boris Raonić za Pobjedu je kazao da se opoziciona scena polako formira u četiri bloka.

Jedino je nedoumica kako će se strateški postaviti Građanski pokret Ura, pa će u takvom rasporedu snaga, uz retoriku međusobnog optuživanja, prostor za „Odupri se“, biti znatno sužen poručio je Boris Raonić.

No, ako se i stvore četiri neformalna bloka, veliko je pitanje da li će opozicioni glasači to vidjeti kao izraz pragmatizma ili, što je vjerovatnije, kao rezultat nemoći okupljanja oko jednog cilja.

Do redovnih parlamentarnih izbora je ostalo godinu i par mjeseci, a opozicija još nije odlučila da li će učestvovati u reformi izbornog i drugog zakonodavstva da bi, kako kažu, pripremili uslove za fer izbornu utakmicu.

Vrijeme, koje im nije saveznik, troše u dokazivanju ko je od njih pravi opozicionar, a ko izdajnik. Kao da su se već pomirili sa još jednim izbornim porazom pokušavaju jedni od drugih da preotmu što veći dio opozicionog kolača. Na taj način ne mogu pobijediti DPS, ni kada bi potpuno samostalno pisali, usvajali i sprovodili izborne zakone.

DPS se, s druge strane, već uveliko priprema za izbore, podmlađuje rukovodstvo i ojačava partijsku infrastrukturu. Kako sada stvari stoje, može posve mirno da posmatra šta se dešava u zavađenom opozicionom taboru.

Što žele „domaći ravnogorci“

Đonović smatra da većinski crnogorska opzicija nije crnogorska. To je, kako kaže, samo po mjestu boravka, a suštinski je velikosrpska i velikoruska, jer se, prema vlastitom priznanju, bori protiv interesa države Crne Gore, za interese Srbije i Rusije.

“Oni su, takođe, po vlastitim porukama, nastavljači „ravnogorske politike“ i sebe doživljavaju kao „ravnogorce“ po kom osnovu se diče imenovanjima četničkih vojvoda”, ističe Đonović, dodajući da se preostala petina crnogorske opozicije ponaša prema onom stihu velikog pjesnika „manji potok u veći uvire, pri uviru svoje ime gubi“.

Đonović kaže da se većinski dio opozicije navodno bori protiv kriminala, korupcije, lopovluka i slično, a suštinski pokušava da građanima ukrade državu Crnu Goru.

“Mila Đukanovića napadaju za sve i svašta jer ga vide kao glavnu smetnju za ostvarivanje njihovog političkog cilja”, smatra on.

Đonović: Jedinstvena opoziciona lista nije moguća

Politički analitičar Ranko Đonović smatra da jedinstvena opoziciona lista nije moguća.

“Da li će uspjeti da naprave dvije kolone, to ne znam. Moguće je da će jedna kolona biti SNP, Danilović i ovi sa strane. Međutim, da naprave jedinstvenu opozicionu listu, to nije moguće. Za Crnu Goru bi to bio najveći poraz, a i za njih same. Kada bi oni tako nešto napravili, niti bi htjeli da formiraju vlast, a i kada bi je formirali, ta vlast bi trajala koji mjesec i nastala bi opšta pometnja”, kaže Đonović.

Zoran Darmanović, novinar Pobjede

cdm

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.