ŠTA NAM DONOSE PREDSTOJEĆI IZBORI

 Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Izbori koji će biti održani u Podgorici 23. oktobra ali i u drugih 13 opština predstavljaju sumiranje manje ili više uspješnih rezultata u opštinama u Crnoj Gori. Građani kao i na svim dosadašnjim izborima daće podršku različitim političkim strukturama i to je sasvim legitimno i prirodno. No svjedoci smo da Crna Gora kao građanska a prije svega multietnička država koju čine i manjebrojni narodi je od 30. avgusta 2022 godine doživjela svoj potpuni fijasko i sunovrat koji se ogledao u neprirodnim koalicijama, stalnim podizanjem sukoba i tenzija, otvorenoj i neskrivenoj mržnji, podjelama, neslaganjima, obmanama, prevarama i progonima. Kadrovi koji su došli kao ,,eksperti ” bili su daleko van toga umjesto reformi i politike puta ka EU otišli smo daleko od toga gazeći pravo u teokratizam, litije, svetosavlje nacionalizam čak i u otvoreni šovinizam, fašizam, pohlepu, nepotizam, dominaciju samo jedne vjere i religije i njenih apostola uz miješanje stranih obavještajnih službi i njihovih sluga u službi Rusije i Srbije kojima je Crna Gora pogodno tlo da utiču na prostore Zapadnog Balkana kako bi izazivali nemire i podirivali ustavni poredak zajedno sa okupatorsko-uzurpatorskom Srpskom pravoslavnom crkvom i njihovim zilotskim pristupom (pravoslavlje ili smrt). Retrogradna politika koja je vođena i u parlamentu Crne Gore a koju je činila aktuelna većina koja je trenutno u tehničkom mandatu predvođena Abazovićem, i pro-srpskim nacionalističkim strankama pružajući ruku jednni drugima ponizila je Crnu Goru vodeći je ka samoj ivici ambisa i puta bez povratka.

Građansko društvo u Crnoj Gori i put ka EU danas je u ozbiljnoj krizi i opasnosti koju čini ova Pretorijanska garda oličena u URI i srpskim satelitima koji (u očuvanju pravoslavnog fundamentalizma) ne žele građansku ni multietničku Crnu Goru. Oni želi Crnu Goru pod šapom Srbije i Rusije jer najlakše je prodati svoju domovinu i biti sluga tuđina za privilegije počevši od ljute šljivovice do stanova i amabasdorskih pozicija u Beogradu. Manjebrojni narodi u Crnoj Gori Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi nalaze se danas pred novim izazovima i zlokobnim osmjesima onih koji nikada nisu priznali zločine Srebrenice, otmice u Štrpcima, Kaluđerskog laza, deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Herceg-novog do veličanja osvjedočenih ratnih zločinaca Mladića, Karadžića i drugih iz plejade sinova zla i tame. Izbori su uvjek i jedini pravi način za razrješenje ovakve krize. Crna Gora mora jasno da definiše svoj put a to je da li je taj put ide ka EU ili je to put Svetosavlja i SPC. Građani Crne Gore imaju dva izbora a to je da ove i naredne generacije žive u državi koja će pripadati porodici naroda Evrope koji će graditi šansu za sve ili da budu podanici i sluge Rusije, Srbije i srednjovjekovnog mračnjaštva Srpske pravoslavne crkve. Za mene i za svakog zdravomislećeg čovjek put može biti samo jedan a to je put svjetlosti umjesto mraka put života umjesto smrti put dijeljena vrijednosti sa svim manjebronjim narodima Crne Gore koji su zajedno sa nama gradili ovaj naš zlatni i sveti dom, od puta koj nas vodi ka pravoslavnim bratstvima.

Lista  “Svi za naš grad” na čijem je čelu gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković. Partije koje čine taj pokret su DPS, SDP, SD, Liberalna partija, DUA, Bošnjačka partija, GP Nova ljevica i DRP, te Građanska inicijativa “21.maj, ” predstavlja listu onih istaknutih inetelektualaca ali i političara među kojima su izuzetni pojedinci evropskog formata koji mogu da odgovore izazovima građana u svakom pogledu. Građanski koncept i multikulturalno društvo su budućnost one ljepše proevropske Crne Gore koja je dovoljno prostrana za sve njene narode koji žele da budu dio jedne velike i lijepe slagalice i porodice  koju zovemo jednom riječju Evropa. Ponosan sam na manjebrone narode Crne Gore Bošnjake, Albance, Hrvate i ostale bez kojih mi je moja država ali i naš put prema daljem napretku nezamisliv. Nastojaću da uvjek dijelimo vrijednosti koje nas spajaju a ne dijele. Proslavljeni mađarski pisac Bela Hamvaš (1897-1968) jednom je veličanstveno zapisao: ,, Najveća opasnost koja prijeti jednom narodu nije ta da padne u ropstvo i mora raditi za moćniji, brojniji, silniji narod. Takvi narodi svejedno mogu biti veliki i usprkos siromaštvu, radu, ponižavanju, mogu živjeti uzvišenu sudbinu. Najveća opasnost koja prijeti jednom narodu je da postane primitivan, da odbaci svjesno mišljenje i svjesnog mislioca te time potone u okean nesvjesnosti. ”