Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana?

6

Zabrinu se Evropa. Ustade ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke u odbranu Seada Sadikovića, novinara Vijesti, iako se tada nije znalo ni što se zaista dogodilo. Ali, da ona svoje na vrijeme odradi. Da je ima na spisku. Istina će o svemu ionako tek kasnije na javnu scenu. A možda i neće. Svjedoci smo da se za istinom niko više ne obazire. Ona nije važna ni institucijama koji bi morali isključivo na nju da se oslanjaju. Ipak je laž profitabilnija i nekako lakše prijenja i bolje se prima od istine. Pa i kad se ustanovi da je navodna istina bila laž, opet je ona u centru zbivanja.

Napad na novinara TV Vijesti Sadikovića zabrinuo je premijera, njegovog zamjenika za sva pitanja, a posebno za ona bezbjednosna, ministra policije i sve ostale apostole po širini i dubini.

Nije se spavalo te noći, a ni naredne. Boljele su ih redom „rane“ Seadove, pa im ni leksilijum nije mnogo pomogao. Bolovala je od prećerane brige i najmoćnija ambasadorka, i pojedine joj kolege sa zapadne lažosfere. Začudo, i oni iz Svjeta za samoregulaciju, istina sa zakašnjenjem od nekoliko dana bolovali su. Onda kada je istina počela da se nazire. Ali, konstatovali smo da istina kod nas ne igra glavnu ulogu, pa je ipak bolje na vrijeme saopštiti ono što se od vas očekuje. Ko zna što će biti u perspektivi. Ako su čitali Gundulića, a neki možda i jesu, prisjetili su se njegovih riječi “Okreće se kolo sreće, vrteći se ne prestaje, tko bi gori, sad je doli“. Pa onako, da se i oni prijave u red, zlu ne trebalo. Jer, sve se u krug vrti.

Još uplakana plejada zabrinutih Seadoljubaca nijeje ni suzne oči osušia od prevelike brige za svojim kućnim ljubimcem, kad se njemu nešto desi nenadano i naopako.
Prizna ni kriv ni dužan, a ni ćeran da progovori ni od koga, da je možda on prvi udario crnogorskog patriotu koji je bio u koloni automobila u sred Bijeloga Polja. Iritirao ga je, kako reće. S pravom Sadikoviću. Ko je on da tebe novinara bez zadatka, pod uticajem nečega (misli se na vrijeme) bezobrazno ćera da slušaš crnogorske patriotske pjesme i gledaš mahanje crnogorskim zastavama. Neka si krenuo na njega, besramnika, koji ti bezobrazno vrati, a kamere sve uredno zabljilježiše. DPS kamere, razumije se. One prikazaše tebe, a ne njih u glavnoj ulozi napadača. E da su bile instalirane one tvojih mentora, ne bi to ni na filmu tako izgledalo. Ali, bi što bi.

Munjevitom reakcijom policije pohvatanu su počinioci ovog gnusnog zločina. Rađe bih kazao zločinci, pa neka se misle sljedeći put hoće li dići ruku na tebe, koji si prirodno reagovao na nešto što ti smeta. Ništa više od toga. Nije dozvoljeno doduše, ali ti si novinar, a napad na novinara i kad ovaj napada, neće proći u Crnoj Gori. Jer, kako reče kudravo čeljade, u Crnoj Gori su svi jednaki, samo što su jedni malo jednakiji od drugih. Bar dok je ove vlasti. I logističke potpore drage Džudi, koja iskreno voli Crnu Goru, upravo ovakvu i sa ovom vlašću sa kojom je, kako reče, raduje buduća saradnja.

Prizna Sadiković! Utihnu glas naroda domaćeg i međunarodnog. Ćuti ministar policije, apostoli redom, javna scena. Sead udario prvi. Nećemo se valjda baviti tim bizarnostima, ču se glas niotkud niotkoga. Glas vlasti i strani glasovi strasti. Jer, i za njih je vlast strast, možda malo veća nego ovim domaćim čudotvorcima.

Tek se završi Sadiković a ono gromoglasan huk iste družine. Udar na još jednog iz plejade velikih novinara. Udario neki tamo na britko novinarsko uredničko pero Esada Kočana. Kako ga je jako udario i žestoko napao, on je, a ne Esad završio u bolnicu. I to od batine urednika Monitora. Kočan je uredno svratio do stana, uzeo motku, stigao napadača na njega i udri dok se ovome svijest nije pomračila. Završio je, kako rekogh, opravdano u bolnicu da se oporavi prije izlaska pred sudiju. Kočan je, fala Bogu, živ i zdrav i netaknut.

Sada je sve utihnulo. Ne čuje se starog pijetla glas. Nema nvo boraca za ljudska prava. Nema ambasadorke sa saradnicima iz drugih ambasada, ni domaćih apostola. Da li zato što je Sead priznao, ili što je Kočan s predumišljajem odbranio sebe od gnusnog napadača, teško je znati. Tek, ćute. A ćutali su kad su prijetili nekim drugim novinarima, čak i atakovali na goli život. Ali mi drugi nijesmo novinarski gorostasi po zadatku. Pišemo istinu, pa valjda zbog toga i treba po nama. Slažemo se, jer, rekog na početku, ko još istinu šiša. Ni oni kojima bi trebala da bude sveto pismo u svojoj svakodnevnoj raboti.

Slavko Mandić

6 KOMENTARI

  1. Šta to Seja izbači iz takta?

    Svako elementrano pristojno čeljade, kad odreaguje impulsivno, kad mu nagon nadvlada razum, kad izgubi kompas, zaboravi na princip i čast – zapita se, preispita se, zastidi… Pa bi tako Sejo, da nije ono što jeste, brže bolje zatražio da se oslobode momci što braniše svoju zastavu od njega pomahnitaloga, i sam sebi ruke svezao, pa u zatvoru sam sa sobom opet tražio smisao. Ali, on je ono što jeste, i tu nema spasa. Kupljen, prodan, ogorčen i zao.

    Kako te, bolan, ne iziritiraše sve one srpske zastave po litijaškim orgijanjima, kad se svako normalno čeljade zgražavalo nad porukama koje su ispisivane po trobojkama, uz trobojke, ispod trobojki – “Turci, selite se”, “Pljevlja biće Srebrenica”. Kako ostade miran na uzdizanje slika Ratka Mladića, Radovana Karadžića, i ostalih koljača? Kako, Sejo? Ma nije te ni dotakla četnička zloslutna pjesma, hordi divljih po ulicama crnogorskih gradova? Ta pjesma je trebalo (i jeste) da nas pod$eti kako se srpstvo silom ućerivalo po Bosni, Hrvatskoj, Kosovu…pa je, valjda Crna Gora na red došla? Ništa Ti, Sejo, bolan?! U duši ti vlada mir dok slušaš pojanje Ristovih mantijaša? Ono pojanje kojim se blagosiljao zločin nad muslimanima i bošnjacima? Osjetio si osvježenje i “udahnuo si slobodu” kad je Ristova svita, konačno zauzela pobjednički tron.

    Ali ne izdrža, Sejo, tu muku i grčinu, kad si vidio mlade momke sa crnogorskim barjakom! Nezadrživ bijes si o$etio gledajući zastavu pod kojom su našli utočište oni tvoji sunarodnici što pobjegoše od četničke kame. Morao si izgaziti zastavu kojom se brani ona zemlja, Sejo, u kojoj su svi sigurni i bezbjedni, koja ne pristaje da se tvome bratu, bolan, zaprijeti klanjem ili proćerivanjem. Crnogorska te zastava, Sejo, izbačila iz takta?! I sad još, onako prost i nadobudan, kako samo ti znaš, ekstatično posmatraš kako u tvoju zaštitu skače komplet četa četnička, kako ambasade upisuju još jedno “novinarsko” ime što nastrada u borbi protiv “nepravde”.

    A šta je pravda, Sejo? Puna su ti usta pravde, pa vapiš za pravdom koja će stići odgovorne za zločine u Štrpcima, Bukovici, Šahovićima… A sad za račun onih pod čijom zastavom su ti zločini počinjeni, za račun onih koji Crnu Goru žele pokrstiti, gaziš barjak koji su isti oni pokušali zapaliti. Prosto ti došlo da ga dokrajčiš? E, neće moći, Sejo, šanse nikakve nema!

    Kupili su te dželati tvoga naroda, za njihov račun udaraš na Crnogorce, Bošnjake, Hrvate, Albance, na sve one koji pokušavaju spasiti našu zajedničku kuću, da ne postane još jedna žrtva velikosrpske histerije. I zato, nije ni čudo što si ogorčen. Nema za tebe puta kući, nema vrata iza kojih je tvoj dom, nesreća je u tvom srcu, mržnja prema sebi i svom.

    Kao Crnogorka, želim ti puno para, svega ostalog (ne)će biti!

  2. Ništa nije bilo.
    Izio vuk magarca.
    To su njihovi trikovi. Neuspjeli, ali idu dalje zvijezde nebeskoga naroda.

  3. Ćaketa kućo…ne brini za Kočane i Sadikoviće!..Kao što vidiš-“PRORADILA JE JOPET”AKUŠERSKA KLINIKA-PLJEVLJA” ? I ISKREN DA BUDEM OČEKUJEM PREŠEDNIKA DRŽAVE SA SVOJIM KOMANDIRMOM STRAŽE(VELJOVIĆEM)-KOJI IMA “PLJEVAJLSKOG ISKUTVA-90 GODINA PASANOG VIJEKA) KAD JE ISTI -ASISTIRAO PREŠEDNIKU MOMIRU BULATOVIĆU I “AKUŠERU” ČEKU DAČEVIĆU PRILIKOM”POROĐAJA PLEVALJSKE BUKOVICE”?

    MOŽDA OVO MOJE “BRČKANJE”-JE ĆORAK U “REDENIKU PLJEVALJSKOME”-NAKRCANOM BOJEVOM MUNICIJOM.-DO NORME..NA “GOTOVS”?…JER PROŠLOST NAS UČI-DA ONOJ “MUŠKOJ RABOTI”-I NASLEDICIMA “ČETVOROPREGA 4M”omir MILOŠEVĆ I Milo MAROVIĆ-“PIONI RI KASAPINA I GROBARA SA DEDINJA-NIJE VJEROVATI…?

  4. Jedina je istina da rade za laž.
    Oni su prevara baš kao i čuvena Vlada koju podržavaju i za koju bezočno lažu.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]