Svijet umjetničkog dojma

2

mr Željko Rutović

Piše: Željko Rutović

Sjećanje: Milka Babović(1928-2020)

Odrastali smo uz televizijske slike nespornih veličina – autoriteta sportskog i glumačkog života kojima smo se istinski divili. Djetinje nevino i iskreno. U najboljem smislu riječi njihov profesionalni, etički, estetski svjetonazor, doživljavali smo vodičem nekog ljepšeg i srećnijeg mjesta života.

Jedno daleko vrijeme, jedan TV kanal  i jedan, ne rijetko,  na više domaćinstava TV aparat kao svetionik nikšićkog radničkog naselja. Od ,,Velikog i malog misto“, ,,Jadranskih susreta“, ,,Otpisanih“, Kleja i Frejzera, do serije ,,U registraturi“, derbija ,,velike četvorke“, Mladena Delića, Bojana Križaja… Može li se i smije li se zaboraviti, i ima li ovog nostalgičnog niza bez TV komentatorice, sportske novinarke, dame, Čovjeka, Milke Babović i njenog smirenog a uzvišenog tona profesionalne riječi. Trostruki luc, dvostruki tulup-samo iz njenih ustiju ove stilske figure umjetničkog klizanja na ledu dobijahu dimenziju nesvakidašnjosti, baš onakve kakva je i sama Milka bila – nesvakidašnja i autonomna u izrazu, onako kako to samo rijetkima dolikuje. Na taj način, sve do danas, sačuvano je pojedinačno i arhivsko sjećanje na patinu njene riječi i vremena u kome se neponovljivom originalnošću predstavila.

Svojim komentarima Milka bi nam dovodila jedan nepoznati svijet u naše male radničke domove. Približila bi nam svojevrsnu aristokratiju duha, koju u simbiozi riječi i umjetničkog pokreta, Milka predstavi gracioznošću višeg reda koji bi nas istovremeno i zbunjivao i oduševljavao. ,,Umjetniči dojam“, njena sintagma – ocjena – stav, nama njenim poklonicima nikada neće izaći iz sjećanja. Rijetki su dojmovi, nalik tom, Milkinom osobenom dojmu. Umjetničkom dojmu.

Osobenom kulturom solidarnosti i empatije donijela i dočarala nam je Milka  boje u naše crno-bijele TV slike. Ostaće njene riječe ,,za one s crno-bijelim televizorima…“ što bješe uvod u opisivanja boja kostima i drugih boja vrijednih detalja. Kakva kultura šarma, besprekornog, profesionalnog prenosa umjetničkog klizanja. Zahvaljujući Milki, Sandu Dubravčić, hrvatsku sportiskinju, prvu damu umjetničkog klizanja bivše SFRJ i evropsku viceprvakinju 1981.godine, doživljavasmo kao sebi bliski rod. Kao da je iz našeg dvorišta pošla da bude nosilac olimpijskog plamena Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.godine. A sve to zahvaljujući kome, nego dragoj Milki, našoj Milki koju doživljavasmo simbolom čistote, znanja i ljudskog dobra.

Milku Babović sam upoznao 2015.godine povodom promocije crnogorskog časopisa za njegovanje baštine, Komuna u domu Crnogorske nacionalne zajednice u Zagrebu, susretu kom je kumovao jedan od lidera Zajednice, agilni Danilo Ivezić. Susret za pamćenje. Spoj vremena i mirisa prošlog. Doživljaj umjetničkog klizanja na ledu, u naknadnom neposrednom susretu sa Milkom vratiće dječje snove u neki novi doživljeni san, u neko novo iskustvo računanja vremena, vrijednosti i života.

Prolaziće vremena, dolaziće i odlaziti novinari i novinari, ali ljestvica gracioznosti izbora riječi, doživljaja profesionalnog i etičkog Milkinog bića, na koje su ponosni kako njeni savremenici tako i oni koji posredno spoznaše veličinu ljudskog lika, ostaće visoko podignuta i teško dostižna. U carstvo nebeskih zvijezda, otišla je nesporna ljudska i društvena zvijezda, a iza nje je ostao svetionik dobra koji nalik najljepšim bojama isijavaše iz tadašnje magije crno-bijelih TV aparata.

Vrijeme je tako htjelo i udesilo da na rečenom zagrebačkom susretu moji prijatelji i ja, upoznamo Milku, da upoznamo čitavi jedan svijet blagosti i radosti koji nam je za kratko vrijeme darivala, na način kako to samo ona zna. Svekoliki ljudski dojam. Besprekorna čistota, svjetski manirizam i kultura dobrote Milke Babović, kako to gospodski, kako to uzvišeno i kako to tačno zvuči. Ostaje nakon Milke Babović misija civilizacijskog traga koji svakom narednom novinarskom djelatniku tiho i smjerno poručuje kako se ostavlja častan i dobar trag. Trag koji se pamti. Trag koji traje. Milkino iskustvo i zaostavština ostaju vrijednom baštinom školsko-sportske novinarske lektire, koja zaslužuje naklon i naslon riječi poštovanja.

U ime nas, koji smo uz Tebe odrastali, hvala Ti na gracioznosti retoričkog stila i etosa kojima si nas nekom nevidljivom rukom vodila ka boljem svijetu, tada za nas još naivnom i dječjem, ne sluteći kakva sve lica svijet ima. Ti si tom svijetu dala najbolje i najljepše, i lice i ime koje pamtimo i sa kojim u sjećanju živimo. Tvoje lice kao najljepša slika najljepšeg svijeta kome si darovala svoje najbolje sportske i novinarske godine, ambicije i želje, svih svojih sanjanih i najljepših svjetova.

Naš svijet draga Milka, bez Tebe bi bio okrnjen, nedovršen, bio bi to svijet bez umjetničkog dojma!

Autor je publicista i teoretičar medijske kulture

2 KOMENTARI

  1. Željko,
    Ovaj sat koji si unazad vratio poredim sa malim životom cvijeta dovoljnog smjelog da miriše na vrijeme etike i estetike i u uspomeni!

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.