Tempi passati, Kotore moj!

16

Sve je isto, samo malo gore…

Prenosimo isti tekst kao i 2021. godine. Zašto, gospodo građani, prosudite sami.

* * * * *

Naš  starodrevni i staroslavni grad, slavljeniče i ranjeniče, napisao je Risto Kovijanić, (o trešnji 1979. godine).

Novembar, 22. 2021. god.  Dan je za fešte i slavlja, za nagrade i priznanja, za podignute čaše i pune trpeze pravoslavnih i katoličkih domova.
Dan je od tri fešte.
Prva, Dan Oslobođenja Kotora u slavu rodoljuba, antifašista, intelektualaca i boraca za koje „večeras treba voljeti“.

Druga, Aranđelov dan za istinske pravoslavne vjernike sa njihovom „prostom dušom slovenskom“.

Treća fešta je Gospi od zdravlja posvećena, do čijeg svetilišta katolički vjernici i građani stižu s lovorom i maslinom skalinadom San Đovanija, uz tihu molitvu za zdravlje onih koje vole.

Tradicija i užance, suživot i zvona u tercetu, golubovi i ferali u spletu su kola Bokeljske mornarice, na čije taktove Kotoranima zaigra tica u grudima.

Ali ja ovim slovom neću danas o feštama i slavama, nagradama i priznanjima. Neću o Kotoru slavljeniku, već o gradu mom, ranjeniku.

Boli me tiho gašenje male svakodnevice, velike istorije ovog grada.

A ništa jače ne zaboli nego kada datumi vrijeđaju.

Kada kao rođena Kotoranka ne nagrađujem danas, po užanci, aplauzom kolo mornarice, taj živi suvenir Kotora grada, u onim slikama između njegovog pleta.

Novi neki vjetrovi puvaju, od kojih faculeti (maramice) kojim su mornari u kolospletu povezani, prije su za suze i žal zbog  jeftinog  gubljenja  iskonske tradicije.

Zvona s kampanela Svetoga Tripuna i Nikole bude grad a đenisi i bombardine njegove bleh mužike krenuli su jutros s Tabačine.
Dalje od srca grada, moje je. Jer ne želim licemjerjem da zažmurim na licemjerje i priču o suživotu  vjekovnom, a samo prije par mjeseci u centru grada osvanuo je prkosnom i zlom porukom transparent  „Kotor je uz mitropolita“.

Nijesmo svi i nije naš mitropolit.
Multinacionalni i multikonfesionalni Kotor, grad UNESCA i  njegovi građani otrpjeli su ovu laž  i ovaj u nizu pokušaja podrivanja  sklada i sloge bez podjele, kako je to vjekovima bivalo u gradu svetaca i vila.

Ko to slavi i zidove  slavne kotorske Gimnazijen ikonama svetosavlja ukrašava? Otkad je ikonama tamo mjesto?

Ranjeni grade moj,

Gube se tradicionalne vrijednosti tvoje. I nestaju pred očima javnosti.
Ko to tamo peva, glasom birača?
Za transparente pomenutog i sličnih sadržaja, za nove planove urbanističke po kojima se lice grada briše a ugrađuju mu se botoksi od betona, stakla i čelika za buduće hotele na potezu od Puča do URC-a.
Ko dovodi svoje, ( isključivo po zasluzi partijske knjižice) na rabote za koje nemaju ni šušta ni gušta, ugrađujući u staro tvoje tkivo nove  navike, kolure i mjere?
Ko toliko ne razumije Božansku mjeru vrijednosti drevnog grada podarenu da ih dišu svakoga dana?
Ko neće i ne razumije istinske potrebe grada od vjekova?
Ko ga urušava i čini ga nedostojnim, nemajući kapaciteta da pažljivo odmjeri potrebe novog života i nasljeđe svevremeno?

Voljeni grade moj,
Đe su tvoje prave maškarade, karampane i oriđinali što ostaše na herbarijumu duše svakog starog Kotoranina i svih koji su te istinski voljeli i doživljavali?

Zašto ti stružu s obraza patinu, a da to nikome ne zasmeta?

Ko ti je spojio ponte s mandraćima kapetanskoga Perasta, što uz more  na veliku kafanu liči?

Ko je ugasio sjaj  Gospi od Škrpjela i Svetome Đorđu, minđušama u ušima ljepotice Boke, pa se danas od betonskog ožiljka novih naselja,  jedva naziru.

Đe se topi govor tvojih ljudi, urastao u kožu tvoju?
Đe koluri i šarolikost kartoline od Šuranja do Pazara?
Đe su bali i mužika tvoja otmenoga velura dugih toaleta tvojih šjora i kolarina šinjora i gospode iz palaca i palacuna odakle se klavir čuo a ispod pergola i finestrina (prozora) serenade kantale?

Ni kara staroga, ni špacakomina,(odžačara) ni šuštera (obućara) ni butiga.
Ni ćakula pravih, šarmom pituranih.
Umjesto njih mržnjom i šporkecom jedni na druge.

Grade od davnina,

Kao što sam pjevala tebi, i opjevala te, tako danas žalom pišem.
Pasane ure ne mogu se konzervirati. Potpuno mi je jasno da moraš živjeti svoje nove ure s novom krvnom slikom, ali valjda istim srcem i dušom tvojom vječnom.
Ćitadini i ćitadinke tvoje (građani i građanke) moraju iz ove fjake i umidece  (vlage) u đir bez krinke i bez straha.
Pušti me proć, narodni je naziv tvoje najuže ulice, tog malog, krvnog suda  kojim Kotorani lako puštaju da ističe život, izvanjcima se sklanjajući  da prođu sa sve novim užancama koje su nam nametnuli.

O tebi i u tebe se ne smije slabom riječju i djelom.
Samo onom jakom kao što su tvoje citadele, tvoja pluća vrmačka, kičma orjenska  i čelo lovćensko.

Ova je strana svijeta na dugu raspeta, na um propeta. Od osvita, raskršća i ušća, zorišta i sidrišta.
Budi mi hrabar i izdrži navalu slabosti ljudske, kao što su tvoji slavni kapetani prkosili burama i neverama i bogatili civilizacijske slojeve na kojima počivaš.
I ni jedan grad nema ono Iza kao moj Kotor.
Jer je iza grada  grad, iza mora rijeka, iza bedema tvrđava.
Iza crkva i ispod nje crkva. Iza kuća život a ispod njih more.
Svi tvoji portuni i mačke, svi golubovi i škura, krovovi, zvonici, rozete i freske neka ti žive da nadžive i ovaj trenutak kao što su i onaj potresni.

Jer ovo nebo je za lijek. A ovaj grad je ČOVJEK!

Dubravka Jovanović

16 KOMENTARI

  1. Zašto su Kotorani ovo dozvolili bez protesta i bez bunta??
    Preci si vam se s morem rvali sa olujama i burama ….Što bi s potomcima???

  2. Sjecam se price starog bokelja. Rece on ksko se sjeca kad je dosla 45 sto su vikali “ oslobodioci” Kotora,
    “ zivjela sloboda, dolje dobrotska gospoda” .
    I eto pala je dobrotska gospoda koja je bila dio te duse o kojoj ste pisali, a tu dusu su preuzeli neki drugi ljudi i imamo to sto imamo. Sada mozemo samo da zalimo ili da se radujemo tome ali jedno je sigurno da se dosta lazno dicimo sa onim sto su nam ti ljudi ostavili a nismo ih podnosili iz ko zna kojih razloga. Mozda samo zato sto su oni imali nesto a mi nismo.

    • Na ulazu u Kotor na glavna vrata od Rive lijepo stoji Petokraka i datum 21-IX-1944 , odatle se racuna istorija Kotora.
      Kakvi vijekovni Bedemi i 12 vijekova Bokeljske mornarice.
      Ko god dodje od turista prvi put ,pomisle je to godina osnivanja Kotora ili u najmanju ruku godina kad su ta vrata otvorena.
      Nista ranije Carevine i Kraljevine i Republike sto su cinile istoriji Kotora vijekovima , ovih par decenija komunizma je vaznije.
      Nema te se sto cuditi.

    • Bokelju, serenissima je pasala, škrolala je i austrougatska, a parise da će i svjetski poredak apiko, skupa sa mudromerdarima iz EU, a Crna Gora, na “kapitalističkom putu”, kao i uvijek, ostat kratkih rukava, ovog puta i bez dobrojskih gospara, koji su lagali u# 101, sa cijelomkotorskomreakcijom.
      Zsto i danas : ” DOLJE DOBROJSKA REAKCIONARNA “GOSPODA” “!

  3. Neće bit da je samo sadašnja vlast srozala Kotor.
    Odavno je počelo njegovo surgavanje.
    Potres je načeo a neradnici i neznalice nastavili.

  4. Kotor kojeg više nema.
    Ima bar u ovakvim pričama i sjećanjima kao u muzejskim vitrinama.
    Vrijedno i rijetko.

    • Tabačina sami ste birali fukarluk, pa kusaj bumbare i tripice☝️😁.
      Mi znamo đe smo i sa kime smo, tako se i ravnamo!
      Pojedi paštu i napravi đir i manje brontulaji.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]