Tresla se gora i more

9
Kolo Bokeljske mornarice nakon zemljotresa 15. aprila 1979. godine

Milenko Pasinović

Milenko Pasinović

Stari kotorski sat na Pjaci od rive 15. aprila 1979. godine stao je na 7 uru, 19 minuta i 42 sekunde, a sa njim i život starog Kotora.

Prvo lavež pasa, cvrkut ptica, kukurikanje kokošaka, zavijanje uznemirenih životinja.

Slika druga aprilska.

Tanka, jutarnja svila sa mirom neđeljnim u ariji.

Bez ptičijeg poja. Ni kučak ni kokot. Ribe se naglo povukle s morem.

Ovo će neko čudo, zborili su ribari rani.

I bi 15. april 1979 godine.

Za današnje sjećanje, vrijedni hroničar, prof dr Milenko Pasinović sa Ljute za Skala radio priča.

Onima koji su doživjeli i preživjeli zemljotres 15. aprila  1979. godine, duboko su ostali u sjećanju datum i vrijeme 7 sati, 19 minuta i 42,3 sekunde, kada je počelo podrhtavanje tla, rušenje  građevina i naleta visokih morskih talasa.

Zemljotres sa epicentrom u podmorju na 25,6 km južno od Petrovca, a epicentri na takvim lokacijama izazivaju poznate visoke talase, zvane  “cunami”.

Bila je to prava slika katastrofalnog zemljotresa, koji je, uz brojna razaranje odnio i 101 život od čega 13 sa područja Kotora.

Ni priroda nije ostala pošteđena, javile su se nove ili aktivirale stare osuline, klizišta, pukotine .

Oko 12.000 ljudi sa područja opštine Kotor ostalo je bez krova na glavom ili su im oštećenja na stanovima i kućama zaprijetili urušavanjem.

Negativni bilans po spomeničko nasljeđe iznosio je 69 uništenih nepokretnih spomenika kulture, 300 teže i 224 lakše oštećena spomenika.

Ukupna šteta na području opštine Kotor procijenjena je na 18.658.930 USD ili 35,52% ukupne štete na području zahvaćenom zemljotresom.

Opština Kotor, našla se pred veoma teškim i specifičnim zadatkom.

Kako obezbjediti smještaj onima koji su ostali bez krova nad glavom? Kako  zaštiti  oštećene nepokretne spomenike kulture? Kako zaštititi pokretne spomenike kulture? Kako organizovati život?

Odmah se prišlo osnivanju preduzeća “Obnova” čiji je zadatak bio obnova i izgradnja postradalog područja opštine, a za zaštitu kulturnih dobara,

Osnovan je  Opštinski zavod za zaštitu spomenika kulture 27. maja 1980. godine, sjeća se profesor Pasinović i sam uključen u brojne aktivnosti koje nijesu imale radno vrijeme niti pauzu.

Nije se puno razmišljalo o potrebi da se  područje opštine Kotor, Kotorsko-risanski zaliv, kandiduje da bude proglašeno kao prirodno i kulturno – istorijsko područje pod zaštitom UNESCO-a.

Nakon  izrade elaborata od strane institucije van  Crne Gore, koji nadležna komisija nije prihvatila, izrada nove studije povjerena je “lokalnim” autorima, koja je prihvaćena na sjednici Skupštine opštine Kotor od 14. juna 1979. godine, a usvojena na zasjedanju UNESCO-a u Kairu i Luksoru 22 – 26. oktobra iste godine.

Na istoj skupštini usvojen je i prijedlog da se  Kotor proglasi kao kulturno dobro u opasnosti.

Navedenim činom pod zaštitom se našlo 12.000 hektara kopna i 2.600 ha morskog prostora.

Rijetki primjer zaštićenog kopnenog i morskog prostora u svijetu.

Pristupilo se izgradnji novih naselja, u Škaljarima, na Kampu u Dobroti i na Sv. Eustahiju.

Naselje na Kampu bilo je predviđeno da nakon iseljenja zbrinutih u njemu, bude u funkciji za koju je bio namijenjen, za kampere.

Razmišljalo se i  kako obnoviti postradalu rivu, operativnu obalu? Kako iseliti industriju sa zaštićenog područja UNESCO-a?

Za izmještanje industrije namijenjena je zona na području Grblja, a za obnovu operativne obale urađen elaborat, opet domaćim snagama i vizijom budućnosti kruzing i nautičkog turizma.

Elaboratom je predviđeno produženje operativne obale za 50 metara, proširenje za 6 m, čime se dobila dubina oko 8,5 metara.

Za nautička plovila izgrađeno je 27 priključnih mjesta za vodu, struju i telefon.

Do 1982. godine, izgrađeno je 736 novopodignutih stambenih jedinica u kojima je smješteno stanovništvo koje je u zemljotresu ostalo bez svojih domova.

Pored institucionalne zaštite, vodilo se računa i o pravnoj zaštiti područja proglašenog za prirodnu i kulturno-istorijsku baštinu UNESCO-a.

U tom smislu je Skupština opštine Kotor, na sjednici od 10. februara 1981. godine, donjela Odluku o opštim uslovima za izvođenje radova na objektima u zaštićenom prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora.

Na žalost, davno van primjene, Pasinović priča za Skalu.

Godine 1983. stavljena je u funkciju operativna obala u Kotoru sa pratećom infrastrukturom, a četiri godine kasnije izmještena je industrija iz Kotora na novu lokaciju u Grblju.

Na lokaciji bivšeg hotela “Slavija” 1986.godine podignut je hotel “Fjord” koji je danas davno van funkcije.

Dio zgrade Opšte bolnice, regionalnog karaktera u Kotoru, i dalje čeka obnovu, iako je procenat gravitirajućih stanovnika ovoj bolnici 18,5% veći od onog iz 1979. godine.

Početak trećeg milenijuma obilježio je završetak radova na sanaciji, konzervaciji i restauraciji,  jednog od najvećih spomenika kulture, Katedrali Sv. Tripuna.

Početak novog milenijuma biće zabilježen i po nastavljenoj intenzivnoj gradnji, koja je značajno izmjenila kulturni pejzaž.

Kao da se  čovjek “sveti” prirodi za onu katastrofu 15.aprila 1979. godine.

Protokom vremena, slabile su institucionalne i pravne funkcije koje su se odnosile na zaštićeno područje.

Bivši Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kotoru postaje filijala, a Zakonom o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora (Službeni list CG -Broj : 56/2013), zamijenjene su granice zaštićenog područja, umjesto prirodnih, katastarskim, čime je zaštićeni, kopneni, prostor smanjen na 6.120 ha.

Opravdanje je nađeno, pa se kaće  da su ranije, prirodne, granice  zalazile u teritoriju susjednih opština.

U pojedinim državama granice zaštićenih područja prelaze u susjednu državu! Ne znamo, da li su se zbog toga negdje promjenile državne ili granice zaštićenog područja? Ne vjerujemo da će ovo prihvatiti UNESCO?

Poslije oko 5000 godina zajedničkog života, simbioze, čovjeka i prirode na ovim prostorima, čovjek je, mijenjajući prirodni i kulturni pejzaž, “nadjačao” prirodu, samo ne znamo do kada, zapitao se turizmolog Milenko Pasinović, na današnji dan prisjećajući se katastrofalnog potresa.

potres u Kotoru

potres u Kotoru

9 KOMENTARI

  1. Kakva je tada Bože moj bila sloga među ljudima. Pa mladost da skoči da se pomogne svakome u nevolji.Koliko mi je valjao Dubin krasni otac Špiro. Nikad da se ne zaboravi.

  2. Kakva tuga i jad, ove slike sve pokazuju,strašno.I danas mi neki mudrijaju i zbore kakav je Kotor da se nije ništa učinjelo, mrtvi grad .
    Ma kako ih nije strah od Boga?

    • Đorđe, ti izgleda spavaš dubokim snom.
      Slike jesu strašne, ali drugi dio tvog komentara je potpuno van stvarnosti. Ne napadam nikakvu vlast, jer mislim da je bilo ko bio ili jeste na vlasti u Kotoru ne bi mogo ništa protiv PG moćnika, koji ubijaju i Kotor i Cetinje najviše, valjda iz nekog kolektivnog kompleksa što nemaju tradiciju i kulturu (izvinjavam se rijetkim podgoričanima kao ličnostima)

      Tako da u tom smislu Kotor jeste grad koji umire. Ne znam na koji način to može biti zaustavljeno. Đe je bio masovni protest zbog selidbe JPK, u kakvim su uslovima vaterpolisti trenirali i ipak postizali fantastične rezultate, ne bi dalje da nabrajam.

      Cijela Evropa se, pogotovo neke zemlje, digla iz pepela poslije ratova, a poslijedice potresa od prije 36 god su dugo, dugo bile vidljive po Kotoru.
      Srušili su što nisu trebali, predivan hotel Slavija, uništio park oko njega i podiglo RUGLO , a isto tako niklo je nekadašnje ruglo od URCA umjesto bivšeg Fjorda, koji se mogo sanirat.
      Tako ti je to moj Đorđe

  3. Kolo Mornarice na gotovo uništenoj Pjaci od sata , bilo je simbol pokreta za podizanje srušenog….
    Sada smo svjedoci novog Kotora, ova ista Pjaca je gotovo zatrpana stolovima kafića između kojih više ljudi teško pasaje, a nekada se tuda, prije potresa, u lijepa predvečerja činjeo koji đir starijih, a mlađi po korzu od Luže, pa pored kafane Dojmi, do Sata i natrag, po ko zna koliko puta……

    Ovu istu Pjacu danas popuni mladost koja sluša kič pjesme koje odjekuju Trgom od oružja, ali to je, izgleda nezaustavljiv proces sunovrata

    • Bravo Marija.
      To je novi Kotor.
      Sramota da ugostiteljima niko ništa ne može. Da li je moguće da parama zarađenim na brzinu oni sve kupiše i raprodaše.

  4. tužno uvijek strašno tužno sjećanje a tako je živo. Bože nikada nikada se ne ponovilo! sa koliko smo samo žara skakalipomagali, obnavljali jooooj kade se samo sjetim.Solidarnost, humanost dobri,vrijedni i pametni ljudi.;nogih više nema. Nije bilo ovoga čuda od netrpeljivosti i muke od podvala i od krađe na sve strane.

  5. Ne zaboraviti na pomoc svih naroda u okruzenju kada smo bili jedna zemlja, solidarnost na djelu. A danas toga vise nema …Neka je vjecna slava postradalima u ovoj katastrofi.

  6. Da se nikada vise ne ponovi a mi se svadjamo samo tako i djelimo a priroda je jaca od svijeh nas! Slava i pomen zaa nastradale u ovoj nesreci koja nas je bila zadesila i da se pamti za navjeka !!! Da ne zaboravimo .

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je skala@t-com.me.