Tribina “Zašto smo prisiljeni napuštati Hrvatsku”

22
koncertna dvorana kotorske Muzičke škole

Hrvatska krovna zajednica Dux Croatorum u saradnji sa Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore organizuju tribinu “Zašto smo prisiljeni napuštati Hrvatsku”, koju posvećuju hrvatskom iseljeništvu.

Tribina je u subotu 27. septembra u Kotoru u crkvi Sv. Duha u 19 sati i 30 minuta.

Predavanje sa prezentacijom održaće profesorka Tuga Tarle.

22 KOMENTARI

  1. nisi ti ,,Bokeljka” isto kao ni ovi teoreticari. Sve bi koji potencirju podjele procerao iz Boke, a tebe u kakvi pasaluk ,,Bokeljka” na obradu kakvog sultana, pa bi bila mirnija

  2. ..bili Matija i Analitičar-negda davno, kad su udruženi ka “praseći beli bubrezi” na slične teme “divanili” na ovaj isti portal,stim što se Analitičar-rimuje od Adio Mare-što bi rekli Arbanasi oruđinal M U T -činbenik od “analize praporijekla” onih brez porijekla-jerbo su ih u Goroviće-ne u Tivat-nego u Gornji Grbalj i Škaljare donije rode via montagne-u nahodište u kucu u cveću -u staru Livnicu?

    • Gospodine “Braca po mater” i “drugi vasi prepoznatljivi pseudonimi …”,.
      Bilo bi uctivo i preporucljivo da vi ne ispirate vasa usta nicijom majkom (“materom”), niti da me grupisete sa bilo kim. Vas rudimentani nacin ophodjenja je indikacija da se kod vas pojavio “atavisam” u ozbiljnoj formi. Ponovno pojavljivanje karakteristika i vulgarnog jezika vasih prapredaka sa rudimentarnom kulturom posle odsustva od vise generacija je mozda doslo ili zbog bioloskog kombinovanja vasih gena ili zbog socioloskih trauma kroz koje ste prosli odkako su vas penzionisali sa vase znacajne funkcije u vasim ocima i ne znate sta cete sa sobom. Vasi komentari ne doprinose nista ovom Forumu i jedino izvinjenje za njih je da su oni lekoviti za vas licno i to donekle opravdava vase frekventno pojavljivanje na ovom Forumu, kao neka vtrsta dvorskog klovna. Ako vec zelite da vredjate uzmite neki kurs iz tog predmeta i nastupite pod vasim imenom (ako vas nije sramota od njega i ako ga se jos secate).

  3. ..vratija se Sime sa portala analitika-na ovaj portal odakle ga je Slavko zimus isprasio-ispratio,zbog ispoljene ljubavi prema Ciganima-Romima! Dobro je da se vratio,ali nije dobro jerbo jopet brcka brez dokaza i pozivanja na dokumente iz kojih,navodno,vadi sto vadi?!Naucio sirotan(kako ih Turci zovu-prevode fukara),da zaobilazi istinu u “humanitarne svrhe”?
    Neka ga neka-i sretno ti bilo Slavko sa ovijem Analiticarem!

  4. Dubrovnik je do 1205. priznavao Vizantijsku vlast.
    Dubrovcani su od 1205. do 1358. pripadali Veneciji i svi knezevi i biskupi u Dubrovniku bili su Mlecani.
    Od 1358. do 1426. odnosno formalno do 1526. Dobrovnik se nalazi pod zastitom Ugarske.
    Ali isto tako Dubrovcani vec rano 1430. potpisuju vazalni ugovor sa Turskom koji traje sa ponekim promjenama sve do 1804.

    • Poslije sramnog jurišanja na Dubrovnik nije vam dosta. Sramite se! Od vašeg nebeskog naroda ste učinjeli da se zasita sveo i još će na beogradski pašaluk.

  5. svaka cast skala radiju kad ima pacijence i volje da objavljuje ESEJE na mjestima gdje stoji ,,komentar”. Medalja za strpljenje , tolerantnost i uvidjavnost i kada za nju ne postoji razlog !!!!!!!! Srdacan pozdrav svima, Dubravki, mojoj generaciji na prvom mjestu !

  6. Gospon Pešterac,vi ste -(izgleda-zli bovi,june dovijeka?)), uzalud učili da su Letonija,Litvanija,Estonija i one druge republike oko Urala i preko Urala..bile sovjetske republike- SSSR? Dakle,bilo pa prošlo-ka babi mladost?!
    Kome služi-ovo vaše naklapanje-o “vašoj izgubljenoj mladosti”-vremenu koji je pojeo asinus sa Peštera?
    Čime se Vi Pešterac bavite-kad imate ovoliko vremena da prosipljete “pamet asinusa”? I ako moram priznati nauku–koja kaže da je asinus najinteligentnije biće u ljudskom i životnjiskom svijetu-što se za vas nemere to reći? Jer vi ste negdje u među prostoru- asinusa i ljudskoga bića-sklono opskurnim i indiskretnim “vardanjem-vardaraca” sa ovih prostora prebačeni u čoporima preko lokve(okeana) na sve strane svijeta-kao prijeko potrebana tegleća marva-“novog svijeta”?
    Na kraju,gospodine Pešterac u naravi Matija Cenanović-oko vašeg “pokrštavanja” tog “nebskoga naroda”-samo kratko-niko vas ne krivi što ste glupi rođeni-pa se primate svega i svačega zarad vaših zadnjica-pa vjeru za večeru mijenjate?
    Pokušaj te vašim potomcima ostaviti “obavezu i pravo”-da sjede na guzici,a glavom da misle,za razliku od njhovih predaka kojima je guzica bila “CENTAR ZA PREŽIVLJAVANJE”-a Mozak eks primitivni poljski klozet?
    Oprostite na mojim prostotama-koje su samo reprint vašeg viševjekovnog ponašanja?!
    Srdačno Vaš?

  7. skrati druze Matija, ovo je mjesto za komentar, a ne pripovjetku ili roman. Ja sam poceo i odustao da citam tvoje razglabanje na lencuo. Nervira me, eto………..

  8. zasto? Zbog toga sto ako niste Tesla ili Andric (koje svojataju) onda ste PRISILJENI da ,,hvatate maglu”. , za vecinu, njihovi izuzeci, koji nisu takvi su nagraisali sto su ispravni po tom pitanju. Nekad plate i zivotom.

    Trobina bi trebalo da bude zbog toga kratka i jasna. Licno imam puno prijatelja-hrvata rodjenih u Boki i ne pada mi na pamet da ih tako tretiram, naprotiv ! SACUVAJMO DRUGE OD SEBE

    • Zelim da pokazem da su SRBI od 640 godine ziveli na velikom delu zapadnog Balkana.
      1. Einhard , franacki letopisac Karla Velikog, 822 godine opisije kako je vodja Panoniskih Slovena Ljudevit pobegao od Franaka iz Siska SRBIMA (koji su prema tome morali ziveti vrlo blizu) ovim recima: “Liudevitus Siscia civitate relicta, AD SORABOS, QUAE NATIO MAGNUM DALMATIAE PARTEM OBTINERE DICITUR…”, doslovce:KOD SRBA, NACIJE KOJA ZAPOSEDA VELIKI DEO DALMACIJE…”
      2. Adamovic : “I Mleci I DUBROVNIK postaju dve aristokratske republike, ona italijanskog, ova SRPSKOG plemena.”., to potkreplje pozivajuci se na Lucijevo” “sicuti Dalmatia in Occidentalem, et Orijentalem divisa, ORIENTALIS SERVIORUM censebatur, Occidedentalis Croatorum; ita Ragusium in orientali partesitum., a zatim na Bomanovu opasku “ Il resto dell’ Illiro era ocupato dai SERBGLI …” Za Lokrum kaze da je bio prodat, ili darovan od srpskijeh vladara 788 godine, a dalje zatim opisuje Dubrovnik ovako: gde je danas Stradun tu se pruzao morski rukavac, koji je rastavljao ostrvce od kopna na podnozju brda Srdj, S one strane rukavca, zivljahu gradjani rimskog porijekla (izbeglice iz Epidauruma- Cavtata-m.p), a ovamo preko mora bijahu nastanjeni BRDJANI SRPSKOGA PLEMENA. Potseca da je reka CETINA delila Srbe od Hrvata.
      3 Nodilo kaze to isto; “O polovini X vijeka , pise Konstantin , osim prave Srbije po imenu, bile jos KRAJINE SRBLJIMA naseljene:Diokletia,, Trabunia, Konavlje, Zahumlia I Pagania (Narenta).
      4. Dodajem da je Dubrovnik kupio Peljesac I Mljet od srpskog kralja Stefana Decanskog 1326 godine, Ston 1339 od Srba Zahumljana i Konavlje od Ivana Crnojevica 1481 godine, da bi s tim parama podigao Cetinjski Manastir 1484 godine.
      5. Dubrovacki naucnik Rudjer Boskovic (1711-1787) je SRBIN po ocu (Nikola Boskovic), A Italijan po majci (Paola Bottere).-I njega danasnji Hrvati svojataju kao “Hrvata “ bez ikakvih istoriskih skrupula.

      • Ćenanovic – porijeklo prezimena
        Ovo je rijetko prezime u Hrvatskoj.Najvjerojatnije je PATRONIMIK,jer je izved.od m.os.imena prvonositelja CENANA(nom.CENAN)(C je mekiznak),koje je od imena KENAN.Ime KENAN -prema onomasticaru prof.dru I.Smailovicu -potjece od ar.rijeci k a n a n=s k r i v e n;z a k l o n j e n,a prema arabisti prof.dru S.Agicu znaci:”1)skriven,sklonjen od pogleda,zaklonjen;udobno smjesten.2)Kenan(Hamov sin).”M.os.ime Kenan prisutno je u Hrvatskoj.Danas u Hrvatskoj zivi oko 100 Kenana,a nose ga i Hrvati,i Bosnjaci i Albanci.Najvise Kenana zivi u Zagrebu(20).-U Hrvatskoj je prisutno i prezime CENANOVIC(na C meki znak),Vecinom bosnjacko prezime,a potjece iz zapadne Bosne.Danas u Hrvatskoj zivi oko 70 CENANOVICA.Ovo prezime je PATRONIMIK jer je izved.m.os.imena rvonositelja CENANA(nom CENAN,od KENAN)):CENAN+posesiv.dodatak -OV+deminutiv.nastavak-IC=CENANOVIC,sto znaci CENANOV SIN.Ovo je vecinom bosnjacko prezime u BIH-u.Bosnjacka obitelj CENANOVIC morala se odseliti iz Banjaluke kada su je okupirali barbari i sljedbenici balkanskog kasapina S.Milosevica 1992.god.–I z v o r:Dr I.Smailovic,Musliman.imena orijental.porijekla u BiH-u,Sa,1990.str.317.;Dr S.Agic,Musliman.l.imena,Chicago,2003,str.57;imehrvatsko.net/namepages/view/first_name/Kenan;www.prezime.net/Cenanovic

        • Gospodine “Analiticar”
          Vrlo sam zacudjen a mozda bi trebao da budem i pocastvavan da se vi zanimate za mene licno to jest poreklo mog prezimena, iako je tema bila vezana za Dubrovacke Srbe.
          Vi se ocigledno osecate totalno porazeni mojim istoriskim i nepobitnim faktima i pokusavate da posezete na moje ime, koje je vrlo staro hriscansko prezime (pre muslimanskih osvajanja Balkana) vezano za provinciju Canana (Kanan) u Palestini pomenutu u Bibliji. .
          . Da Vam ustedim trud na ovom Forumu je to vec neko ranije ucinio iz istih pobuda i objavio vase spekulacije u vezi tog imena. Takodje neko drugi je dodao i ovaj kratak tekst sto prikljucujem dole i ” hrvatski izvori takodje svojataju” tu starosedelacku “plemicku obitelj porijeklom iz Boke” koja se kasnije razgranala…. Kad vec nastupate pod tim pseudonimom “Analticar’ pridjite stvarima “analiticki”, a ne subjektivno, selektivno i parcijalno.

          Starosjedioc-Srbin
          12/01/2014 – 22:44

          Internet podatci:
          1.
          Porjeklo prezimena Ćenan dolazi iz Dalmatinskog grada Tivata preciznije plemička obitelj juga nekadašnje Dalmacije. Padon tog djela Dalmacije obitelj se seli na dvi poznate lokacije jedna je na otoku Korčuli misto Blato,a druga polovica je otišla u Ogorje …. nekadašnjin djila unutarnje Dalmacije današne BiH.
          2.
          kovacevicantikviteti.blogspot.com/…/crnogorska-prezi…‎
          Translate this page
          May 14, 2012 -Ćenan, Gorovići (Tivat), starosjedioci…
          Starosjedioc-Srbin

          • napomena Srbi nemogu biti starosjedioci nigdje na podrućju Crne Gore,to povjesne činjenice govore dakle porjeklo većine Crnogoraca potjeće iz Ilirskog plemena Dalmatikus i to je ćinjenica jednostavno to su južni Dalmatinci,a ne Hrvati niti Srbi već DALMATINCI hvala.

    • Evo vam većina muslimanskih rodova, koji su do kraja 17.stoljeća živjeli u Boki Kotorskoj:

      Abaze, Abdulahovići, Abdulovići, Agbabići, Agići, Ahmetagići, Ahmetćehajići, Alagići, Alajbegovići, Alečkovići, Alići, Alidžani, Alijagići, Alvahodžići, Amidžoći, Arikali, Arslanagići, Avdibegovići, Babe, Babahmetovići, Babovići, Bajramovići, Bakače (Baiče), Balaovići, Balići, Barašnovići, Bardonjići, Baše, Bašići, Bećiragići, Bećirovići, Begzadići, Behilovići, Benići, Bešovići, Bijedići, Bijegići, Bijelići, Bilajdanovići, Bulamuževići, Bjelajići, Bubići, Bulagdžići, Busul(h)adžići, Bušičići, Cvijetići, Čame, Čelebići, Čirtajići, Čomići, Čagijani, Ćatovići, Ćehajići, Ćehe, Ćerimagići, Ćiriati, Ćišići, Ćorići, Ćumurije, Danevići, Dautovići, Deljići, Delikapići, Dizdarevići, Drljevići, Durakovići, Duranovići, Durmišagići, Džaferovići, Djele, Ejenehanovići, Ejupi, Emrovići, Erkočevići, Fazlagići, Fetahagići, Galijatovići, Ganijagići, Giljulići, Glavovići, Hadrovići, Hadžagići, Hadžalići, Hadžiahmetovići, Hadžialijagići, Hadžiartići, Hadžići, Hadžihasanovići, Hadžimahmutovići, Hadžimahovići, Hadžimanovići, Hadžismajlovići, Hadžiživelići, Hajdarhodžići, Hajdarovići, Hajrovići, Hasandžikovići, Hasanovići, Hodžići, Hrustanovići, Huremovići, Huseinagići, Ibrahimagići, Ibrišići, Isakovići, Isovići, Jagonjci, Jenibegovići, Jerkovići, Joksalići, Jusovići, Jusufćajići, Kabili, Kalče, Kaplozani, Kapidžići, Karačine, Kasumovići, Kočići, Koljajići, Komandići, Kosići, Kraine, Krse, Krkalovići, Krupševići, Kurtbašići, Kurbegovići, Kurtagići, Kurtini, Kurtovići, Leventini, Lopušići, Lupori, Lupurovići, Majmutagići, Mahmutovići, Maksudići, Memišići, Mandžulići, Muharemćehaijići, Mujačići, Mujčinovići, Mulići, Murgići, Murguzi, Musići, Muslibegovići, Mustafići, Mušići, Muštovići, Nurkovići, Oleševići, Omeragići, Omerbegovići, Omerovići, Omurovići, Oskočkovići, Osmanovići, Ostojići, Ovčine, Ožerlići, Papuci, Parente, Paripovići, Parputi, Pašići, Pazmačići, Pervani, Pirići, Pivodići, Pizići, Pospanići, Preklovići, Pršinovići, Puškići, Ramadanovići, Ramovići, Redžepovići, Rejzovići, Repovići, Resulbegovići, Rikalovići, Risanovići, Redžepovići, Rejzovići, Repovići, Rizvanagići, Rizvanovići, Sagamozovići, Salahovići, Salimovići, Saračevići, Saškovići, Sćipegliahovići, Seferovići, Selimovići, Serdarovići, Sevdijarevići, Skenderbegovići, Slavovići, Slijepčevići, Smailovići, Solimanovići, Sučići, Suge, Sulejmanovići, Sulinovići, Suplikarevići, Šabanagići, Šabanovići, Šahinagići, Šamići, Šehovići, Štrbci, Temimi, Temimovići, Topalovići, Turci, Turčini, Ustalići, Vafirovići, Vilalići, Više, Vračevići, Zeferovići, Zulzauši i Zurkovići.

      Burina, Cenanovic, Hadzovic, Mulaosmanovic, Zubcevic, da nadopunim 🙂

  9. Zalosno je govoriti ganas o |
    takozvanom hrvatskom Dubrobniku”
    koji istoriski oduvek bio grad sa mletackom kulturom i srpskim zivljem ( do nedavno to jest do Titovog vremena kada je pocela masovna “kroatizacija” Dubrovnika koji nikad u istoriji nije bio hrvatski grad, cak ni u vreme Austro-Ugarske vladavine. ).
    Jos smesnije je diskutovati kako se ta granica obelezava.
    Kada se pise o srpskom jeziku van takozvane Srbije, zelim da predocim
    jednu istorisku paralelu sa starim Dubrovnikom.
    Strani i nazalost neki domaci faktori vec duze od jedan vek pokusavaju da svedu sprski jezik samo na usko podrucje Srbije gde se gpvori ekavska varijanta srpskog jezika. Ogroman broj Srba van takozvane Srbije i Srbe koji nisu pravoslavne veroispovesti uporno svojataju i prekrstavaju u druge narodnosti a njihove zapadne teritorije od davnina lazno predstavljaju kao tudje.
    Citiracu jedabn primer Dubrovnika krajem 19 veka gde je dominatan jezik bio “srpski” koji je danas prakticno zabranjen na teritoriji Hrvatske i gde se razbijaju dvojezicne table.
    Istoriski fakat koji isticem je da krajem 19 veka hrvatski jezik u Dubrovnika tada nije govorio “jednostavno niko”!
    To je takodje tacno i za Boku Kotorsku sa znacajnim brojem Srba rimokatolicke vere.
    Argumenat koju tvorci Novo-Crnogoskog pravopisa upotrebljavaju da je rec “Srbin” bio “samo sinonim, za pripadnika pravoslavne vere” je neodrziv i netacani
    To se moze jasno videti na primeru Dubrovnika gde je “”vecina Srba bila rimokatolicke vere”, a ne pravoslavne, ali su svi bili “srpske nacionalnosti.i govorili srpskim jezikom”!
    Nazalost negativnu ulogu u tome je odigrala i Srpska pravosllavna crkva koja je pokazivala netrpeljivost prema ogromnom broju Srba rimokatolicke i muslimanske vere.
    Treba konacno napisati da su ljudi stvorili Boga, a ne Bog nas!
    Takodje, treba konacno napisati da su crkvene oganizacije stvorili politicari.
    Tipican primer je Milanski edikt pre 1700 godina koji je izdao jedan uzurpator vlasti u Vizantiji, car Konstantin i cija paganska majka Jelena je kupila navodne eksere sa kojim su Hrista razapeli i napravila zvale za Konstantinovog konja. To je istoriski fakat!
    Da bi paradoks ispao jos veci grupa ljudi koji su se do nedavno deklarisali kao “ateisti” se zalaze za neku novu crkvu.
    Smatram da svako moze da veruje sta hoce, ali se vera i crkva ne moze poistovecivati sa nacijom ili kreirati radi nacije.
    Na kraju dodajem da ne zelim da raspravljam sa onima “koji negiraju istoriske i statisticke fakte” jer tu nema sta da se raspravlja i zbog toga, citiram sledece:
    .
    “.У Дубровнику је 1890. године од 11.177 становника њих 9.713 говорило српски
    Аутор: administrator Објављено: јануар 11, 2014 На: Документи, Препоручени Текстови | Коментари : 43 Прочитано: 751
    У Дубровнику, као и у добром делу Далмације, до почетка 20. века постојао је велики број оних који су се изјашњавали као Срби католичке вероисповести. Један од трагова таквог изјашњавања може да се види и у календару „Дубровник“ за просту 1898. годину.
    Dubrovnik, srpski jezik
    Објављујемо статистички део овог календара у којем су, поред података о броју становника у Дубровнику и припадајућим насељима, између осталог може видети и изјашњавање којим језиком се говори у кући.
    Дубровник је (са насељима Груж-Лапад, Бргат Горњи, Бргат Доњи, Грбавац, Мартиновићи, Макоше, Буићи, Петрача, Челопеци, Чибача, Брашина, Завреље, Солине и Плат) по попису из 1890. године имао 11.177 становника. Од тог броја највећи број су чинили католици (10.327), православних је било 546, евангелиста 221, Јевреја 79, мухамеданаца два и један унијат, те један становник без верског опредељења.
    На питање који језик говоре у кући 9713 се изјаснио да је то српски језик, 716 талијански, 384 мађарски, 285 немачки, 52 чешки, 19 словенски, шест пољски и два руски језик.
    Календар „Дубровник“ (овај број је изашао 1897. године, а за наредну 1898. годину), штампан је на латиници и бавио се књижевношћу, историјом, културом и политиком, а уређивао га је (период: 1897-1903) Антун Фабрис (1864-1904), дубровачки Србин католик. Сарадници Фабрису на календару „Дубровник“ били су многи тамошњи угледни Срби католици: Андра Мурат, дум Иван Стојановић (1829-1900), Марко Цар (1859-1953), Вид Вулетић Вукасовић (1853-1933)”…

    • Pokret Srba katolika jedna je od najintrigantnijih tema dubrovačke novije povijesti i već niz godina nepresušan izvor zloupotreba i pogrešnih i neutemeljenih teorija.

      Za razliku od rijetkih hrvatskih autora koji su se tim pitanjem bavili uglavnom površno, kao da se, kako je kazao povjesničar Ivo Banac, to vrijeme željelo prepustiti zaboravu, niz srpskih publicista je, najčešće s velikosrpskih pozicija, posezao za fenomenom postojanja Srba katolika u Dubrovniku.

      Tako je već uobičajeno postalo srpsko svojatanje istaknutih dubrovačkih i hrvatskih umjetnika i znanstvenika, poput Vlaha Bukovca, Iva Vojnovića ili Mata Celestina Medovića, a srbijanski predsjednik Boris Tadić otišao je i korak dalje pa je ovih dana Srbinom proglasio i Ruđera Boškovića.

      Objavljivanjem izuzetnog djela “Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude”, dubrovačkog znanstvenika dr. sc. Nikole Tolje, koji je za to upravo dobio Nagradu Grada Dubrovnika, javnosti je tek sada ponuđen cjelovit uvid u okolnosti i razloge iz kojih se preko tisuću Dubrovčana, predvođenih nizom najuglednijih pojedinaca u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, odlučuje izjašnjavati kao Srbi.

      Među njima su bili Pero Budmani, poliglot i jedan od najvećih filologa tog vremena, Milan Rešetar, također istaknuti filolog i književni povjesničar, Baltazar Bogišić, znanstvenik i književnik, Lujo Vojnović, političar i diplomat i niz drugih.

      Za shvaćanje okolnosti nastanka pokreta srpskokatolicizma ključno je razumijevanje situacije onoga vremena. Lako je sada iz ove perspektive i nakon dvije Jugoslavije, koje su za Hrvate bile čisto gubljenje vremena, biti pametan, kaže dr. Tolja koji je svoja saznanja, nakon tridesetak godina istraživanja tog fenomena, sabrao na više od 700 stranica knjige.

      – Dubrovnik je, zajedno s Dalmacijom i Istrom, grcao pod vlašću Austrije, Dubrovčanima posebno omrznute jer je ona bila prvi gospodar nad Gradom nakon njegove višestoljetne samostalnosti, dok Banskom Hrvatskom i Slavonijom harači mađarska vlast predvođena Khuenom-Héderváryjem. Za razliku od toga, na istoku su kneževine, a kasnije kraljevine, Srbija i Crna Gora, samostalne i slobodne države temeljem odluka Berlinskoga kongresa 1878. – objašnjava dr. Nikola Tolja i dodaje kako su se takva Srbija i Crna Gora, te ideja ujedinjavanja južnoslavenskih naroda, dijelu Dubrovčana ukazale kao spas.

      Dio najuglednijih Dubrovčana izlaz je vidio u srpskoj nacionalno-političkoj ideji, nastojeći svoj grad izdvojiti iz osramoćene i izmoždene kuenovske Hrvatske i približiti ga slobodnoj Srbiji, kojoj su pripisivali ujediniteljsku ulogu.

      Posredstvom Srbije željeli su ostvariti svoj jugoslavenski san u kojemu bi u zajedničkoj državi Dubrovnik imao autonomiju, što je, uvjeravali su, s obzirom na svoju višestoljetnu državnost, i zasluživao.

      Stoga je trebalo u Gradu stvarati srpsko ozračje i među mahom katoličkim pučanstvom otvoriti proces privremenog prihvaćanja srpske nacionalno-političke ideje. Propagiralo se da su vjersko i nacionalno zasebne kategorije, pa Hrvat ne mora biti pod svaku cijenu katolikom niti Srbin pravoslavcem. U skladu s tim, pozivajući se na neke povijesne okolnosti otprije 450 godina, utemeljili su tvrdnju o Dubrovniku kao srpskom gradu, o dubrovačkom području kao srpskoj zemlji, a jeziku, književnosti i dubrovačkoj kulturi u cjelini pripisali su srpsko oblježje.

      Srbi katolici, odnosno katolici koji su u određenom trenutku, zbog određenih političkih razloga, prihvatili srpsku nacionalnu i političku ideju, nisu samo dubrovački, nego i dalmatinski i bokeljski fenomen, kaže dr. Tolja.

      U Splitu je tako postojao vrlo respektabilan srpskokatolički krug intelektualaca koji se okupio oko katoličkog svećenika Jakova Grupkovića, a u njemu su bile i istaknute osobe onoga vremena – Ignjat Bakotić, Lujo Bakotić, Ivo Metličić, Inocencije Butijer, Kazimir Luketić, Ivo Cippico i Jozo Mihaljević.

      Čak su bili pokrenuli srpski usmjereni politički i satirično-humoristični list Draškov Raboš koji je izlazio od 1883. do 1887. Ipak, samo se u Dubrovniku, u kojemu je zbog stoljetne Dubrovačke Republike bio posebno naglašen slobodarski duh i težnja autonomiji, oblikovao jak nacionalno-politički i kulturni pokret.

      U koaliciji s autonomašima, čitavo jedno desetljeće, od 1890. do 1899. godine, Srbi katolici su i vladali Dubrovnikom. U Dubrovniku se Srbinom prvi predstavio poznati dubrovački vlastelin i književnik Medo (Orsat) Pucić sredinom 19. stoljeća, a uskoro i dubrovački političar i književnik Matija Ban. No, u firmi kolektivne svijesti srpskokatolicizam se pojavljuje 40-ak godina kasnije, kao kontrateža Čingrijinim narodnjacima i Supilovim pravašima koji su zagovarali hrvatstvo Dubrovnika.

      Političke borbe ovih suprotstavljenih strana trajale su 20-ak godina, sve do pomirbe početkom 20. stoljeća i zajedničkog djelovanja na stvaranju prve jugoslavenske državne zajednice 1918.

      Stvaranjem Jugoslavije i zadovoljenjem njihovih političkih interesa, s političke i povijesne pozornice nestao je i pokret dubrovačkih Srba katolika koje dr. Tolja stoga naziva i jednokratnim Srbima.

      Idućih desetljeća, međutim, taj su fenomen obilato zlorabili brojni velikosrpski autori, koji su, vodeći se ideološkim, politikantskim razlozima, izvodili zaključke da je Dubrovnik oduvijek srpski grad koji bi trebalo vratiti u sastav Srbije, te da su dubrovački Srbi katolici bili “cvet srpstva”, ali su radi povijesnih okolnosti stoljećima drijemali i razbudili se krajem 19. st.

      I na tome se nije stalo pa dr. Nikola Tolja konačno navodi i primjer Vojislava Šešelja koji čitav hrvatski narod smatra i naziva Srbima katolicima, tvrdeći da su današnji Hrvati potomci pravoslavnog srpskog naroda pokrštenog uz pomoć Vatikana.

  10. Zato sto ste tamo naj………….ako izgovorite bilo koju rijec koja nije po hrvatskom ,,pravorijeku”, a ne sto drugo.

    Bio ja u Dubrovnik i mahinalno trazio ,,knjaz milos” zamalo me ne izjedose, a osje poparkirani po trotoarima i nikome nista, a ne da ih neko sikanira zbog toga KAKO govore, Uf, necu dalje. Nisam ni nacionalista, a kamoli sovinista, ali kad naidjem na takve, osdmah bi s njima u zatvor

  11. komplksna tema, o kojoj se, cini mi se, u hrvatskoj nerado govori uza sve to sto nam je SVIMA puno losije.

    Ali kosmopolite su na mnogim mjestima nerado vidjeni ,,gosti”.
    Nisam crnogorske nacionalnosti (mada me one u sustini apsolutno ne interesuju) eto, nekim porijeklom znam odakle sam, ali to je samo puka cinjenica, a ne moja ,,etiketa” za bilo koga, bilo kada.
    Mislim da je Crna Gora najtolerantnija od svih bivsih republika YU u tom smislu. Cetinje prije svega, Kotor za njim, pa ostali. To je moje misljenje po sopstvenom iskustvu.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]