Vaistinu, ćeraćemo se još u besudnoj zemlji!

23

I, konačno se desilo. Ministarstvo vanjskih poslova je prelomilo. Nije više moglo da podnosi uvrede domaćeg gosta, nikšićkog ambasadora susjedne Srbije, da vrijeđa i ponižava Crnu Goru đe god stigne.

Njegova ekselencija, kako od milošte zovu preuzvišene ambasadore, pa i ovoga, i krivoga i dužnoga, primjerima je pokazivao kako se tuđa zemlja voli više od rođene. A ta tuđa se nije slučajno opredijelila da pošalje u predizbornu crnogorsku uru podobnog čovjeka, koji će se svojski potruditi da ugradi cijeloga sebe u temelje izdaje rođene domovine. On će, bez zazora, kako bi, po nalogu svevišnjeg vrhovnog apostola svega u Srbiji, čudotvorca Aleksandra, svesrdno pomoći  Srpskoj pravoslavnoj crkvi u kampanji kojom se predstavila kao jedan od najozbiljnijih političkih takmaca srednjevjekovne društveno političke scene koju danas živi Crna Gora.

Našeg ambasadora tuđe države su naši dužnosti iz ureda vanjskih poslova, uredno pozivali na brifinge, kad god napravi kakvu  diplomatsku svinjariju. A on se, zauzvrat, svojski trudio da im što češće bude gost, ponavljajući prilikom tih „iskrenih i prijateljskih susreta“ koliko cijeni i poštuje suverenu i međunarodno priznatu Crnu Goru, njeno ustavno pravno ustrojstvo i zakone kojima se bezrezervno povinuje.  Nakon obostrano neiskrenih stisaka ruku, uz obavezan osmijeh pred brojnim tv kamerama, frontmen zvanične srbijanske politike u Crnoj Gori, zadovoljan učinjenim, krene u nove avanture. I opet sve ispočetka.

Nova vlada jedinstvenog mandatara bira se za nekoliko dana. Tačnije, u srijedu. Do tada je ostalo malo vremena. Istina, prije tog istorijskog datuma, isteći će onih 72 sata koja je ekselencija dobila da bi mogla da spakuje kofere i učini put pod noge. Ostaće vremena i za pakovanje opreme i vaskolike logistike, koja mu je dobro poslužila za odmjeravanje Crne Gore i slanje potrebnog izvješća onima koji su ga poslali da odrađuje protiv svoje zemlje. A ko to može bolje od rođenog? Nikad niko. Zato se i biraju takvi sa svim kvalifikativima koji ih jasno definišu.

Ima i onih koji vjeruju da on neće otići. Prije će, gotovo su sigurni, naći utočište kod svojih brojnih jataka, do srijede ili najkasnije četvrtka, kada troprstaši preuzimaju kormilo i kreću u konačni obračun sa svojim prethodnicima.

Pa ipak je išćeran. Otišao ili ne, pod budnim okom EU, koja se svojski trudila da podrži bilo kakve, pa i ovakve promjene u Crnoj Gori, odlazeći su stisli petlju. E, đe bi nam bio kraj da su to ranije učinjeli?

Zamislite da su Srpskoj crkvi kazali da se bogu mole u duhovnim hramovima, a ne po crnogorskim ulicama, da su im, kao mnogima, zabranili da divlje grade i uništavaju naše tradicionalno graditeljstvo i prestanu sa prekrajanjem i falsifikovanjem naše slavne istorije, da ne otimaju državno. E da su. Ponoviću, đe bi nam bio kraj. Svakako ne ovđe i ne u ovaj ambis u koji nas apostoli guraju.

Pa ipak su ga oćerali, kazaće u komentarima jedni, dok će oni iz korpusa dolazećih, kojima mandatar ne dozvoljava ni da privire u novu vladu, zakukati za istinoljubivim ekselens-diplomatskim jerejem, koji je osvješto Srbe saopštavajući im „golu“ istinu o sebi koji to nijesu.

Nakon ovoga čina slijedi obavezan dan žalosti u Budvi, Herceg Novom, Kotoru, Tivtu i Plužinama.  Uz obavezujuću preporuku medijima da emituju prigodnu muziku čiji će tonovi činiti blagoslovenim svaki korak savršenog izgnanca, bandijere će se spuštati na pola koplja.

Što nas čeka, najbolje je da tako i ostanu, za vjeke vjekovaaaaaaaa.

Bože me sačuvaj!

Slavko Mandić

23 KOMENTARI

  1. Jeste Jordane, a Ti si bio ađutant Vladanov, a i sad trpaš babe i žabe !
    Đe ti je bio kunjado Jole?
    Poznato je !
    Ne prckaj tamo, supicu pa u koćetu…

  2. Jole ćeraš li vuka manitoga?
    Pugaš li mu pod repicu?
    Kolika li ti je ta jezičina, ne zaklapaš?!
    Prestani izmišljat, ne možeš ti ništa
    mhenjati, imao si prilike, ali si
    odstupio, i ka posilni u ponedionik
    odio …..

    • ..ELI KOD ONOGA ŠTO JE BIO MILOV MINISTAR ZA PRIVATIZACJU-ĆIJI JE ĐEDE-BIO ČUVENI KOTORSKI LJEKAR I TATA MU ODVJETNIK -BILI INTERNIRCI U FAŠISTIČKU ITALIJU DO 1943.DOK SU TVOJI “RABOTALI U DOPO LA VORE-AVANTI ITALIA-E VIVA DUCE”..DRAGI Pero gurdić-GUDIN-NASLEDNIK LJUBTELJA OKUPATORA -MONTENEGRO?!.

      I NA ULTIMU-ZBG ULTIME TEME…TI Pero GUDINU NI SLOVA O “ĆERANJU.PA VRAĆANJU AMBASADORA CRNE GORE U BIOGRADH?…BI SE REKLO-DA VAM SE…ŽELJE SUDARAJU-PA TI-PA VAM SE “MRŽNJA-LJUBAV NEMOGU UKLOPTI” U TVOJE-VAŠE PLANOVE?…MALO MORGEN Pero gurdić-JOKŠIR GUDINU…SA CRNOGRSKOG(ZAPAMTI DOBRO!)-E BO..PRIMORJA!!!

  3. …KO JE OVAJ !”PISAC POKAJNIK”!.KOJI JE NA “PORTAL ANALITIKU”(NADAM SE NIJE ČETNIČKA?)-OBJAVIO(IZVOD) IZ SUĆUTI IZ KRIVODUŠE I BEZ SRCA-TIPIČAN “crnogorac-IDEOLOG NACIE? 31.LISTOPADA.2O2O GODINE U POVODU UGINUĆA AJATOLAHA AMFILOHJA-RIJEČI UTJEHE-POKAJANJA….:”OPROSTI MI DRAGI VLADIKO-/ZA SVE MOJE GREHOV/-POST SMRTNA DEGRADACIJA-UOBIČAJNO NEZNANJE-RASPOZNAVANJA ČINOVA..UOBIČAJN ZA “KOMUNISTE”-KOJI SU VODILI CRNU GORU-TADA ČETNIČKU- OD 1991 DO 1999-2OO6 GODDINE?)..”?!

    NIŠTA ČUDNO ZA VAS “DANAŠNJE “KOMUNIŠT/B/ALEGARE-KADRI I NAREDNI MAJKU ROĐENU RODATI N KRSNU SLAVU”-ZARAD VAŠJE BLIZNICA..?!

    • Jole ćeraš li vuka manitoga?
      Pugaš li mu pod repicu?
      Kolika li ti je ta jezičina, ne zaklapaš?!
      Prestani izmišljat, ne možeš ti ništa
      mhenjati, imao si prilike, ali si
      odstupio, i ka posilni u ponedionik
      odio …..

  4. Bokili jesi li spremio valiže?
    Tamo si niko i ništa a ovamo si umislio da si neko!
    Valjas samo za šporke rabote pritiv CG.

  5. Sveto Marovic bi rekao: vecina je uvjek veca od manjine. A evo tako nekako zbore i izbori, Tako sveti lik govori, a kleli ste se u njega do nazad 5-6 godina.

  6. Odlican tekst.E sta bi bilo da su na vrijeme reagovali .Sve ovo je trebalo zavrsiti odma poslije referenduma.

  7. Politicki i vjerski janičari,
    Uvaženi gospondine ambasadore Božoviću,

    Nadam se da vam je bilo lijepo u svojojoj otadzbini,dođoste,viđeste,pobijediste i biste proćerani.

    “Zna se da na “srbovanje” Petrovića posebno su uticali Srbi od ugleda, koji su bili visoki činovnici na crnogorskom dvoru i vojni savjetnici, kao i mnogi srpski popovi i učitelji u Crnoj Gori.
    Svi su oni bili ortodoksni Srbi. Među njima se ističu: Sima Milutinović Sarajlija, Ljubomir Nenadović, Milorad Medaković, Matija Ban, Milan Piroćanac, Ljubomir Ivanović, Vasa Pelagić i drugi. Svi su oni u Crnoj Gori uživali gostoprimstvo, a zastupali i propagirali srpske interese, na štetu Crne Gore i dinastije Petrovića. O tome svjedoče njihovi tajni izvještaji zvaničnoj Srbiji, a posebno tajna pisma Milana Piroćanca Iliji Garašaninu.
    Neki Srbi, na crnogorskom dvoru, počinili su falsifikate, sa negativnim posljedicama. Tako je Milorad Medaković (1823-1897) učinio teški falsifikat u “Zakoniku knjaza Danila” (član 92) samo da bi potkrijepio da, i crnogorski knjaz Danilo, Crnogorce smatra Srbima.
    Ljubomir Nenadović je falsifikovao crnogorsku kapu.
    Crnogorcima se, iz Srbije, nameće srpstvo kao sadržaj srpskih imperijalnih interesa. Velikosrbi očekuju da Crnogorci treba sami sebe da srbiziraju i uklope u srpski nacionalni korpus.

    I kada se imperijalna politika Srbije, prema Crnoj Gori, počela ostvarivati krajem XIX i početkom XX vijeka, što je rezultiralo bezuslovnim pripajanjem Crne Gore Srbiji 1918. godine, u tom dugom istorijskom periodu, zvanična Crna Gora izbjegla je da formuliše i obznani svoj nacionalni program. Plašila se, izgleda, da na sebe ne navuče srpski imperijalni gnjev, pa i agresiju, što je i doživjela na kraju Prvog svjetskog rata.

    Mnoge crnogorske siromašne (“bezemljaške”) familije, pod uticajem propagande i mišljenja zvanične crnogorske vlasti, smatrale su Srbiju obećanom zemljom. Žurile su da na neobrađenim i nenaseljenim ledinama u Srbiji, nađu kakvo-takvo uhljebljenje. Bila je to takozvana crnogorska ekonomska emigracija u Srbiji, prvobitno lojalna svojoj Crnoj Gori.
    Prva crnogorska politička emigracija u Srbiji, regrutuje se iz crnogorske političke opozicije.
    Stalnu opoziciju svojoj domovini – Crnoj Gori, činila je i crnogorska omladina na školovanju u Srbiji.
    Prva politička opozicija stvaranju crnogorske države, javlja se u vrijeme vladavine mladog vladike Rada (Petra II Petrovića Njegoša). Opozicija je nastojala da zadrži tradicionalnu plemensku organizaciju, a time i plemensku vlast u Crnoj Gori.

    Prvi izgon iz Crne Gore doživio je crnogorski guvernadur Vuka (Vukolaj) Radonjić, sa familijom, a potom i Luka Pejović Lukač, pop Mihailo Pejović, Marko Božović, Ilija Piletić, Markiša Plamenac i drugi. Svi su se oni stavili u službu tuđinu, protiv Crne Gore.
    U vrijeme knjaza Danila Petrovića, crnogorski potuđenici bili su: Pero Tomov i Đorđije Savov Petrović; te Đorđijeva braća – Vuko i Mašan Petrovići: serdar Milo Martinović; senator Luka Radonjić; vojvoda Anto Daković; Stevan Perović Cuca; Radovan Piper Mrčarica; Risto, Vido i Đoko Boškovići; Puniša i Petar Pavićevići; Pero Nikolin; Mato Filipov; Todor Kadić i drugi.

    U vrijeme vladavine knjaza/kralja Nikole Petrovića, nekoliko crnogorskih glavara bilo je u emigraciji u Srbiji, jer se nijesu slagali sa neprikosnovenom apsolutnom vlašću knjaza Nikole.
    Posebno su se isticali Marko Miljanov, Jole Piletić, Peko Pavlović i Đoko Pejović. Iako žestoko ljuti, nijesu kovali zavjere protiv knjaza Nikole, niti se stavljali u službu srpskom režimu protiv Crne Gore.
    Grupacija crnogorske političke emigracije u Srbiji, koja je bila protiv nezavisne i samostalne crno gorske države, knjaza Danila i dinastije Petrovića, revnosno je služila srpskim dinastijama Obrenovića i Karađorđevića. U toj brojnoj grupaciji, posebno su se isticali Tomo Orahovac, Savo Ivanović, Blažo Perović, Nikola Drecun, Marko Daković i još neki.
    Svi su oni, manje-više, izdaju svoje države – Crne Gore, smatrali opštesrpskim rodoljubljem.
    Krajem XIX i početkom XX vijeka, crnogorska omladina se masovno školuje u Beogradu i Srbiji. Srpski dvor i Vlada, posredstvom tajnih organizacija, zamašnim novčanim sredstvima, organizuju crnogorsku školsku omladinu u Srbiji, na anticrnogorskoj osnovi.
    Očigledna potvrda takve aktivnosti srpskog režima su Uputstva Milanu Piroćancu, za njegov rad u Crnoj Gori, koja nalažu da Srbiji pribavi iz Crne Gore, što veći broj mladića iz najuglednijih familija, da im dade stipendije i da se školuju u Beogradu. Oni imaju biti naročito vaspitani da budu, pod ovim ili onim vidom, protiv Crne Gore, a da rade za Srbiju i njenu dinastiju, naročito kada se budu povratili u svoju domovinu.
    Pa ipak, nijesu svi crnogorski studenti u Srbiji, bili protiv svoje domovine, ali se nijesu smjeli oglasiti.
    Crnogorska školska omladina u Beogradu, redovno je podsticala konflikte i inicirala sukobe u crnogorskom narodu, sve sa ciljem uništenja crnogorske države. Srpski režimi stalno stvaraju privid da Crnogorci neće svoju samostalnu i nezavisnu crnogorsku državu.

    Pored crnogorske školske omladine u Beogradu i u Srbiji, bilo je mnogo crnogorskih doseljenika. U beogradskim arhivima se pominju kao “sluge, kaldrmdžije, drvodeljci, sveštenici, učitelji, ljekari i drugi.
    I crnogorska emigracija (doseljenici) i omladina na školovanju u Rusiji, organizovali su se protiv crnogorske države.
    Crnogorska omladina na školovanju i crnogorska emigracija (ekonomska i politička) u Srbiji, vodili su ofanzivnu propagandu protiv knjaza Nikole i nezavisnosti crnogorske države. Pokreću propagandne listove, brošure, knjige i posebne spise, organizuju mitinge i kongrese, kojima osuđuju Crnu Goru. U svemu tome su podržavani i novčano pomagani od zvanične srpske politike, iako su osude crnogorskog režima lišene svake istine. Izdašno su crnogorski potuđenici hvalili srpsku demokratiju i zahtijevali da se prenese u Crnu Goru jer su, po njihovom mišljenju, Crnogorci Srbi, a postojanje crnogorske države je čist separatizam. Zdušno objašnjavaju po Srbiji i Crnoj Gori da su Crnogorci Srbi, odnosno da su Srbi i Crnogorci jedan (srpski) narod. Sa njima se solidarišu i Crnogorci na školovanju u Rusiji, jer su bili većinom srpski pitomci.
    Crnogorska emigracija i omladina na školovanju u Srbiji, izdašno su služili srpskim dinastima, Obrenovićima do 1903. godine, a potom Karađorđevićima. Njihov zvanični program je borba protiv apsolutizma knjaza Nikole, a za srpsku demokratiju. Pokrenuta je dobro osmišljena propaganda protiv crnogorskog parlamentarizma.

    Druga faza realizacije “Načertanija” je prenošenje četničke borbe” iz Makedonije i sa Kosova u Crnu Goru i “organizovanje atentata na kralja Nikolu”, što je pokušano 1907. i 1909. godine.
    Među Crnogorcima u Srbiji, koji su bili aktivni protiv Crne Gore, posebno se isticalo njih desetak:
    Marko Pantov Cemović (1873 – 1941), Miloš Šaulić,Marko Backović,
    Božo Petrović, rođak i ađutant knjaza Nikole,
    Tomo Orahovac, Savo Ivanović , Janko Spasojević, koji su radili za srpsku stvar, na štetu Crne Gore.
    Narodna stranka bila je utočište za crnogorsku emigraciju u Srbiji, kao i za organizovanje atentata na knjaza Nikolu
    Crnogorska emigracija u Beogradu, uz novčanu pomoć srpskog režima, pokreće nedjeljnik “Crna Gora”, 1908.godine.
    Pošto je konstituisana Narodna skupština na Cetinju, saglasno novom crnogorskom Ustavu, grupa velikosrpstvu privrženih poslanika podnosi (crnogorskoj) Narodnoj skupštini zahtjev, naslovljen “Adresa”, koju svojeručno potpisuje Marko Cemović, onda srpski konzularni činovnik. Ovom “Adresom” se traži da se (crnogorska) Narodna skupština nazove “Srpska narodna skupština Knjaževine Crne Gore”.

    Iz ovog “spora” knjaza Nikole sa Crnogorskom narodnom skupštinom, vidi se da (veliko) Srbi smatraju Crnu Goru “srpskom zemljom”, a Crnogorce Srbima, ali ne i dinastiju Petrovića za srpsku dinastiju, kao ni knjaževe – Danila i Nikolu, za srpske knjaževe.
    Srpske dinastije – Obrenovići i Karađorđevići, formirale su snažan anticrnogorski front od crnogorske političke i ekonomske emigracije i omladine na školovanju u Beogradu i Srbiji.
    U političkim borbama, u Crnogorskoj narodnoj skupštini se formira i počinje da radi Narodna stranka. Sa sigurnošću se može tvrditi da je, ondašnja Narodna stranka, bila “utočište” političke aktivnosti crnogorske političke emigracije u Srbiji, pa i organizovanja atentata na knjaza Nikolu, 1909.godine. Ondašnja “Srpska omladina iz Crne Gore” u Beogradu, poziva narod da stupi pod zastavu Narodne stranke i povede borbu protiv naših domaćih Turaka.
    Poznato je kako je Srbija, uz pomoć ruske obavještajne službe, grozomorno uklonila dinastiju Obrenovića 1903. godine i na vlast uzdigla dinastiju Karađorđevića. Odmah potom, Srbija se upinje da se, sa crnogorskog prijestola, ukloni i crnogorska dinastija Petrovića.
    Terorističku zavjeru, nazvanu bombaška afera, skovali su student Todor Božović i Jovan Ćetković, koji su bili povezani sa crnogorskom političkom emigracijom u Beogradu.
    Organizatori bombaške afere su Marko Daković, onda glavna veza sa zavjernicima, Todor Božović, Jovan Ćetković i Petar Novaković.
    U bombašku aferu su bili još umiješani Đorđije Nastić i Vaso Ćulafić.
    Organizaciju su podržavali: Mihailo Ivanović, Milosav Raičević, Andrija Radović, Spasoje Piletić, Gavro Cerović i dr.
    Cilj “bombaške afere” je bio da se, u toku izbora, izazovu nemiri i širi sukobi u Crnoj Gori, kako bi se u građanskom ratu srušili knjaz Nikola i dinastija Petrovića i uspostavila srpska vlast u Crnoj Gori.

    Istorijska je istina da su srpski režimi (ne i srpski narod, koji je puki izvršilac), u prošlosti i skorije , bili agresivni.
    . U posljednje vrijeme se, sasvim ispravno, sa naroda skida kolektivna odgovornost za počinjene zločine prema drugim narodima i personalizuje odgovornost pojedinaca – naredbodavaca i izvršilaca. Uporedo s tim, mnogo se šta prašta, ali se teško zaboravlja. Praštanje je osobina velikih ljudi i plemenitih naroda, što je ljudski i civilizacijski”.

    Poštovana Ekselencijo,
    Suviše smo blizu a da se nepoznajemo.Kako ćete doći u svoje rodno mjesto,poslije svega i opravdati svoje djelovanje protiv Crne Gore.Nadam se da ćete se prepoznati u navedenom

  8. Ovaj Božović je sramota za Nikšić i Crnu Goru. Ja bih ga puštio neka prošeta po Nikšiću.. Nijesam siguran dabi daleko stigao..

  9. To ,to je seljačina kakve nema.
    Prije svega.
    On u diplomatiji.
    Najgore nam šaljubsamo da bolje mute.
    Zato arivederči Hans

  10. Vastinu ćerati gube popovske iz torina
    pomantijašenih , sa belzebubima!
    Ole, ole, ole , Jordanizovani, dole volovi sa rogima , gurajte kola uz brdo !
    Rugalice i slagači laži, nema više falših vijesti i lažave istorije !

  11. Eto. Boze me sacuvaj ljudi koi vecinu stanovnistva nazivaju izdajnicima. Bas demokratski Kotorski Evropski. )))

  12. Poznato je da su četnici funjare i gnjili karakteri, s e ratove uvijek izgubili !
    Fukare par exelance su i svi litijaši, ma koliko ih bilo, neće ni oni dobro proć !
    Jalove su priče novih administratora,
    prekrahača istorije i sunovratnika istine!

    • …BILI SU RATOVI-OD 1991-1992-1999-2OO6.GODINE NA KONAVLE I DUBROVNIK-HRVACKU-BOSNU-NA KRAJU-KOSOVO-SPAŠAVAJUĆI SER BPSTVO I PIKOLO MONTENEGRINE-KAO KAD SU BRANILI PETROVDANSKU VIVA VERO MONTENEGRO-1941.GODINE?!!!…ŠTO JE MILOJKO ĐUKANOVIĆ POTVRDIO U SVOM “TELE GRAFU”-UPUĆEN U POVODU UGINUĆA AJATOLAHA AMFILOHIA..3O.LISTOPADA.2O2O GODINE BELOGRACKOJ PATRIJARŠIJI-KOJI JE MILA PODUPRNEO(OSOBENO PRIZNANJE)-KAD SU STVRILI NEOOVISNU SAMOSTALMU GORU CRNU…KROZ “TRADICIONALAN LELEK-NARICANJE.CRNOGORACA ZA SVOJIM SPASINAS OČE”.-PD SEBE SAMIJEG..AMEN AMIN..

Leave a Reply to Veseljko Koprivica Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].