Za devastaciju graditeljskog nasljeđa u Kotoru kriva je isključivo struka

13
Kotor

Gradili me, gradili me, gradili me preci, početne su riječi himne Kotorskog festivala pozorišta za djecu, koji je prije nekoliko dana počeo u drevnom gradu. Preci su gradili, a da li danas svi mi koji koristimo nesvakidašnje graditeljsko nasljeđe o univerzalnim vrijednostima koje nas je svrstalo u porodicu Svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a o njemu vodimo dužnu pažnju? Sasvim sigurno i odgovorno možemo reći ni približno onoliko koliko bi to od nas elementarno zahtijevala svijest o čuvanju nasljeđa koje nam je ljudska, društvena, moralna, ali i zakonska obaveza.

“Pjeskaranje” Katedrale …

Interesantno je da se na trgu od Katedrale Sv. Tripuna godinama šepurio kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture čiji su dužnosnici i stručna lica mogli sa prozora da vide dnevne promjene koje su se dešavale na fasadama palata i zgrada u starom gradu. Počećemo od pjeskaranja Katedrale i još po nekih objekata u gradu koje je Zavod dozvolio bez ikakvih kreterijuma i pravila, a drugima to isto branio svim raspoloživim sredstvima.

Eloksirana bravarija je ušla na velika vrata i zaposjela visok procenat stambenih i poslovnih objekata starih po nekoliko stotina godina, a takvim veličanstvenim zdanjima, palatama pripada isključivo tradicionalni način gradnje, pa i kada je u pitanju sanacija i zamjena dotrajale bravarije.

Drugi problem je dogradnja potkrovlja na kamenim zgradama. Saglasnost uglavno dobijaju oni koji imaju dobru vezu, pa imamo slučajeve da vidimo kako je podignuto pokrovlje na jednoj zgradi dok ona do nje to “pravo” nije mogla iskoristiti.

Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor zatvarao je oči pred brojnim sanacijama ali i prilikom izgradnje jednog broja objekata koji duboko ulaze i vizuru starog grada, što narušava izgled i izaziva opšte zaprešaćenje struke, ali i brojnih turista koji posjećuju Kotor. Radi se o upravnoj zgradi Luke Kotor AD i betonskom objektu na luži, graničnom prijelazu koji nije imao čak ni konzervatorske uslove, što spada u red teže zakonske odgovornosti investitora.

Bez Zavoda?

Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru koji je sveden na nivo dva odjeljenja i to Odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Odjeljena za konzervaciju i arheologiju, značajno su se pogoršali uslovi zaštite kulturne baštine. Odjeljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara nema rukovodioca od nastanka a u Odjeljenju za konzervaciju i arheologiju imamo gostujućeg rukovodioca. Opšti je nerad i anarhija, a tako je nažalost i na nivou države.

Novogradnjom na kamenu

Primjera ima i kada je u pitanju izgradnja individualnih ili skupnih građevinskih objekata sa aspekta vizuelnog uticaja, posebno na zaštićenim područjima. Pored nedozvoljenih gabarita, što je u nadležnosti resornog ministarstva, ali i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, tu su i fasade raznog kolorita koje toliko snažno urone u vid da satima oči ne možemo otvoriti. O tome struka ne progovara. Naša kulturna dobra su upravo ugrožena od struke, jer je ne činjenje opasno upravo koliko i pogrešno činjenje.

Posebno bole devastacije koje vidimo u baroknom Perastu, Teutinom Risnu, na Prčanju i Stolivu. Neprimjerenom novogradnjom napadnut je i prvi red priobalnih starih kamenih kuća, a da ne govorimo o kamenim parapetima, pontama i mandraćima kao neodvojivom dijelu graditeljskog nasljeđa.

Zanimljiva je i prošlost i sadašnjost brojnih objekata, posebno u starom gradu. Prošlost ovih objekata nije bila tako lijepa, reći će jedan naš ugledni sugrađanin. Neki od njih bijahu, ili su još, magacini, restorani. Neki sustambeni objekti. A da nije njih, gdje bi bili: bioskop, lapidarijum, koncertna i multimedijalna dvorana u Kotoru? Sadašnja namjena navedenih objekata, primjerenija je u odnosu na karakter objekta, od  onoga zašta su korišćeni, počev od Napoleonove okupacije ovih krajeva, do nedavne prošlosti.

Sedam milenijuma

Nažalost, oni koji su odlučivali o prirodnom prostoru priobalja Kotorsko–risanskog zaliva, i nakon njegovog upisa u prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO-a, nijesu imali smisla da ispoštuju: tipologiju naselja, njihovu arhitektonsku i kulturnu fizionomiju, prirodni i kulturni pejzaž, prirodnu konfiguraciju obale, nosivi kapacitet prirodnog prostora. U proteklih sedam milenijuma, koliko dopiru tragovi ljudskog života na ovom prostoru, daleko više su se uzajamno poštovali priroda i čovjek. Proizvod toga je ono što smo nasljedili, a sadašnjost ono što smo svojim radom, ili neznjanjem degradirali.

Crkva Sv. Pavla

Ipak, u moru svakodnevnog degradiranja naše kulturne baštine, pažnju zavređuje vijest da će uskoro svom ljepotom zasjati Crkva Sv. Pavla koja će biti urađena, prvenstveno zahvaljujući lokalnoj upravi po svim standardima koje poznaje restauracija i konzervacija. Biće to dvorana namijenjena kulturi sa očuvanim sadržajima iz bogate istorije i tradicije koju će brojnim posjetiocima znati da ispriča.

Kuda idu ulaznice?

Kada su u pitanju sakralni objekti i muzeji u Kotoru oni pregovaraju sa turističkim grupama oko cijene ulaznica. Nije postignut dogovor oko vezane ulaznice, a đe taj novac ide sam Bog zna. Inače gužve su velike. Turista na hiljade.

Slavko Mandić

13 KOMENTARI

  1. […] Nastavljamo da podsjećamo one koji namjerno zaboravljaju kako je Skala radio upozoravao i iznosio istinu o onima koji su ga dnevno urušavali. Drugi su tada ćutali. Ćute i danas, nesposobni da razumiju ovaj  čestiti i odgovornan poslao. Aplaudiraju vlastima zarad sitnih interesa, a vlast aplaudira sebi, nesvjesna da aplauz dobijen za ništa može da udari onoga kome se aplaudiralo. Danas objavljujemo  tekst od 8. jul 2014.  A na portalu ga izvorno možete naći na adresi http://skalaradio.com/2014/07/08/za-devastaciju-graditeljskog-nasljeda-u-kotoru-kriva-je-iskljucivo-…. […]

  2. Jeste gospodine Mandiću, pojedinci, stručnjaci za prostorno planiranje, urbanizam, projektovanje, arhitekturu , zaštitu prirode i kulturnog nasljeđa, makar formalnih kvalifikacija, nijesu se dokazali na primjeru prostora o kome je riječ.Pa ispadaju kao frizeri ili krojači. Rade, reklo bi se, po želji naručioca a ne profesionalnoj svijesti i savjesti.Na žalost.Teško je drugačije objasniti promjenu prirodnog i kulturnog pejzaža zaštićenog područja Kotora i nepoštivanja osnovnih principa struke. Dakle, pojedinci, ne struka.
    Ko je, i zbog čega, stavio van snage Odluku o opštim uslovima za izvođenje radova na objektima u zaštićenom prirodnom i kulturno – istorijskom području Kotora broj: 01-683/1 – 81. , koji je 10. februara 1981. godine usvojila SO Kotor? Vjerovatno, nekome nijesu odgovarali uslovi navedene odluke!
    Kada je o statusu institucija za zaštitu kulturnog nasljeđa riječ, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Kotoru bio je doveden u pitanje činom njegovog prerastanja u regionalnu instiutuciju. Sam je sebi presudio, samo se čekao momenat. Bio je „zagrizao“ veliki zalogaj.Veliki dio prostora, bio je u njegovoj nadležnosti.
    A, o zaštiti prirodnog prostora Kotorsko- risanskog zaliva ne znamo konkretnu instituciju koja se o tome brine.Možda će sada, kada je površina zaštićenog prirodnog prostora smanjena za 5 880 ha, poboljšati sistem i efekti njegove zaštite ?
    Ali, Kotor je navikao da se ne pita. Primjeri su : zgrada „ Jugooceanije „, Hotel „ Fjord „ , zgrada fabrike „ Rivijera „ . Njihova sudbina, kao da se ne tiče grada i građana u kome se nalaze ovi objekti. I, od čije su djelatnosti živjeli.
    Ima li Kotor Projekat sanacije, restauracije i zaštite gradskih zidina? Da li njime učestvuje na međunarodnim konkursima za ove namjene? Trebalo bi da ima. Sa prioritenim djelovima prema stepenu njihove degradacije ili opasnosti od nje.

    • Ja sam zabrinut jer se mi vraćemo u prošlost. Mislim da bi trebali da se razvijamo i idemo naprijed a de se manemo filozofiranja i sr..nja.

  3. Pogledajte samo objekat na slici. Možda ge treba prepustiti zubu vremena jer tako UNESCO kaže, pa neka se sruši jer je isucao od temelja do krova. Zašto je bitano da nas UNESCO pokriva, da se za sve pita? Šta nam to dobro donosi UNESCO? Plaćamo da smo na nihovoj listi. zašto? Bio UNESCO ili ne uvijek će ljudi dolaziti u Kotor! Što više kruzera, unaprijediti i popoljšati infrastrukturu u svakom pogledu i samo neka se gradi ali u ambijentalnom/i modernom stilu jer samo tako možemo ići naprijed.

  4. TREBA DA SE GRADI ALI FASADE DA BUDU OD KAMENA ILI OBLOŽENE KAMENOM. JA SAM UVIJEK BILA ZA RAZVIJANJE KOTORA I OKOLINE. NE TREBA NAM UNESCO NIŠTA KOJU NAM KORIST DONOSI. Žalosno je kad se politika umiješa u sve. Zamislite samo da su uloge promijenjene da je gospoda iz Zavoda na čelu Sekretarijata za urbanizam, a ovi da su u Zavodu opet bi bilo isto prepucavanje ali na štetu građana i države CG. Ko će da ulaže kapital, kad želimo sve da otjeramo iz Kotora. Zbog čega?

  5. Pa ljudi mi se moramo razvijati i graditi nećemo valjda da se vraćemo u XVI vijek. UNESCO i Zavod samo koče razvijanje ovog grada i opštine kada ćete to konačno da ukapirate. XXI vijek je ukapirajte jednom!!! Pogledajte Monako Nicu da ne nabrajam više. Vidite Dubrovnik i okolinu samo se gradi i gradi na sve strane. Što treba da mi stagniramo i čuvamo kamenjar da nam se kao dive ovi stručnjaci sa strane. Ne budimo naivne budale… Treba nam zaobilaznica, žičara nova uređena urbana naselja van Kotora, ove stare ruine po Kotoru porušiti i na njihova mjesta izgraditi nove lijepe objekte. Treba da se gradimo, razvijamo jer je to u našem interesu i države CG. A ove stručnjake iz UNESCA neka idu na neke druge destinacije i pametuju da bi imali da primaju platu. Niko neće doći kod nas ako mu damo mogućnosti od kamenjara i ovih brda se ne živi dragi moji.

  6. Citirali ste početne riječi himne kotorskoga festivala gradili me,gradiki me,gradimili me preci što je tačno,ali isto kao što su ga gradili preci gradi ga i ova generacija.Svako vrijeme pa i ovo ostaviće materijalni trag,o kojem će sud donijeti buduće generacije.Kad je u pitanju terminal moramo postavit pitanje:dali su kruzeri potrebni Kotoru? Ako želimo da u Kotor dolaze kruzeri i dovode turiste tom željom uslovljavamo izgradnju terminala zbog same prirode posla,kao štoje u nekom ranijem vremenu priroda posla uslovila izgradnju zgrade Lučke kapetanije.Kritika uvođenje eloksirane bravarije u stari grad,kao dogradnja,i druge promjene na postojećim objektima,i po mom sudu je osnovana.

    • Nije u pitanju uslovljavanje izgradnje terminala, već izgled terminala i njegov atak na kulturne vrijedosti kulturnog dobra, koje je pod zaštitom UNESCO-a.
      Dakle nije u pitanju osporavanje njegove potrebe, već vođenje računa o zaštiti dragulja, kakav je naš Kotor. A da nije vođeno računa dovoljno govori podatak da ljudi niti su tražili, niti su znali da treba da traže konzervatorske uslove, a nadležni su se pravili “slijepima” kod očiju, sve dok Skala nije o tome pisala.

  7. “Za devastaciju graditeljskog nasljeđa u Kotoru kriva je isključivo struka”
    E moj dobri Slavko! Precjenjuješ ih. Na koju struku i stručnjake misliš. Valjda ne misliš da su to Lidija Ljesar, Ružica Ivanović, Željko Kalezić, par Lutovac – Radunovićka i njihovi kumpanji. Tu je bio i dalje je, i doskorašnji ministar od kulture.To su nažalost “gobari” zaštite i službe zaštite u Crnoj Gori, radi ličnog bogaćenja (čitaj lopovluka).
    Kome ovo nije jasno, taj ne vidi “p…. kroz rešeto”. Normalno ovo se ne odnosi na Tebe, jer izgleda da jedino Ti i vidiš ovo i “na glas pričaš” , dok nadležni i zaposleni ćute, ili “pričaju u sebe”.

  8. Postovani Slavko, sve ste u pravu, a i meni kao kotoraninu smetaju pojedine stvari. Nekada je je bio zakon da sva skura u stari grad moraju biti zelene boje, u Perast bijele boje, a na Prcanj kafene boje, ako se ne varam. Da li danas postoji tako nesto, sigurno ne. Izgleda da je vise bilo reda prije 100-150 godina nego danas. Samo za jedno nisam siguran da se slazemo a to je ciscenje bedema i pjeskarenje. Ne vjerujem da bi bedemi propali ako bi se opjeskarili i ocistili, ali ne naravno sa kvarcnim pijeskom koji je ujedno i kancerogen. Danas postoji pjeskarenje suvim ledom. Ali ako ni to nije ok valjda postoje kakve hemikalije da skinu ovo crnilo sa bedema jer su nam bedemi CRNI! Nije Dubrovnik daleko pa da se vide njihovi bedemi ili bar njihova iskustva da mi primijenimo. Nasi “srucnjaci” samo znaju da filozofiraju a rezultata nidje, samo devastacija na svakom koraku. Nadam se da ce jednog dana srediti bedemi pa barem samo od Gurdica do Skurde. Srdacan pozdrav

    • Poštovani bokki,
      tačno je tako i tako će morati biti u vremenu koje slijedi. Nijesam govorio protiv pjeskarenja već da i čišćenje kamena mora biti za sve jednako. Ne mogu jedni da pjeskare a da se drugima zabranjuje. Struka treba da kaže što može i kako.
      Srdačan pozdrav

      • Nema ođe struke Slavko. Sve je ovo loša politika ali na štetu građana! Mi moramo ići naprijed, davno je prošlo vrijeme.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected]