Božo Brajović 
Herceg Novi se ne obilazi na brzinu. Ne zato što je Stari grad naročito velik, nego zato što je neko prije šest vjekova odlučio da je sasvim razumno napraviti grad na ozbiljnoj strmini.
Ovdje se svuda ide uzbrdo ili nizbrdo. Ravno je uglavnom samo dok sjedite u kafiću.
Novljani stepenice zovu skaline, a njih u gradu ima dovoljno da vam već poslije prvog dana ta riječ postane sasvim prirodna. Grad se od mora penje prema Orjenu u slojevima, između kamenih kuća, malih trgova, terasa i vrtova punih palmi, agava, oleandera, bugenvilija i mimoza.
Zbog toga Herceg Novi ima dva nadimka koja mu zaista pristaju: grad skalina i grad cvijeća.
Stari grad je njegovo najstarije jezgro. Kamene ulice su uske, kuće zbijene, škure često zelene, a more se pojavljuje na kraju prolaza baš kad ste pomislili da ste se potpuno izgubili.
Moj savjet je da se ne trudite previše da se ne izgubite. U Herceg Novom je to jedan od boljih načina da nešto vidite. 🙂
Krenućemo od Trga Nikole Đurkovića, proći ispod Sahat kule, popeti se na Belavistu, obići tvrđave i završiti kod mora. Usput vrijedi znati i zašto su svi ti zidovi uopšte tu, jer je Herceg Novi tokom istorije imao više gospodara nego prosječna kuća vlasnika nakon ostavinske rasprave.
Kako je nastao Herceg Novi
Herceg Novi je osnovao bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1382. godine. Razlog nije bio romantičan. Trebala mu je luka.
Srednjovjekovna Bosna je preko ovog dijela Jadrana mogla da dobije sopstveni izlaz na more i trgovačku tačku koja ne bi potpuno zavisila od moćnog Dubrovnika. Novo naselje prvobitno je dobilo ime Sveti Stefan.
Položaj je bio odličan. Ispred grada je more i ulaz u Boku, iza njega putevi prema zaleđu, a prirodni teren je bio pogodan za odbranu. Ne naročito pogodan za koljena današnjih turista, ali Tvrtko o tome vjerovatno nije mnogo razmišljao.
Današnje ime grad je dobio po Stefanu Vukčiću Kosači, jednom od najmoćnijih velikaša srednjovjekovnog Balkana. Nosio je titulu hercega od Svetoga Save. Po toj tituli Hercegovina je dobila ime, a Novi je vremenom postao Herceg Novi.
Tako je titula jednog čovjeka ostala upisana u naziv čitave oblasti i jednog grada. Nije loše nasleđe.
Ko je sve vladao Herceg Novim
Istoriju Herceg Novog najlakše je razumjeti ako prihvatite da je skoro svako ko je u ovom dijelu Jadrana imao ozbiljnu vojsku u nekom trenutku poželio ovaj grad.
Osmanlije su ga osvojile 1482. godine i zadržale više od dva vijeka.
Godine 1538. grad preuzimaju Španci.
Ako ste već čuli za tvrđavu Španjola i pretpostavili da su Španci ovdje dugo vladali, prevarili biste se. Trajalo je otprilike godinu dana.
Osmanlije su već 1539. ponovo osvojile grad, ali je ime Španjola ostalo do danas. To je vjerovatno jedan od najuspješnijih jednogodišnjih marketinških poteza u istoriji Boke.
Mlečani osvajaju Herceg Novi 1687. godine pod vođstvom Jeronima Kornera. Poslije propasti Mletačke republike dolaze Austrijanci, Rusi, Francuzi, pa ponovo Austrijanci.
Pod austrijskom vlašću grad ostaje do 1918. godine.
Sve te države ostavile su ponešto iza sebe. Nekad tvrđavu, nekad crkvu, nekad natpis, nekad riječ koja je preživjela u lokalnom govoru.
Zato je Herceg Novi zanimljiviji kada znate šta gledate.
Sahat kula: gdje zapravo počinje Stari grad
Većina šetnji počinje na Trgu Nikole Đurkovića.
Tu se nalazi Sahat kula, ili Tora, kako je zovu Novljani.
Visoka je oko 16 metara i podignuta je za vrijeme osmanske uprave. Kao godina gradnje najčešće se navodi 1667, mada pojedini istraživači smatraju da se taj datum odnosi na obnovu nakon velikog zemljotresa.
Nekada je ispred kule postojao pokretni drveni most, a sa lijeve strane kapije i danas se može vidjeti natpis na arapskom jeziku.
Vjekovima je ovo bio jedan od glavnih ulaza u utvrđeni grad.
Danas prođete ispod nje bez ikakve kontrole, ali vas sa druge strane dočeka nešto drugo.
Stepenice. Naravno. Penjete se stepeništem kralja Tvrtka i poslije šezdesetak skalina stižete na Belavistu. Vrijedi.
Belavista i crkva Svetog Arhanđela Mihaila
Zvanično ime trga je Trg Herceg Stjepana. Novljani ga zovu Belavista.
Ako nekome kažete da se nađete na Trgu Herceg Stjepana, vjerovatno će znati gdje mislite. Ako kažete Belavista, znaće odmah.
To je jedan od najljepših djelova Starog grada. Trg je popločan svijetlim kamenom, oko njega su stare kuće i palme, a u sredini stoji česma sa pitkom vodom.
Najviše pažnje privlači crkva Svetog Arhanđela Mihaila.
Gradnja je započeta 1883. godine, a završni projekat izradio je arhitekta Milan Karlovac početkom 20. vijeka. Hram je osvećen 1911.
Crkva je građena od fino klesanog korčulanskog kamena, a arhitektura spaja vizantijske, romaničke, gotičke i orijentalne elemente.
Zbog kupole i pojedinih ukrasa nekome će na prvi pogled čak djelovati kao da pred sobom ima malu džamiju.
Unutra se nalazi ikonostas od bijelog italijanskog mermera, a ikone je oslikao češki slikar Franjo Cigler.
Mješavina stilova ovdje ne djeluje slučajno. Boka je vjekovima bila prostor u kojem su se susretale različite države, vjere i kulture.
Na takvim mjestima istorija rijetko ostane uredno razdvojena po fiokama.
Zato mi ovdje dobro pristaje ona poznata rečenica Marka Miljanova:
„Junaštvo je braniti sebe od drugoga, a čojstvo je braniti drugoga od sebe.“
Marko Miljanov Popović, Primjeri čojstva i junaštva
Ako vam se ne žuri, sjednite na Belavisti. Popijte kafu. Nema potrebe da svaki minut putovanja pretvorite u obilazak nečega. Nekad je sasvim dovoljan dobar trg.
Trg Nikole Đurkovića
View this post on Instagram
Od Belaviste ste za nekoliko minuta ponovo na Trgu Nikole Đurkovića. Ovaj trg ima potpuno drugačiji karakter.
Belavista je malo povučenija i mirnija. Trg Nikole Đurkovića je gradska dnevna soba. Tu se sastaje, čeka, prolazi, pije kafa i komentariše ko je upravo prošao.
Sahat kula stoji između ta dva prostora kao prirodna kapija. Na relativno malom prostoru Herceg Novi tako ima dva prava gradska trga, svaki sa svojim ritmom.
Sjednite jednom na jedan, jednom na drugi, pa ćete vrlo brzo shvatiti razliku.
Kanli kula: pogled zbog kojeg vrijedi još malo uzbrdo
Od Belaviste možete krenuti prema Kanli kuli. I tu se, sasvim neočekivano, ponovo ide uzbrdo.
Kanli kula je osmansko utvrđenje iz 16. vijeka. Njeno ime na turskom znači Krvava kula. Razlog nije naročito veseo.
Tvrđava je dugo služila kao zatvor i mjesto pogubljenja.
Danas je atmosfera potpuno drugačija. Unutar zidina uređena je velika ljetnja pozornica na kojoj se održavaju koncerti, predstave, filmske projekcije i drugi događaji.
To je jedan od onih lijepih slučajeva kada građevina sa prilično mračnom prošlošću dobije mnogo prijatniju drugu namjenu.
Vrijedi se popeti i kada nema nikakvog događaja. Sa vrha se vide krovovi Starog grada, more, Luštica i ulaz u Bokokotorski zaliv.
Tek odavde dobijete pravi osjećaj koliko je Herceg Novi vertikalan. I koliko ćete kasnije morati da se spustite.
Forte Mare
Poslije Kanli kule dolazi mnogo zahvalniji dio obilaska. Ide se prema moru.
Forte Mare, odnosno Morska tvrđava, nalazi se tik iznad obale.
Njeni najstariji djelovi vezuju se još za sam početak grada, a tvrđava je tokom narednih vjekova dograđivana i mijenjana u skladu sa vojskama koje su je koristile. Značajnije je obnovljena 1833. godine.
Od 1952. u njoj funkcioniše ljetnji bioskop, pa i ova tvrđava danas ima mnogo mirniji posao nego ranije. Položaj Forte Mare je sjajan.
Ispod su more i šetalište, a ispred vas se otvara pogled prema ulazu u Boku. Ako obilazite samo dvije tvrđave, izabrao bih Kanli kulu i Forte Mare.
Jedna vam daje pogled odozgo na grad, druga osjećaj koliko su njegove zidine zaista blizu mora.
Španjola
Španjola stoji još više iznad grada. Do nje se treba ozbiljnije popeti, pa je ne bih ostavljao za podne usred avgusta.
Tada će vam istorija španskog osvajanja postati daleko manje zanimljiva od prve flaše hladne vode.
Tvrđava nosi ime po španskim snagama koje su Herceg Novi zauzele 1538. godine. Njihova vlast trajala je kratko, a Osmanlije su kasnije na tom prostoru izgradile i proširile utvrđenje. Ime Španjola je ipak ostalo.
Danas je mnogo manje uređena od Kanli kule i Forte Mare. Baš zbog toga je zanimljiva.
Debeli zidovi, trava, napušteni djelovi tvrđave i širok pogled na zaliv stvaraju osjećaj da ste izašli iz grada, iako ste zapravo samo visoko iznad njega.
Ako volite stare tvrđave, idite. Najbolje rano ujutru ili predveče.
Citadela i zemljotres iz 1979.
Uz samo more nekada je stajala Citadela, važan dio mletačkog sistema odbrane Herceg Novog.
Bila je zidinama povezana sa ostatkom donjeg grada.
Veliki zemljotres koji je 15. aprila 1979. pogodio crnogorsko primorje teško je oštetio tvrđavu, pa se dio njenih ostataka danas nalazi u moru.
U blizini se nalazi i kula Svetog Jeronima, podignuta poslije mletačkog osvajanja grada 1687. godine. Herceg Novi je pun takvih slojeva.
Na jednom mjestu imate tvrđavu pretvorenu u pozornicu, na drugom zid koji je završio u moru.
Grad nije ostao zamrznut u nekoj istorijskoj epohi. Stalno se popravljao, rušio, obnavljao i prilagođavao ljudima koji su u njemu živjeli.
Manastir Savina
Savina nije u samom Starom gradu, ali je dovoljno blizu da bi bilo šteta preskočiti je.
Manastir se nalazi iznad Meljina, među borovima i čempresima, na mjestu koje izgleda kao da je neko vrlo pažljivo birao gdje će da napravi manastir.
Kompleks čine tri crkve, a najviše se izdvaja velika crkva Uspenja Presvete Bogorodice iz 18. vijeka. U riznici se čuvaju stare ikone, rukopisi, crkveni predmeti i dokumenti važni za istoriju Boke.
Čak i ako niste neko ko detaljno obilazi sakralnu arhitekturu, Savina vrijedi zbog ambijenta. Tišina, čempresi, kamen i more ispod vas.
Ne treba joj mnogo reklame. Ostavite joj sat vremena. Vrlo moguće da ćete ostati duže.
Crkva Svetog Jeronima
View this post on Instagram
Na katoličkom trgu u Starom gradu nalazi se barokna crkva Svetog Jeronima.
Podignuta je nakon što su Mlečani krajem 17. vijeka osvojili Herceg Novi i vremenom je postala jedno od važnih mjesta katoličke zajednice u gradu.
Na svega nekoliko minuta hoda imate nju, pravoslavnu crkvu Svetog Arhanđela Mihaila, osmansku Sahat kulu i mletačke fortifikacije.
Zbog toga se istorija Herceg Novog mnogo bolje razumije pješice nego iz knjige sa deset poglavlja i dvadeset fusnota.
Samo morate biti spremni na skaline. Jesam li već spomenuo skaline?
Grad mimoze
Herceg Novi se ne zove grad cvijeća bez razloga.
Klima je blaga, zime su mnogo nježnije nego u kontinentalnom dijelu Balkana, a po vrtovima i dvorištima rastu mimoze, palme, citrusi, agave, magnolije i oleandri.
Mimoza je vremenom postala jedan od simbola grada.
Zbog nje se svake godine održava Praznik mimoze, manifestacija koja je već decenijama jedan od najpoznatijih zimskih događaja na crnogorskom primorju.
Posebno je zanimljivo doći u Herceg Novi u februaru, kada dobar dio kontinenta još izgleda kao da je odustao od života, a ovdje već cvjeta mimoza.
Novljani znaju dobro da iskoriste tu prednost.
Šetalište Pet Danica
Poslije nekoliko sati po Starom gradu počnete da cijenite sve što je ravno. Tu na scenu stupa šetalište Pet Danica.
Proteže se duž hercegnovske obale, od Igala preko centra prema Savini i Meljinama, u dužini od oko sedam kilometara.
Nekada je tom trasom prolazila uskotračna željeznica.
Danas su tu kafići, restorani, male plaže, biciklisti i ljudi koji su, poput vas, konačno odlučili da taj dan više ne idu uz stepenice. Ne morate proći svih sedam kilometara.
Dio ispod Starog grada je sasvim dovoljan za lijepu večernju šetnju.
Pred zalazak sunca pogled prema Luštici i ulazu u zaliv je posebno dobar.
Kako bih obišao Stari grad
Ako ste prvi put u Herceg Novom, išao bih ovim redom:
- Počnite na Trgu Nikole Đurkovića.
- Prođite ispod Sahat kule.
- Popnite se do Belaviste.
- Obiđite crkvu Svetog Arhanđela Mihaila.
- Nastavite prema Kanli kuli.
- Vratite se kroz Stari grad i krenite nizbrdo do Forte Mare.
- Produžite uz more šetalištem Pet Danica.
- Španjolu ostavite za rano jutro ili kasnije popodne.
- Manastir Savinu obiđite zasebno.
Ako imate dobru kondiciju i potrebu da sve brzo precrtavate sa liste, nekoliko sati je dovoljno.
Ja to ne bih radio. Ostavite Starom gradu barem pola dana.
Sjednite negdje. Skrenite u ulicu za koju ne znate gdje vodi. Popijte kafu na Belavisti. Stanite kad se između kuća pojavi more. To nije izgubljeno vrijeme.
To je zapravo veći dio razloga zbog kojeg ste došli. Udobna obuća nije preporuka iz turističkog kataloga, nego ozbiljan savjet.
Po ljeti krenite ujutru ili poslije četiri, pet sati popodne. Bijeli kamen pod avgustovskim suncem zna da objasni klimatske prilike mnogo uvjerljivije od bilo koje vremenske prognoze.
Šta još vidjeti u okolini
Ako ostajete nekoliko dana, Herceg Novi je odlična baza za obilazak Boke.
Kotor i Perast su logičan nastavak putovanja. Luštica je dobra ako želite plaže, sela i mirniji kraj zaliva. Sa više vremena možete krenuti i prema Lovćenu.
Ipak, nemojte napraviti onu čestu grešku da Herceg Novi koristite samo kao mjesto za spavanje dok čekate da odete u Kotor.
Njegov Stari grad je manji, opušteniji i ima mnogo više običnog svakodnevnog života.
Na trgovima još uvijek ne sjede samo turisti. Sa prozora se čuju razgovori. Komšije prolaze sa kesama iz prodavnice. Djeca pretrčavaju trg. Turizam je tu, naravno, ali grad nije postao kulisa.
To je jedna od njegovih najvećih prednosti.
Za kraj
Herceg Novi ćete vjerovatno prvo pamtiti po tvrđavama, Sahat kuli i pogledu na Bokokotorski zaliv.
Poslije nekoliko dana obično ostanu neke druge slike.
Neka uska ulica kojoj niste zapamtili ime. Kafa na Belavisti. Pogled kroz dvije kuće prema moru. Hlad ispod kamenog zida. I onaj trenutak kada ste mislili da ste konačno završili sa penjanjem, pa iza ćoška ugledali još četrdeset skalina.
Njegoš je zapisao:
„Blago tome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.“
Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac
Herceg Novi nema potrebu da se mnogo trudi da vam se dopadne. Prošetate ga jednom kako treba i uglavnom završi posao sam.
P.S. Ovaj put sam pisao onako kako mi je najprirodnije, na svom maternjem, ijekavicom, jer o rodnoj Boki teško da bih umio drugačije.
